Zanima li vas?
Potpuno nebitna priča
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Svakodnevno ste zatrpani bitnim informacijama, važnim, od suštinskoga značaja. Recimo, (ne)legalnim lokalnim izborima u Stocu. Ili da je Lijanovićima počelo suđenje nakon smiješnih dvije godine. Ili da federalni parlamentarci rade samo kad im je plaća dovedena u pitanje. Ili da je netko Wigemarku rekao da smo mi najbrže rastuća ekonomija u regiji. A sad bih vam ja ispričao jednu drukčiju, potpuno nebitnu priču.
O roditeljima i djeci, za čiju realizaciju... Ah, sramotno je i govoriti o nekoj priči za čiju realizaciju je iz svih bh. proračuna potrebno izdvojiti nešto manje od 250 000 konvertibilnih maraka godišnje. Dvjesto pedeset tisuća. Manje od toga. Plus, pola Republika Srpska, taj manji i nerazvijeniji dio Bosne i Hercegovine, već plaća. Znači... tek oko 120 tisuća godišnje.
Znači, cijena privremenog ureda OSCE-a u Stocu. Ili Audija A6L sa svim predsjedničkim komoditetima, i čepovima na gumama u plavoj, crvenoj ili zelenoj boji, ovisno o kojem je članu Predsjedništva BiH riječ. Negdje manje od šestine cijene jednog najobičnijeg referenduma provedenog u pola države.
To je, naime, cijena koju je potrebno izdvojiti za sve postupke medicinski potpomognute oplodnje u Federaciji Bosne i Hercegovine, jedinom tamnom vilajetu Europe u kojem ova oblast nije ozakonjena i plaćena kao sva ostala medicinska njega.
To se pitanje kosi s mojom vjerom
Zašto da pričamo o pitanju koje je u suprotnosti s mojom vjerom?! Igranje Boga, mućkanje beba u epruvetama, da pederi i lezbače imaju djecu. Što da mučkamo kolu?
Pa, možda zato što je Bog rekao da se plodimo i množimo, a nije nigdje spominjao da ratujemo i osnivamo države, entitete, kanale... U tim ratovanjima i politikanstvu dopustili smo da nam se u život uvuku stres, bolesti, zagađenje, sve uzroci bračne neplodnosti, koja se možda u javnosti još uvijek ne prepoznaje kao bolest, ali definitivno nije oznaka zdravlja.
Ne znam jeste li upoznati s procedurama koje se obavljaju prilikom postupaka medicinski potpomognute oplodnje. Primjerice, inseminacija (ubrizgavanje muškarčeve sperme u ženu, postupak koji je sasvim prirodan, legalan i legitiman kad su u pitanju vaši volovi i krave) se tempira strogim praćenjem ženinog ciklusa, muškarčeve apstinencije, poštivanjem satova koje im je Svevišnji usadio. Na isti način se postupa i s jajašcima i spermijima i epruvetama, čuj, ne mućka se tu ništa, nisu to žumanjci i bjelanci... mislim, jesu, ali... nije to kajgana, ipak. Tu se samo skrati put od A do B. Ne smeta vam kad su u pitanju antibiotici i grlobolja. Ne smeta vam kad je u pitanju premosnica na žilama. Samo za djecu vam smeta.
Pa opustite se
Znate li koliko je parova čulo ovu odvratnu rečenicu? Opustite se. Inače, do spolnog čina između muškarca i žene dolazi tako što muškarac bude nervozan i nađe jednako nervoznu ženu i onda se oni nervozni puknu... Molim?! Što, nije tako. Ahaaa! Znači, opušteni mladenci trebaju biti. Aaa!
Inače, kad već spominjemo nervozu, što vi mislite kako je opuštajuće piti šaku lijekova svakoga jutra, kako se nesvijestiti od terapije, kako je napeto širiti noge na ginekološkom stolu, kako je napeto leći s partnerom kad ti doktor kaže: "Sad!", kako je napeto ući u prostoriju metar i pol sa metar i pol i drkati u čašicu, a vani u hodniku svi znaju što činiš... Vjerujte, nakon nekog vremena dosadile su ti i sisate i guzate i dugonoge i crnke i plavuše i crvenokose i brinete i diže ti se samo na plastičnu čašicu, ono kad vidiš jogurt u buregdžinici, osjetiš napetost među nogama.
Jel da, smiješno? A kako je tek smiješno slušati svakodnevne priče da nam država odumire, da se raselišmo, da starimo kao nacija, da nema djece u osnovnoj školi... Da, i onda nitko ne pomakne prstom da omogući osobama koje žele, a ne mogu imati potomstvo, da to i ostvare. Da tu prokletu Bosnu i Hercegovinu napuče nasmiješenom, sretnom dječicom.
Iskreno, i nisu neki novci
Naravno da nisu neki novci. Što je 500 ili 600 maraka dati za lutriju, ako je zgoditak beba? Što je i pet ili šest tisuća, u konačnici, kad je ulog viši, i šanse su više. Nijedan par koji se bori s ovim problemom nikada nije rekao da im je žao tog novca. Ali eto, bi li ti uplatio kladionicu da je ulog 500 maraka, a ne marku? Bi li zub popravio da ga svaki put moraš platiti 500 maraka?
Nije li to svrha zdravstvenog osiguranja?! Da plati troškove liječenja.
Kažu da svaki peti muškarac nije otac svoga djeteta. Evo ja bih i tuđe volio k'o svoje. Znam, nije svakome suđeno, nije Bog svakome planirao da ima djecu. Ali nije Bog planirao ni privremeni ured OSCE-a u Stocu, nije Bog planirao ni predsjednički Audi A6L, ni referendum... A mi to svejedno plaćamo. A nije planirao ni da sjedimo prekriženih ruku, nego da se plodimo i množimo.
Ama u konačnici, nije ni zbog tih prokletih novaca, ako će propasti SDA i SBB i SNSD i dva HDZ-a i svi ostali radi 250 tisuća godišnje, nemojte da nas proklinju. Ali Zakon o MPO je potreban zbog nečega drugoga. Dok nema zakona, svi postupci MPO su napola legalni. I što ako netko odlučiti preprodavati jajašca na crnom tržištu, eto koga biste vi tužili? Doktora, sebe, državu... Koga?
