Pazi, go*no!

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Ima tu kod moje zgrade jedan Komšo. Pojma nemam kako je psu ime, ima li ga uopće, ja ga zovem Komšo jer tu živi. Nije ničiji, u našoj maloj zgradi nema djece da su ga dovukla i odgojila kao svoga. Znam da ga povremeno, ne uvijek, nahranimo susjed iz sljedećeg ulaza ili ja. Obično se sam i hrani. Laje na sumnjive likove koji se približe zgradi, laje na pse koje ne poznaje. Prljav je i nerijetko smrdi, od kupanja nema koristi jer se odmah uvali u kakvu blatnjavu lokvu i spere odvratni miris sapuna.

Svako malo se pišne na urednom rastojanju oko zgrade, nemarno povuče šapom zemlju, ali ne znam da se ikad posrao tu negdje u blizini zgrade. Znači, nitko ga od nas nije učio kućnom redu, to je jasno skoro svake noći u gluho doba, pogotovo otkako je korona kretanje, koje nije policijski sat, na snazi. Tad okupi svoje kvartovske prijatelje, također džukele i kao minijaturni predsjedatelj reži i svađa se s džukelama lutalicama. Da se razumijemo, Komšo lutalica nije, nije ni migratorna vrsta psa, uvijek je tu u kvartu, a najčešće na travnjaku ispred naše zgrade žmiri, pazeći ide li tko u Namex. Radi takvih ustane i prijeđe ulicu pa im se obraduje kad iziđu.

Oko naše zgrade nećeš naći govana jer čak ni pašče ne sere tu gdje živi, to je jednostavno neodgovorno. Za razliku od ljudi.

Izdali me prijatelji...

Ne brinite, vratit ću se na Komšin entitet dok se pozabavim ljudskim. Izbori u Srebrenici. Ponovljeni. Bojkotirani. Cirkus od demokracije. A zašto?! Najprije Sadik priča kako on razumije ljude koji su izišli glasat' jer se boje za svoj posao, egzistenciju, ponavlja da se ne ljuti na njih. Šta ima on govoriti o čijem građanskom izboru hoće li izići na izbore ili neće?! Drugo, živa javljanja na RTRS-u kao da se Dodik plaši da neće njegov pobijediti sa 100%. Smijurija i lakrdija najobičnija.

Bojkot izbora od dijela političkog establišmenta u Srebrenici je sramotno nerazumijevanje demokracije kod jednog dijela takozvane građanske provenijencije. Ljudska i građanska prava jamče svakom državljaninu DA BUDE IZABRAN, ali i DA BIRA svoje političke predstavnike. Na temelju tog ljudskog i građanskog prava Irma Baralija dobila je presudu za Mostar. Uglavnom, ne postoji niti jedno pravdanje da Bošnjaci Srebrenice ili bilo tko drugi nema svoje predstavnike u opštinskom odboru. Makar i na ukradenim izborima, makar jednog čovjeka. Jer taj jedan će makar nešto isposlovati za svoje birače i bit će im bolje nego ovako bez ijednog glasa koji viče u pustinji.

Vi svi znate koliko su se Srbi u Mostaru dugo borili da imaju barem jednog predstavnika, da im politiku i život ne kroje HDZ i SDA, da ne kažem isljednici politikā zbog kojih su otišli odavde. Jedan Velibor vrijedniji je od nijednog Velibora.

Radna grupa Zadnja klupa

No, taj isti establišment koji je odlučio bojkotirati izbore u Srebrenici i poraziti prava svojih birača (vidimo kako bojkot izgleda na primjeru Vučićstana i kofol oporbe) imao se priliku eto bar jučer pokazati nečim konkretnim pred Čovićem. Riješeni su svi sporni problemi, sve kočnice o kojima su godinama pričali. I umjesto da odmah padne dogovor da će u utorak ili u četvrtak biti formirane Vlada Hercegovačko-neretvanske županije ili Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, šta ono oni dogovoriše, da neće pričati o izmjenama Izbornog zakona i da će formirati radne grupe.

Znate za šta se formira radna grupa? Kad ti treba izgovor zašto se nešto nije uradilo. I Bakir podbacio i Dragan podbacio. Mislim, nije da je itko očekivao da će se dogovoriti bilo što osim da će se dogovoriti, ali opet, ne dajem im ja glas na svakim izborima, nego vi.

Uglavnom, silna buka proteklih dana kako je Irma izdala Mostar očito je podignuta kako bi se prikrilo da je Sadik izdao Srebrenicu i da je Bakir izdao Federaciju, da bi imali alibi jer najlakše je svaliti na ženu. U svakom slučaju. Tako je kod nas za cjepiva kriva ona Gudeljević, kad dođe Lavrov, bude kriva Turković. Samo zna se, nikad nisu kriva njih dvo'ica. E sad da se vratim mom Komši. Ne Komšiću.

Pseća posla

Moj Komšo nikad se ne bi posrao pred našom zgradom, makar ga nitko nije učio kućnom redu. Pa ipak, kad supruga i ja šetamo gradom, najčešća je uputa: "Pazi, govno!" I nije samo kako to nije govno nego se posr'o kučak, zna tu biti i hrpica govana koje teksturom i količinom nikako nije mogao posrat ker, a bome ni džukela.

A rješenje pitanja govana po ulici je tako jednostavno, ne zahtijeva radne grupe i izmjene Izbornoga  zakona, Venecijanske komisije, Rimske ugovore, Daytonski okvirni sporazum za prekid sukoba u Bosni i Hercegovini... predložiš na Gradskom vijeću da se donese pravilnik o inspekcijskim poslovima u oblasti ekologije i uređenja, proglasiš nekakvu komunalnu kofol policiju koja će dilati kazne gazdama što ne kupe za svojim kerovima i pijanicama koje ne pojedu što poseru i voila.

Časkom riješen jedan od osamstočetrdesetšest tisuća i sedamstodvadesetpet običnih građanskih problema koji se mogu i moraju riješiti i prije Sejdića, Fincija i raznih apelacija Ustavnome sudu, koliko ih ono ukupno ima, samo devedeset i kusur, pih, sitnica.

Jer običnom meni koji ujutro idem na posao veći je problem kad ugazim u govno pa raznesem i izlijepim po uredu nego što me predstavlja čiča pripadnik. Jeste, banaliziram, ali nisam ja prvi izbanalizirao mojih evo još malo pa peto desetljeće postojanja. Jer i ja i pas Komšo imamo problem s psećom kakicom, ali očito ni Bakir ni Dragan nemaju problem s Izbornim zakonom, da imaju, davno bi oni njega riješili.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.