Racionalno: Ozbiljno kašnjenje ozbiljnog prijedloga

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Prošle su više od četiri godine otkako je gradonačelnik Tuzle i član Predsjedništva Socijaldemokratske partije BiH, Jasmin Imamović, predložio nešto što je nazvao racionalizacijom Federacije Bosne i Hercegovine. Tada je, u najkraćem, Imamović sabrao ministre, zastupnike, zavode, ovo i ono, pomnožio sa brojem bruto plata, svemu dodao komično male procente novca koji se, a nakon naplate PDV-a, vrati jedinicama lokalne samouprave i predložio restrukturiranje administracije ali i samih temelja entitetske vlade.

Ništa, da ne bude zabune, tada nije bilo gore nego danas kada imamo, kako Imamović kaže: „...preko 1.300 skupštinskih funkcionera i članova komisija kao i 600 funkcionera u izvršnoj vlasti. Mnogi su zaštićeni anonimnošću i to niko ne može kontrolisati. Ovaj sistem stvara pravnu nesigurnost jer imamo 11 ustava iz kojih proizilazi 11 pravnih sistema što zbunjuje investitore. Gradovi i općine u FBiH iz PDV-a prime 8 posto, najmanje na evropskom kontinentu. Gradovi u razvijenim zemljama kreću se između 30 i 35 posto“.

Oni što imaju tu nesreću da pamte duže od jednog sata, sjetit će se kako je početkom 2017. tuzlanski gradonačelnik imao svoju i podršku ponekog medija. Njegova stranka, ona čiji ga predsjednici, kako Zlatko Lagumdžija uvijek, tako i Nermin Nikšić jedno vrijeme, nisu mogli vidjeti ni u novinama, pravila se kako njen poznati, visokopozicionirani i uspješni član - kuri svircu. A i to u boljim danima. U gorim je, koji su se kao spontano poklopili sa Imamovićevom inicijativom, Denis Bećirović pisao otvorena pisma i predlagao razumna rješenja poput ukidanja Dejtonskog mirovnog sporazuma.

U proteklih pedeset – šezdeset mjeseci u Federaciji se nije mijenjalo ništa ili jeste ponekad, ali obavezno na gore. Većim entitetom i dalje upravlja Fadil Novalić, Bakir Izetbegović i Dragan Čović se uspješno dogovaraju da se ne mogu dogovoriti, na dijelu teritorije na kojem su Bošnjaci većina se živi loše, dok se iz onog na kojem dominiraju Hrvati redovno kupuju karte za Njemačku, naravno jednosmjerne. I da, nemamo izborni zakon koji ne generira krize, no zato za utjehu imamo „preko 1.300 skupštinskih funkcionera i članova komisija kao i 600 funkcionera u izvršnoj vlasti... 11 ustava iz kojih proizilazi 11 pravnih sistema“, dok i dalje „gradovi i općine u FBiH iz PDV-a prime osam posto, najmanje na evropskom kontinentu...“

U SDP-u se, izgleda, ipak nešto miče pa su se, eto, četiri i nešto godine nakon premijere Imamovićevog prijedloga on i stranački predsjednik Nermin Nikšić ukazali pred novinarima i u duetu ponovili prijedlog o racionalizaciji Federacije BiH.

"Naša je želja da se borimo za što kvalitetniji život i da svi građani u BiH budu potpuno ravnopravni. Da imaju jednako pravo na pristup zdravstvenom osiguranju i zdravstvenim uslugama. Akcenat je na zdravstvenom sistemu u FBiH za koji smo vidjeli kako imamo stručne kadrove koji su spremni da daju sve od sebe, ali smo i vidjeli da teško funkcioniše i ne daje rezultate i u konačnici ne možemo reći da su svi građani u FBiH jednaki", izjavio je Nikšić prije nego će se fokusirati na na samo njemu razumljivo branjenje notornog Zukana Heleza od sudskih presuda.

Imamović se, opet, gađao brojkama koje sada, kao i 2017. ili 2012., sasvim je svejedno, savršeno ilustriraju kakav je administrativni Frankenstein ovaj naš veći entitet: „Federacija BiH ima 140 ministara, 140 sekretara, dvije stotine pomoćnika i 11 premijera . Oko 300 plaćenih poslanika,a skupštine kantona broje preko hiljadu članova plaćenih komisija. Imamo preveliku javnu potrošnju što onemogućava rasterećenje privrede, stvara neefikasnost i korupciju. Preveliki je broj funkcionera koji mogu zaustaviti ili pokrenuti stvari. Građani 85 posto potreba zadovoljavaju u gradu i općini. Stvara se nepomičnost i ono ne vodi u život i razvoj i stvara neravnopravnost građana i naroda. Najbolji primjer je zdravstveni sistem. Obaveza građana da uplaćuju doprinose jednaka je u cijeloj FBiH. Međutim, za taj novac svi građani ne mogu dobiti podjednake usluge. U okviru FBiH imamo 11 Zavoda za zdravstveno osiguranje i niko ne može pratiti kako se taj novac dijeli i kome. Sa jednim zavodom bi dobijali lijekove neuporedivo jeftinije. Esencijalne liste lijekova, u nekim kantonima su duže, dok su u nekima kraće. Gomilaju se dugovi u tim fondovima i prijete kolapsu sistema u pojedinim kantonima".

O onome što je Imamović govorio nekada a ponovio neki dan zajedno sa Nikšićem, detaljno smo pisali pa koga zanimaju finese neka samo malo pretraži arhivu „Bljeska“. Ono što je danas drugačije jeste očita podrška koju je, konačno, Imamovićev prijedlog dobio od svoje stranke i njenog lidera koji, kao i u svim drugim političkim organizacijama u BiH, ima više moći i uticaja nego svi partijski organi zajedno.

Izgleda da je Nikšiću trebalo vremena – i to puno – da shvati kako su utopijski ciljevi lijepi, ali nedostižni, te da su jedine moguće promjene u BiH one unutar njenog ustavnog, dakle dejtonskog okvira koji, kako znamo, nije dobar, samo što ga je politička kasta učinila još gorim.

Skont'o je, nadati se, Nikšić još nešto: da uloga opozicije nije da se takmiči sa SDA-om i HDZ-om u nacionalizmu ili da mu se suprotstavlja iracionalizmom, već joj je, toj opoziciji, dužnosti obaveza da, kada već postoji, radi nešto složenije od glumljenja parlamentarne ikebane i advokatskog tima članova u prekršaju. Odnosno da nudi ona rješenja koja ne služe mobilizaciji pristaša političkih protivnika, kao što to inače i predano čine SDA, HDZ i SNSD, već sasvim suprotna, dakle provodiva, bez sadržaja za zaplašivanje nekadašnjih ratnih neprijatelja i sa fokusom na interese građana kojima je Federacija servis u teoriji dok im praksi uglavnom skače po živcima na bezbroj načina.

Socijaldemokratska partija će, kako je najavljeno, prijedlog racionalizacije većeg entiteta ponuditi na raspravu svim političkim subjektima. Kvota na to da će ga s nokta odbiti Izetbegović i Čović je manja čak i od one da će Francuska proći grupu na Evropskom prvenstvu u fudbalu. No, to uopće nije važno. Bitnije je to što se čini da je jedna velika opoziciona stranka shvatila da joj nije smisao u samom postojanju, već u pokušajima da se zaista nešto promijeni u našu, a ne u korist armije stranački montiranih budžetskih parazita.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.