Nemam kusur, 'oćeš žvaku?

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Kad mene netko upita što ja ne bih sebi napravio kuću, odgovorim da za to nemam novca. Gradi samo onaj tko ima love, uvjetno rečeno, na bacanje. Recimo u Münchenu grade veliki zid koji izgledom i mirisom podsjeća na nekadašnji Berlinski.

Svrha mu je da odvoji autohtone "Nijemce" od novopridošlih izbjeglica s Bliskog istoka. Nije geto nego eto, ne znaju u što bi trošili novac kog očito imaju previše. Potom se čude što ljudi iz nerazvijenog dijela Europe i s Bliskog istoka hrle k njima u potrazi za boljim sutra.

Ljudi inteligentni, vide sasvim očite pojave – bogata i dobro uhljebljena Europa lagano odumire.

Primjerice, 1965. godine u Italiji je rođeno milijun beba. Danas ih se godišnje rodi tek pola od toga, ako je i toliko. Broj umirovljenika u Italiji premašio je broj zaposlenih. U Njemačkoj natalitet održavaju gastarbeiteri, da ih tako uredno nazovemo. Devedesetih smo to bili mi s Balkana, izbjegli od rata i raspada Jugoslavije. Sada kada i mi polagano odumiremo, dolaze Sirijci da popravljaju statistiku nataliteta. Dokad – dok budu mogli preskakati zidove.

Novca ima i kod nas

Nećete vjerovati, ali je činjenica da i mi gradimo. Kolektore, autoceste, mostove, tunele. Novca, znači ima.

Znam, znam. Kada poslušate domaće političare, svi odreda kao papagaji ponavljaju da nema dovoljno novca za ovo, da nema dovoljno za ono. Samo u Autocestama Federacije BiH kažu da im nedostaje oko 300 milijuna! Međutim, nitko ne spominje da će bankrotirati, da će radovi stati.

Premijer Novalić čak kaže da ne grade autoceste ni direktor, sada već bivši, Salčin, niti on, nego da akcize grade autoceste. Jašta nego harač! A tko bi drugi.

Kada poslušate direktore bolnica, razbacuju se milijunima dugovanja kao ti i ja prljavim i opranim čarapama. Ne čujem da je ijedna bolnica bankrotirala, imamo čak tri ovdje u krugu od 120km od Mostara. Ne, odgovor je države – akcize. Na kavu, na cigarete, na alkohol.

Nedavno dadoše eksperti pozitivnu ocjenu legalizacije marihuane, očito su političari našli modus kako da i tu ukupe harač. Ne, zovimo to legalno i legitimno – akciza.

Baš je harač i u kladionicama u pitanju ove godine. Gase kladionice, oduzimaju kruh vrijednim radnicima. Ma kome. Isto kao i ovi primjeri gore, ne vidim ja da je kladioničarima teže živjeti, samo prebace "akcizu" na teret krajnjeg korisnika.

I električna energija treba biti skuplja, znate. Prije je izgovor bio da Aluminij d.d. Mostar puno opterećuje Elektroprivredu HZHB pa su oni struju morali kupovati. Sad kad je Aluminij potpisao ugovor s novim dobavljačem, što je sad problem?! Možda kiša više ne pada.

Ali vjerujte, novca kod nas itekako ima. Govori se o nekih 400 i koliko milijuna neukupljenih dugovanja poreza. Državo draga, što čekaš?! Administracijo, radi svoj posao! Isto tako, kod ovog zdravstva, novac od tih prokletih "akciza" ne ide zdravstvu, jer količina popušenih cigareta i popijenih litara alkohola proporcionalna je broju pacijenata.

Novac se našem zdravstvu daje paušalima, niti ima kontrole gdje što ide, za što se plaća, a ti, majčin sine, hoćeš li na CT vratnih žila, evo ima slobodan termin ujutro u 9 sati i 45 minuta 11. travnja 2046. godine.

Odgovara li vam? A ti pitaš: Dvije tisuće čega?

De kontroliraj se i skrati priču!

Da, kontrola. Upravo to. Kontrola novca, od koga se uzima, komu se daje, koliko se daje, u što je potrošio. Kakav papir? Pa toaletni. Kakav toaletni, koristi šmirgl papir, Kakav šmirgl papir, pa za guzicu? E pa lani smo u ministarstvu kupili dvije tone šmirgl papira.

Naravno, kontrola tokova novca. Jer nije, dakle, moguće, da se ne zna tko je upravljao novcem i gdje je novac nestao. Ne može biti da nedostaje 300 milijuna za ceste. Ne može biti da nedostaje 130 milijuna za tri bolnice u HNŽ-u. Di su pare? Đe su pare? Jeda novaca?
Ima taj DRG u zdravstvu, kažu dalo nam softver na poklon.

I u taj DRG se fino piše 'ko je im'o gripu, 'ko je im'o rak, 'ko je im'o cirozu jetre, 'ko je doš'o 'nako doktoru, fino se za godinu unaprijed zna tko će heknut i od čega. Pripremiš para koliko treba. I kažeš sindikatu koliko treba ukupit za cvijeća i telegrama sućuti i kese. I fino pare podijeliš po potrebama, aha, vi možete ovoliko pretraga, na, vi možete toliko, na. Pa direktore, de ti objasni što nema gaza ni andola na zaraznome.

Znači, kontrola. Pa ćemo moći planirati. Jer ja stvarno ne želim više davati para nikome na lijepe oči. Ni za akcizu na litru benzina (ili dizela), ni kad mi se pije krigla pive, čaša vina, ni za ljutu na štesrce.

Evo, dat ću vam i ruke, radna akcija ili nešto, dogovorit ćemo se, samo ne dam više para. Ni marke. Ni pola marke. Nemam više ni kusura, hoćete žvaku?