#Hercegovina
Preko vode do Pelješca
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Ja također kad stanem nasred Alipašina, ne vidim dalje od sarajevske kotline. Nije to do velikobošnjaka, zapravo, ne znam ni što je uopće velikobošnjak, znači li to da čovjek vjeruje u Bosnu koja se prostire izvan granica zapadno od Vrbasa i istočno od Bosne ili to računa od Krajine do Drine ili je velikobošnjak onaj što računa da je Bosna sve između Sarajeva i Neuma, mislim, svi osim Neumljana ionako znaju da je Neum u Bosni.
Pogotovo to dobro znaju ovi što se bune kad na Instagramu dijeliš slike s heštegom #Hercegovina. Pa sunce mu kalajsano, kad bude na slici Livno, ja ću ga pisati #Bosna makar je to još uvijek nedefinirana zona sumraka. Ali dobro je znano da se ne buni svatko, bune se najčešće ovi u Sarajevu, nebitno jesu li čitav život tu ili su šljegli. Dakle, ja ih ne krivim uopće.
Ja također imam uske svjetonazore, da ne kažem vidike. I kad stanem na Baščaršiju, na Ilidžu, ma nebitno, mogu i s Otoke gledati, ne vidim dalje od sarajevske kotline. Čak ni s Avazova Twist Towera. To nije radikalizam, nacional šovinizam, majorizacija... To ti je, druže, dokaz da je Zemlja ravna ploča.
Mornarica na napuhavanje
Ljudi koji u kotlinu šljegnu, ne vide dobro zbog geografskih ograničenja, visoke plaće u državnim ili federalnim institucijama, u institucijama Kantona Sarajevo, koji nepravednom podjelom PDV-a najviše novca ne otima, ako ste mislili da ću reći Širokom Brijegu ili Mostaru, ma ne, nije ovo prohrvatski latentno nacionalistički tekst, otkud mene u tome, najviše novca otima Zenici, našoj najmoćnijoj zoni realnog sektora.
Ako ste mislili da ljudi u Bihaću ili Kupresu ili Banjaluci bolje vide zbog geografski ravnijeg i šireg obzora, ma kakvi, to je zato što generalno manje zarađuju. Nikad mi nitko iz Bihaća nije prigovorio što na svoje slike stavim hešteg #Hercegovina, čuješ, i on na svoje stavi #Krajina pa ga nitko ne smatra separatistom.
E, ali, na slici iz Neuma teško je staviti hešteg. Tu i dolazimo do ključne sarajevske zablude. Prvo, hešteg #Bosna, što je u neku ruku logično, jer je to jedini izlaz Bosne i Hercegovine na more. Ne samo Hercegovine, nego "Bosne i", dakle, prvo je bosanski pa tek onda hercegovački gradić u pitanju. Samo obična semantika, nikakav nacionalizam.
Druga zabluda su roze napuhane tičurine i ostala mitska bića. Jednorozi, plamenci, galebovi, kornjače, pizza... Toliko je slika tih napuhanih plovila na Instagramu da čovjek stvarno povjeruje da Bosna i Hercegovina ima respektabilnu mornaricu. Istina, inflatable, ali i dalje je bolje biti admiral na napuhavanje nego olovni bojnik. Moraš priznati da ljepše zvuči.
I onda ti sošl midija (umalo ne napisah mudija, ah, vidi, napisah), jel, oni napušu uspravne stvari na napuhavanje do usijanja. Ako imamo pomorsku flotu, onda trebamo imati i koridor do otvorenog mora, širine jedne nautičke milje i da se proteže oko Pelješca, oko drevne bosanske otočke skupine Velog i Malog Škoja, mislim, kad je oseka, skupina je, kad je plima, onda je ovaj velebni otok drevnog bosanskoga nazivlja Škoj jedan jedini, ne moraš ga čak ni definirati velikoškojovski, da ne zvuči separatistički. Opet nije nacionalizam, nego Konvencija ujedinjenih naroda o pravima na moru.
Ispravka netočnog naslova
Stani, prika, stani! Sve si pomiša! Ne reče se priko vode do Pelješca nego priko mora. To zna svaki pomorac i ginekolog. More nije voda. More je provod, more su koke, jel tako, Moke, ali more ni u ludilu nije voda. I ako je Brukseles reka da svi Europljani triba da živu pod istin Eurokrovon, šta se vi koji klinac bunite.
Nisam, dakle, protiv interesa Bosne i Hercegovine, ali ih uistinu ne vidim. S druge strane, moram priznati da mi je privlačna misao da se moji Božovići s Pelješca povežu s ostatkom Lijepe Naše Europske unije.
Priznajmo sebi, mi s mojim Božovićima s Pelješca nemamo ptoblem, ni s morem nemamo problem, pogotovo Sarajlije. Problem je u Sarajevu s vodom, gospodo dnevnopolitičari, to vi rješavajte, manite se mosta koji povezuje Europsku uniju u cjelinu. Da je nama u Bosni i Hercegovini više pameti, i mi bismo u Uniju, a onda bismo kontali kako, evo ne moramo mostom baš, možemo i običnom cestom Neum da povežemo s ostatkom Bosne. Mislim, i Hercegovine, ali prvo Bosne. Jer ipak je izlaz na more prvo "Bosne" pa tek onda "i Hercegovine". I opet, kažem, nikakav nacionalizam, samo toponimi.