Ne bojte se, stanje je redovito!

Tekst članka se nastavlja ispod banera

I dok  u Hrvatskoj suprostavljeni tabori na mrtvo ime polemiziraju oko Istanbulske konvencije, u Bosni i Hercegovini stanje redovito. Konvenciju smo ovdje davno ratificirali, i ne mogu se oteti dojmu da je jedino važno i spomena vrijedno je da je ona na papiru. Ono, za slučaj da ne bi 'kogod iz Europe upitao u nezgodan čas imamo li mi to ratificirano? Recimo u trenutku  kad nam trebaju dati novu dozu kredita, pa naši slegnu ramenima i kažu – pa, zar je to vaaaažno? Ovako, nema slijeganja ramenima, potpisali smo, a kako provodimo drugo je pitanje.

Što se nekih tiče, Osmi mart je OK – i kvit! Sve drugo je crvena linija, što je, primijetili ste, jako popularan izraz u zadnje vrijeme.

Potpisujem pismo, finta mi se proli

Stječe se dojam da nam je Istanbulska konvencija upala u paketu s još nekim papirima, pa naši potpisali, kao što to obično biva. BiH je odavno prvak u potpisivanju, nije teško provjeriti da smo odavno većinu zakona uskladili sa EU, ne trebaju ovi ni galamiti previše, dosta je da dođe njih par i sve ide glatko, čak i akcize! Istina je da smo razne zakone prenesene iz EU zagrlili čak i prije nekih u međuvremenu članstvom u Uniji ovjenčanih zemalja. Jedini je problem što je provedba tih zakona, baš kao i onih naših starih, diskutabilna.

Još jednom ću napomenuti da izraze poput „papir sve trpi“ i „zakoni su tu da se zaobilaze“ baš i ne koriste u zemljama razvijenog svijeta. Ili bar o tome šute, a ne kao kod nas – odmah podvig metneš u biografiju da te tapše raja po ramenu – E, jesi ih zejeb'o, svaka ti čast!

Daj pare, je*eš mala slova!

Ne zezam se – imam stvarno jak dojam da je nama Istanbulska konvencija zapravo ono  kao kad dođeš na banku, pa u očajnoj potrebi za kreditom potpisuješ sve što ti službenica turi preko stola. Potpiši ovdje – OK! Potpiši ovdje! OK! I ovdje! OK! A tebi glavno pitanje - Kad će lova leći? Zajebi sitna slova, o tome ćemo kasnije.

Napraviš se fin ako treba, pa napraviš planove, prepišeš sve što treba, čak uvjeriš papke da imaš neki tim za provedbu i nadzor, čitavu mapu puta, a u stvarnosti ni K od konvencije, odnosno sve isto kao i lani. Jeste li sigurni da se nešto zbilja izmijenilo u ovoj zemlji seljaka na brdovitom Balkanu u zadnje četiri godine?  Provjerite, molim.

Uglavnom, kao što i sami vidite nakon provjere, stanje redovito. Ni traga cirkusu kao u Hrvatskoj, gdje su suprostavljeni vjetrovi u zadnje vrijeme toliko jaki da se cirkuska šatra podigla k'o onomad haljina Merilyn Monroe nad onim ventilacijskim ispuhom, otkrivajući sav jad i bijedu trenutka u kojem je Hrvatska. Nevjerojatno je koliko se toga nalupalo u zadnjih nekoliko tjedana, tuku s obje strane i thompson i  kalašnjikov, a i zbrojevka, javila se i kurta i murta, točno da vidiš kakve sve kreature kandidiraju za dušebrižnike čitave nacije.

Prošla Konvencija k'o brzi iz Ploča

Da ne dužim, za razliku od Hrvatske, gdje je ratifikacija Istanbulske konvencije postala poligon za borbu na život i smrt suprostavljenih opcija, pa se po običaju ista nije ni pročitala, a kamoli razumjela, ali važno je da se galami i udara u svoj bubanj, u Bosni i Hercegovini stanje normalno, mirno – i redovito. Konvencija je usvojena, a da se nitko, čak i od izravno zainteresiranih, nije ni počešao. Ovdje me pljuni ako je 99 posto stanovnika ove zemlje uopće skužila da smo potpisali Istanbulsku konvenciju. Pljuni me još jednom ako i danas njih 98 posto zna o čemu se tu radi. Pljuni me još jednom ako je, čak i ako je na nju naletio, u novinama, na portalima, mnogi stanovnik ove zemlje čitao dulje od naslova i prve rečenice.

Čak su i biskupi jučer u uobičajenom rasporedu izrazili potporu svojoj opciji u Hrvatskoj, ali i izrazili žaljenje, doduše s malim zakašnjenjem od skoro četiri godine, što ih nitko ovdje nije konzultirao kad se konvencija potpisivala. Stanje redovno, rekoh, nije prvi , a vjerojatno ni zadnji put da nešto veliko  potpuno nezamijećeno proleti, a da se krikne tek kad je vlak odavno već otperjao.

Dibu danbu i vipra se da vašpa

Bješe 2014. I fakat nit' pobune, nit' neslaganja. Ne samo kod biskupa, nego se ne oglasiše ni drugi zainteresirani. Nije se našao čak ni netko da konvenciju odvede u emotivnu ravan sa birvaktilnim fermanima iz Stambola, koje se sa zebnjom iščekivalo. Čak ni Google ne zna ništa o protivljenju bilo koga. Prošla Istanbulka lišo, što se tiče BiH.

Doduše, jedina utjeha onima koji su u načelu protiv iste, pa makar i ovako post festum,  je ona činjenica koju sam naveo gore – zakoni i norme su kod nas, između ostalog, i da se zaobilaze. Da bi stanje bilo, je l', redovito.