Prava pitanja ostala su ovdje

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Moram vam priznati da imam osjećaj da dani jako brzo prolaze. Kao da je jučer bilo da je najavljen posjet visoke delegacije EU.  Kad to bješe, početkom mjeseca? Kontao sam tad – Ih! Daleko je dvadeset osmi drugog, 'ko živ, 'ko mrtav do tad...  Kako su krenuli kuhati situaciju, sve sam mislio da će Juncker kad dođe zateći samo prah i pepeo suživota i međusobnog uvažavanja.

No, ne lezi Vraže, stiže taj dvadeset i osmi učas, ne stigoh reći ni keks - i dođe ekipa na čelu s Junckerom u Sarajevo, padoše poljupci i rukovanja - pade i sad već antologijski pozdrav s osmijehom na licu na relaciji Čović – Izetbegović, relaksiraše se odnosi, otopiše se ledene kocke skoro pa u sekundi.

Pitanje nam samo reci, letit ćemo kao meci!

Načas pomislih – jebote, kako malo nam treba da zaboravimo sranja i posvetimo se razumijevanju – ali, već u drugom trenu umalo ne uputih žešći prijekor svojoj poslovično hipičkoj naivnosti. Mislim, lijepo je sve ovo, stisak ruke i prilično slaganje obojice oko svečanog kutarisanja Upitnika, čak i oko obilježavanja važnog datuma, ali puno je u ovoj zemlji upitnika na koje nismo odgovorili da bih bio miran. Evo, recimo, jedan od njih traje još od 1992. i rezultat je da kad se ova dvojica nekako i slože, treći automatski otpada.

Ne brine mene to što smo oborili europski rekord u lijenosti, aljkavosti i međusobnom podmetanju klipova pod noge, pa odgovorili na Upitnik tek nakon 14 mjeseci, ako nam se netko hoće smijati, neka, i treba. Navikli smo. Nego, mene brine što na neke upitnike ne odgovaramo od 1990., pa nam se u međuvremenu nagomilalo gradiva. A gdje se gradivo nagomila, o majko mila!

Referendum je majka svih ponavljanja

A ti upitnici na koje nikako ne odgovaramo su mi, neka mi gospoda iz EU ne zamjere, puno važniji od onoga što u gepeku nose nazad u Bruxelles. Upitnici koji se mogu sažeti u ono početno „tko smo, što smo (jedni drugima) i što nam je zajednički cilj i imamo li ga uopće?“, a nakon toga slijedi tisuću drugih upitnika na koje često, nažalost, nemamo isti odgovor – ili se barem svih ovih godina svojski trudimo da nemamo, što ne čudi s obzirom na „školsko gradivo“ s naglaskom na povijest, koje što vrijeme više teče ima sve manje i manje zajedničkog. I svojski činimo sve da iz godine u godinu naši odgovori budu dijametralno različiti, a „školsko gradivo“ neprohodnije.

Ne znam što smo sve odgovorili Bruxellesu, ali znam da se puno ljudi angažiralo oko toga. Digla se i neka lova, nije sporno. Možda smo odgovore ušminkali, kao što šminkamo osmjehe kad nam dođu važni gosti, kao što šminkamo rezultate Popisa i glasačke listiće. Što god da je otišlo gore, već sutra, možda već i danas, opet će vam biti jasno da smo u Bruxelles poslali manje važne odgovore i da su pravi upitnici ostali ovdje.

A na njih svak' odgovara kako mu je milo čut'. IIi u inat onom koji je požurio s odgovorom.