Paučina i promaja
Osveta Plamenog jazavca
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Nakon kraće pauze, hrvatski predsjednik Zoran Milanović ponovo je uzburkao političku močvaru u Republici Hrvatskoj, razotkrivši u trenu licemjernu politiku koju je vodila hrvatska vlada svih ovih godina prema bosanskohercegovačkim Hrvatima, a što je svoju kulminaciju imalo u vrijeme dva predsjednička mandata Stipe Mesića, pogotovo u mandatu kada je istovremeno hrvatski premijer bio Ivo Sanader.
Da podsjetim: tjedan dana uoči samita NATO-a u Bruxellesu, na koji je najavljen dolazak novog američkog predsjednika Joea Bidena, Zoran Milanović je odbio potpisati tekst završne deklaracije NATO pakta zbog dijela koji se odnosio na Bosnu i Hercegovinu, na što je hrvatska diplomacija prije toga bespogovorno pristala. Milanovićeva "ucjena" urodila je plodom i u tekst deklaracije unesen je Dejtonski mirovni sporazum kao polazna točka, a samim tim i famozna "konstitutivnost", na užas vaskolikog građanluka, kako onoga u BiH, tako i onog u Hrvatskoj.
Pored licemjerja hrvatske vlade, Milanović je razotkrio i licemjerje međunarodne zajednice. "Ovo je malo zavjera što su htjeli nama napraviti. Postoji plan da se Dayton zaguti (!?, op.a.). To je potpuno očito. U isto vrijeme se kažnjava Dodika zbog toga što krši Dayton dok se u isto vrijeme grčevito odbija spomenuti Dayton u deklaraciji koja se bavi BiH. Miševi pokušavaju kolo voditi. Žikino kolo", komentirao je Milanović post festum NATO-ovu deklaraciju.
Koliko je Milanović u pravu govori i to kako se u svim izvještajima Valentina Inzka pred Općom skupštinom UN-a ponavljalo, poput refrena, kako Milorad Dodik krši odredbe Dejtonskog mirovnog sporazuma, dok se s druge strane taj sporazum nastoji nasilno mijenjati. To je jedino moguće u zemlji gdje je jedan Željko Komšić "ozbiljan" političar, a Valentin Inzko "visoki predstavnik". Dakle, svi oni drže stranu jedni drugima, jer je u uređenim društvima takvima mjesto na političkom smetlištu.
Ti "miševi", kako ih Milanović naziva, a radi se o nižerazrednim europskim birokratima, koji su ovdje kod nas glumili nedodirljive careve, poput notornog Paddyja Ashdowna, ili nekakvih "analitičara" koje nam na Federalnoj televiziji predstavljaju kao "autoritete" za međunarodno pravo, su najobičnije figurice u jednoj pogubnoj geopolitičkoj igri. Milanovićev potez pokazuje kako je bilo dovoljno barem jednom u ovih 20-ak godina principijelno podići glas da se ti "miševi", barem privremeno, zavuku u rupe iz koji su izmigoljili.
Milanović je od samog svog dolaska na Pantovčak započeo svoj privatni rat protiv Andreja Plenkovića i Gorana Jandrokovića, stječući prilično jaku podršku javnosti, bez obzira na povod. U tom unutarpolitičkom sukobu Milanović je nastupao tipično populistički, dok je s druge strane, kada je riječ o bosanskohercegovačkim Hrvatima, nastupao državnički, kao nijedan drugi hrvatski političar prije njega.
Dakle, imamo dva potpuno različita Zorana Milanovića, od kojih je jedan cirkuski artist, onaj u Hrvatskoj, pa i onda kada zastupa pozitivne ideje, poput kadroviranja u sudstvu, dok je drugi ozbiljan političar. Zbog te svoje "bosanskohercegovačke" politike, Milanović je u onim "liberalno-ustaškim" zagrebačkim krugovima, kao i u onim "zeleno-crno-crvenim" u Sarajevu, postao meta za odstrjel.
Međutim, on na izjave "zaboravljenih političkih asova", poput Ive Komšića i sličnih, uopće ne reagira, pokazujući im na taj način koliko su nebitni i da njihova priča, koja je možda pila vodu prije dvadeset i nešto godina nikome više ne predstavlja ništa. To su oni ostaci komunističke buržoazije koji su samo nastavili nakon rata služiti drugog gospodara, specifični bošnjački nacionalizam Alije Izetbegovića, vodeći računa isključivo o vlastitim interesima.
Milanovićeva retorika prema bosanskohercegovačkim političkim akterima poprilično je pristojna, za razliku od one u Hrvatskoj, gdje je, primjerice, jednom prilikom nazvao hrvatskog premijera Andreja Plenkovića "plamenim jazavcem", jedna poprilično infantilna retorička figura koja bi u Bosni i Hercegovini zvučala potpuno drugačije, autentično, kao točan opis jednog našeg političara. Ne moram posebno ni naglašavati kojeg, jer je to toliko vjeran opis da će se toga dosjetiti i mala djeca. Mali, sitni jazavac koji dvadeset godina riga vatru gdje stigne?
Zbog čega nešto slično nije hrvatski HDZ napravio nijednom u ovih 25 godina, iako se ubiše dokazujući kako nas brane? Za njih u Bosni i Hercegovini živi samo jedan Hrvat, o kojemu svih ovih godina vjerno skrbe. Moram li napisati njegovo ime? Dok, s druge strane, za Zorana Milanovića tu živi ipak nešto malo više Hrvata.
Odgovor je, na žalost, vrlo jednostavan: bosanskohercegovački Hrvati su za zvaničnu hrvatsku politiku bili isključivo najpogodniji materijal za popunjavanje demografskih deficita u Republici Hrvatskoj, pogotovo na takozvanim "područjima od posebne državne skrbi", odnosno tamo gdje je nakon operacije Oluja zjapila nezajažljiva demografska rupa.
Kada je prije nekoliko godina dodijeljen počasni doktorat Draganu Čoviću na Sveučilištu u Zagrebu, u obrazloženju koje smo tom prilikom čuli, napravljena je i jedna frojdovska omaška, pravi mali biser ljudske gluposti i bešćutnosti, a koji vrijedi navesti u cijelosti:
"Hrvati porijeklom iz BiH čine i velik dio populacije Republike Hrvatske, te će i dalje pretežno biti upućeni na Republiku Hrvatsku u kojoj se također događa proces depopulacije. Hrvati iz BiH bili su izvor iz kojeg se najvećim dijelom nadoknađivao manjak stanovništva u Hrvatskoj, a vjerojatno će tako biti i u budućnosti."
Onda bi, u ovom smislu, bilo prikladno po istom osnovu proglasiti još pokojeg počasnog doktora Sveučilišta u Zagrebu. Za početak predlažem Bakira Izetbegovića i Milorada Dodika, uz opasku kako Dragan Čović, makar vladao još stotinu godina, neće za "popravljanje demografske slike Republike Hrvatske" učiniti ni stoti dio onoga što su, primjerice, učinili Radovan Karadžić i Ratko Mladić.
Vrijedi li uopće spominjati kako priča o "manjku stanovništva u Hrvatskoj" koje se popunjava Hrvatima iz BiH odavno ne pije vodu. Hrvati iz BiH više ne "cure" u Hrvatsku, već odlaze direktno u zemlje Europske unije, prije svega u Austriju, Njemačku i Irsku, dok je značajan broj onih koji su ranije "popravljali" demografsku sliku Hrvatske također poodavno napustio Hrvatsku. Postavlja se pitanje u kojoj to realnosti živi hrvatska akademska elita ako dosada nisu uočili ove trendove.
"Život piše romane", kaže ona patetična, zašećerena izreka. Ali i scenarije, dodali bi. Zamislite niskobudžetnu horor produkciju, "Osveta Plamenog jazavca".
- SCENA, INT., URED JEDNOG OD ČLANOVA PREDSJEDNIŠTVA BIH, DAN
"Plameni jazavac" i njegovi savjetnici natječu se u pikadu, gađajući kartonsku siluetu Zorana Milanovića.
PLAMENI JAZAVAC
Šta da radimo? Ima li iko kakvu ideju?
UVAŽENI FOKA
Da donesemo još jednu bocu Jacka Danielsa?
SAVJETNIK1
Da malo šaramo? Od ove zadnje ture Jack Danielsa odmah me spopadne žgaravica?
PLAMENI JAZAVAC
To se podrazumijeva, ali nisam mislio na slične ideje.
(Savjetniku1)
A ti malo smanji viski na česrce, pa te neće mučit žgaravica.
U tišini koja nastupi, jasno se čuje klokotanje viskija niz grlo jednog od savjetnika.
SAVJETNIK1
(digne ruku)
Imam ja ideju.
PLAMENI JAZAVAC
Da čujem.
SAVJETNIK1
Treba napraviti nešto da se svi redom ibrete, dok se ovo s Daytonom u NATO deklaraciji ne stiša, pa ćemo onda ponovo srat o građanima i sličnim budalaštinama.
PLAMENI JAZAVAC
To je jasno. Ali šta?
UVAŽENI FOKA
Da odemo u Jajce? Tamo su kosti posljednjeg bosanskog kralja. Da ih odemo, ko fol, pogledat. Kontaš, ko ono da je on, gluho bilo, naš kralj, a ne njihov.
PLAMENI JAZAVAC
Šta će reć Bakir?
UVAŽENI FOKA
Kazaćemo Bakiru da ćemo otić i na kraljev grob i tamo proučit dovu za El Fatiha.
PLAMENI JAZAVAC
Genijalno!
(Savjetniku1)
De, reci maloj nek nam napravi putne naloge za Jajce i nek usput ponese još jednu bocu viskija, da proslavimo.
Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.
