Nesretno kamenje i crno-bijele boje

Tekst članka se nastavlja ispod banera

28.3. – Ponedjeljak

Mostar opet nema sreće s kamenjem. ''Kamen upozorenja'' sa Starog mosta bačen je u Neretvu. Iako njegova poruka ne može biti doslovno prevedena kao poziv na pomirenje, ponovno su osute paljbe kako netko u mraku dijeli Mostarce. A Mostarci po danu, barem oni koji po danu žive, koliko toliko normalno funkcioniraju. Ako ne zapinju o smeće, pločnike i nelegalne a kroz prste progledane gradnje.
Nadležni su pozvani na istragu, ali bi kamen s natpisom – za kojeg treba reći ministru zaduženom za UNESCO da nije dio Svjetske baštine jer nije star kao Stari, ako ćemo pravilno računati vrijeme – trebao stati u red. Naime, valjalo bi da se Mostarcima rasvijetli tko je to neko drugo kamenje izrodio preko noći i preko noći ga rasuo u komadine zbog kojih se umjesto mrtvih, mi živi zakopavamo.

29.3. – Utorak

U BiH se prestaje pušiti zbog preskupih cigareta, tvrde oni koji se pozivaju u službene brojke. A kako brojke u BiH nikada nisu bile točne, vjerojatno je broj pušača isti, samo sada puše neko drugo smeće.

30.3 – Srijeda

Pretiho je prošla vijest o prioritetima federalnih ministara. Među članovima SBB-a koji su se u sudnici Suda BiH naguravali kako bi nazočili povijesnom suđenju, bila je i federalna ministrica okoliša i turizma Edita Đapo. Valjalo je vidjeti stranačkog lidera pred sudom.
Istovremeno je Vlada Federacije održala je telefonsku sjednicu i potrošila impulse kao da zasjeda u ratu.
Dakle, bez okolišanja je ministrica pokazala što je prioritet ministrima. Nisu to građani ni problemi u resoru, jer nam je okolišem razasuto smeće, a turizam u rasulu, nego je to stranački lider. Mali, okovani bog.

31.3. – Četvrtak

Da se s nama izmorenima na ovim prostorima igraju kao mačka s polumrtvim mišem pokazala je i oslobađajuća presuda Haaškog cirkusa Vojislavu Šešelju. Mogli su mu barem presuditi za govor mržnje, jer, ako ga tepavi vojvoda nije širio, onda je sve na krvavom Balkanu jedna vesela pjesma.

1.4. – Petak

Međunarodni je dan smijeha. I ovo je praznik kojeg u BiH ne slave svi jednako. Nekima nije do smijeha, neki umiru smijući se našim suzama kojima ništa ne možemo promijeniti.
U Bosni i Hercegovini ništa odavno nije smiješno. Prešlo je sve u žalosno. Čak ni vijesti koje serviraju mediji ne odudaraju od svakodnevnih izvještaja o aktivnostima malih bogova i njihovim dupelizljem umrljanih anđela.

2.4. – Subota

U 36 predmeta prošle je godine država zaplijenila oko 110.000 KM nelegalno stečene imovine. Kad usporedimo brojke kojima se ministar pravde BiH hvali s brojem negativaca koje ne možemo ni prebrojati, ispada sa su samo jednom liku oduzeli nešto. I to iz malog džepića.

3.4. – Nedjelja

Nakon svih filmova koji su potresli Mostar posljednjih dana, napokon je pala jedna normalna klapa. Kristijan Milić režira film po scenariju Josipa Mlakića. Zvuči poznato i dobro, a ekipa filma, koja će čitav travanj provesti u Mostaru, kaže kako će se potruditi da odradi posao najbolje što može.
Iako će film biti crno-bijeli, red je da Mostar na ekranima bude prikazan u drugačijem svjetlu od onog kakvim su ga godinama bojali.