Svaka se glupost da prodati...

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Jeb'o ja sliku svoju ako ovo nije zemlja blagostanja. Izetbegović obećao 100 tisuća radnih mjesta, Novalić obećao 50 tisuća, Miličević obećala sedam tisuća. To je 157 tisuća zbrinutih obitelji, brat bratu 600 tisuća zbrinutih stanovnika. To je petina zemlje, to su tri županije, to je pola Srpske, to je nekih šest do sedam Distrikta Brčko. Gdje taj popis da se i ja predbilježim za novo radno mesto?

Nego, jeb'o ja sliku svoju ako nisam naivčina. Pa oni slažu čim zinu.

U Bosni i Hercegovini ne živi petina njenih popisanih žitelja, kupuju se jednosmjerne karte za bijeli svijet, od nas mamlaza koji još nismo pobjegli (a i gdje ćemo?!?) vjerojatno je 157 tisuća zaposlenih na crno, ako nije i više, dakle jedna ozbiljnija inspekcija i eto njihovih predizbornih obećanja. Mislim, neka pođu prvo od državnih poduzeća, institucija i tomu slično, kada krene ta inspekcija. Ako ikad krene. Ako itko u ovoj zemlji išta upamti kad prođe izborna godina. Evo i ja bih svečano obećao 158 tisuća radnih mjesta, nego nisam aktivno u politici. O mojim šupljacima stoga ne pišu novine.

Protrljaj, baba, oči

Ali meni je nejasno da itko vjeruje da će mu netko otvoriti radno mjesto. Sad ozbiljno, bez obzira šta baljezgaju naši političari. Stvarno netko vjeruje da će mu se radno mjesto samo otvoriti. Pa čovječe, koja naivnost!

Čitam jučer, prodaju nekakve čudotvorne gumene naočale, nekakav masažer za oči koji ispravlja dioptriju, što li?! Pretpostavljam da je ta nadriljekarija izumljena logikom da protrljaš oči kad nešto dobro ne vidiš. A u nas baba trljala oči deset godina i dok joj kirurzi nisu mrenu uklonili, nije ti ih ona protrljala. Stvarno svaku glupost možeš prodati! Mislim, moj ćaća ima teku i u nju piše narodne ljekarije protiv raka, srčanih tegoba, protiv kamena u bubregu, u žuči, u srcu, u glavi, a ja kontam samo nek on piše, nek' on to pravi, još mu nemam para za grobnice, nek dur dura. Žuti žutuju, rumeni putuju.

Evo kad već trljamo oči, vidiš samo kako su Hrvati Mostara Bošnjacima prodali šahovnicu, a Bošnjaci Mostara Hrvatima prodali ljiljan. Na trenutak sam pomislio da je riječ o vrhunskoj marketinškoj kampanji filma Narodni heroj Ljiljan Vidić. Javni show, reality realnost, natjecanje čiji se glas dalje čuje, čija se dimna zavjesa dalje vidi, čiji se više dig'o. Grb. Ne kredit. A naše je samo glas(ov)anje. Ali nećemo gledati izbore ove godine u Mostaru, osim ako ne gledamo izbor za pjesmu Eurovizije.

E vidiš, Eurosong se stvarno može dobro prodati. Najprije je prodan nama u istočnu i bliskoistočnu Europu, potom je prodan u Australiju, od ove godine čujem i u Americi ga gledaju, stvarno se dobro mogu prodati lagane note. Jer doslovno se svaka glupost može dobro prodati. Isto Justin Bieber.

Prodaj sve gluposti iz kuće!

Lagane note tako ovog tjedna prodaju i beha političari. Obećanja o zaposlenju. Dobro su nabasali što nam nedostaje. Jer više ne znam tko ima želudac za slušanje priča o ugroženim pravima bilo koga. Ima jedan moj drug koji krene pričati na francuskom, pravi se da ne razumije, kad mu priđu ovi što prose po marku za nekakvu izmišljenu operaciju. Kaže, ne može više slušati muku, bilo čiju. Prelila se čaša tuge i suosjećanja.

No, da skratim ovu svoju glupost koju se, evo, ipak može prodati. Znači, jasno ti je da se svaka idiotarija može prodati. I ti još nisi smislio neku svoju, koju možeš prodati, što možeš sam napraviti. Od koga, molim te, ti čekaš da ti otvori radno mjesto? Od političara?! Pa oni svoju glupost uspješno prodaju, eto je ti kupiš svake druge godine.

Nemaš koga čekati, kopaj nogama i rukama, prodaj neku svoju glupost. Da ti netko ne bi zauzeo neko od tih 157 tisuća novootvorenih prodajnih mjesta.