Pedeset tisuća jelenskih mu rogova!

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Jučer je kolega Božović pisao o tome, ali mene fascinacija ne prolazi. Džaba, moram napisati i ja nešto o tome. Zamišljam 50.000 limenki piva. Zamislite ih i vi za potrebe ovog teksta. 50.000 limenki piva na jednom mjestu. Mogu biti, recimo, one od 0,33. Mogu biti i one veće, od pola litra, sasvim svejedno. Kolike god da su i kako god da ih posložiš i okreneš, to je ogromna količina limenki na jednom mjestu.

I zamisli sad da te zapadne posao da ih sve otvoriš. Jednu po jednu. Ne moraš ih nužno piti, tvoje je samo da ih otvoriš. Recimo da je u pitanju neka oklada i ti je prihvatiš, što misliš koliko bi ti trebalo vremena da otvoriš 50.000 limenki piva?

Pssst, štrc i šljap!

Nešto sam računao, pod uvjetom da se nikada ne umaraš, da te ne zaboli zapešće, da ti se ne ukoče prsti ili da ti jednostavno ne dodije - za otvaranje jedne limenke piva treba u prosjeku pet sekundi. U to računam i ono da je uzmeš u ruku, obuhvatiš, naciljaš prstom na onaj potezni otvarač – povučeš, vratiš nazad i kreneš posegnuti za drugom. Može to stati u pet sekundi? Hajde da kontamo da može! Ali u najidealnijim uvjetima…

I pod uvjetom da nema međuradnji, da se svako malo ne zaustavljaš da predahneš, pod uvjetom da preživiš taj fizički i psihički napor, za otvaranje 50.000 limenki piva potrebno je tako 250.000 sekundi. To je 4166 minuta. To je skoro 70 sati neprekidnog rada. I naravno, u pravu ste, nijedan čovjek vjerojatno ne bi preživio taj proces. Pomahnitao bi, u najmanju ruku. A i kad ne bi poludio, trebalo bi mu za taj proces barem sedam dana, sa svim kratkim odmorima i pauzom za spavanje.

A opet, otvoriti limenku piva je, siguran sam da ćete potvrditi i vi sami, puno brži, lakši i jednostavniji proces od otvaranja, recimo, radnog mjesta. Dok za otvaranje radnog mjesta treba štošta ispuniti kao preduvjet da ga uopće otvorite, limenku piva je jako jednostavno kupiti u prodavnici, na benziskoj, a kod nekih ih ima u ovom trenutku u sred frižidera! I samo posegneš za njom i potegneš – to je to! O-T-V-O-R-E-N-A!

Dnora stomje, šta mai mota?

Ne treba planirati apsolutno ništa, ne treba nalaziti investitore, ne treba sređivati papirologiju, odabrati menadžere, naći lokaciju, definirati troškove, ulagače, izvođače, ne treba čekati građevinare, izvođače unutarnjih radova, ne treba sređivati lokacije i dozvole, ne treba razgovarati kako sa lokalnom, tako i sa vlašću s viših nivoa.

Ne treba se zezati s gruntom, komunalijama, naknadama i komunikacijama, ne treba trošiti vrijeme na natječaje i osnivati komisije koje odlučuju o tome tko će i kako biti odgovoran u nekoj tvornici ili raditi selekciju, sistematizaciju i plan hijerarhije poduzeća. Ne treba tražiti dobavljače, kooperante i analizirati tržište. Ne treba gubiti mjesece i mjesece na planiranje i izvedbu procesa proizvodnje, s tim da dosta vremena otpada na nabavku strojeva.

Gdje je tehnološki proces, tehnička i tehnološka dokumentacija, organiziranje transporta, restorana, uhodavanje procesa? A otvaranje novih radnih mjesta, dragi moji, podrazumijeva sve ovo, naravno ukoliko će se nova mjesta doista i stvarati.Ukoliko se nova radna mjesta neće stvarati kako se to radi u normalnim zemljama, nego će se uguravati ljudi u postojeća poduzeća i u postojeće birokratske institucije u kojima već ponestaje zraka koliko ih se naguralo u pojedine urede, e onda zajebi takav pos'o!

The Ballad of a Tin Man

Dakle, 50.000 radnih mjesta nije mala zejabancija i to učiniti nije uopće tako lako, iako kad to kaže federalni premijer zvuči kao da otvaranje radnih mjesta zvuči kao „peace of cake“, tako lako i jednostavno kao da otvaraš, recimo, limenku piva. A na početku teksta smo skužili da otvoriti 50.000 limenki piva i nije baš tako lako kako izgleda. No, što je 50.000 u jednoj jedinoj optimističkoj rečenici? Ništa, samo puka oznaka za količinu, kao da si rekao kilo nečega, dvaj'es' deka šunke ili metar drveta. Kako ono kaže stara mudrost – što zna dijete što je 50.000?

Jedino što može biti olakšavajuća okolnost za ovaj slučaj je da postoje neki koji su obećali 100.000. Duplo više! A pritom nije mislio na limenke. I kako onda zamjeriti nekome tko, onako, od oka, kaže – evo, deset tisuća! Sedam. Može i pet. Od oka. Ofrlje. Tisućinka gore – dolje, nije bitno, ionako se množi s nulom.