Nepovjerenje i pijuni slomili su polurevoluciju

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Prosvjednici nabavljaju oružje, objavili su mediji u Republici Srpskoj, a po copy-paste automatizmu i svi u Federaciji BiH, analizu tuzlanskog komunalnog inspektora, predstavivši je kao dubokoumnu analizu političkog analitičara.

I dok analitičari u BiH niču kao gljive poslije kiše, pa političku situaciju analizira svatko tko nema što potpisati iza imena, prosvjednici se osipaju. No, među osutima raste broj onih koji se žele istaknuti kao jedini i pravi borci, a druge prokazati kao plaćenike ili one nedostojne titule revolucionara. I onda revolucija propadne zbog lažnih analitičara i lažnih revolucionara.

A dobrim dijelom propasti revolucije u BiH, odnosno proljeća u Federaciji BiH, pridonosi i potpuno nepovjerenje u kojem živimo još od devedesetih. Narodi ne vjeruju narodima, frakcije u jednom narodu sklone su vidjeti urotnike protiv boljitka naroda u svakome tko im imalo proturiječi, pa se stvara začarani krug koji je ovu zemlju doveo gdje se sada nalazi i zarobio čvor iz kojeg teško izlazi.

Početku propasti revolucije, proljeća, socijalnog bunta ili maskiranog političkog udara – nazovite kako hoćete – doprinijeli su upravo mediji ali i oni koji kroz medije, izravno ili neizravno, plasiraju informacije kako bi vodu koja je počela teći nakon gašenja zapaljenih institucija navukla na svoj mlin.

Čitamo tako kako je podmladak stranke Fahrudina Radončića, kojeg mnogi smatraju pokretačem prosvjeda, aktivno sudjelovao u zatrpavanju Facebook grupa i portala linkovima i komentarima u kojima se njega veliča i diže u nebesa dok se njegove protivnike (koji su protivnici samo za publiku) srozava i ponižava.

Smiješno je u svemu tome da se prije otprilike mjesec dana upravo u Radončićevoj novini, odnosno novini njegove bivše supruge, prozivao SDP kao stranka koja regrutira vojsku klikača i komentatora po portalima i društvenim mrežama.

Smiješno je što se lider tuzlanskih prosvjeda, s odvjetnikom-zastupnikom u tuzlanskoj Skupštini, ograđuje od onih koji su stajali iza njega. Prirodno je da se ogradi od plaćenika koji su razbijali i praznoglavih pubertetlija koji se, u nedostatku bilo kakvog drugog kreativnijeg i kvalitetnijeg pražnjenja, prazne razbijajući i paleći institucije za koje pojma nemaju kako se zovu i čemu služe.

No, žalosno je da se ograđuje od onih gladnih stomaka koje su on i slični njemu iskoristili za probijanje na (političku) scenu.

Oni koji poznaju ''tuzlanskog lidera'', barem tako tvrde skriveni iza komentara na internetskim stranicama, kažu kako je ''sin oca koji je lažni ratni vojni invalid i čije je udruženje primalo novac iz nekog od državnih proračuna''. Navodno je, tvrde oni koji se kunu da ga znaju, mladić upravo zbog toga ucijenjen, pa je radio to što je radio. I tu priča svakako neće doživjeti kraj, pa će oni koji još uvijek prosvjeduju u predasima od stajanja na ulicama čitajući komentare i (ne)provjerene informacije, lagano gubiti vjeru da je ono što rade i čemu teže ostvarivo i da borba, barem na ovaj način, ima bilo kakvog smisla.

I u izvještajima agencija, koje bi trebale biti objektivne, s plenuma građana dobiva se dojam kako u onima što se bore za isti cilj već divljaju podjele. Jedni drugima zamjeraju prošlosti, jedni u drugima vide stranačke dužnosnike i sitne pijune, pa se konstruktivni razgovori pretvore u nekonstruktivna natezanja. Sarajevski plenum pokazao je tako da neki ljudi žele samo da se čuje njihov jad.

No, na građanskim plenumima, za koje smo čitali objašnjenja što točno znače, nema onih koji su s megafonima dirigirali vojsci piromana gdje da se kreću. Oni se pravdaju po medijima, tvrdeći kako su samo galamili i da nisu stranački igrači.

Danima nakon paljenja i okupljanja, na kojima su viđeni sitni stranački šetači, doznaje se kako su neki politički dužnosnici unaprijed znali da će planuti, pa su si unaprijed i izmišljali službena putovanja i sklanjali se na sigurno.

Nakon prospavane noći, oni prosvjednici što su vjerovali u bunt praznih stomaka, besposlene mladosti i prevarenog rada, shvatili su da su negdje na nekom predizbornom skupu vidjeli revolucionare ili su ih guglajući pronašli u protivničkim redovima.

Oni, koji još uvijek vjeruju da politika nije iskoristila prazne stomake i glave pune paranoja, nastavit će s borbom. No, pobjednik se čini se već unaprijed zna.