Prođe mjesec

Tekst članka se nastavlja ispod banera

25.11. – Ponedjeljak

Pola od pola države slavi Dan državnosti. Nema se što slaviti u ovoj državi ma koliko se ovakve tvrdnje nabijale na patriotske noževe.

Pozivaju u izlizanim govorima potrošeni likovi na izlizanu ljubav prema potrošenoj domovini, pozivaju djecu da se učlane u pionire umjesto da im omoguće da budu pioniri u znanosti i inovacijama, kliče se jednoj i jedinoj koja nikome nije ni jedna ni jedina pogotovo ne onima koji pozivaju na klicanje jer je njima jedna i jedina u džepu.

Nema ova država što slaviti. Nema zajedničkog slova o povijest, nema zajedničkih riječi o budućnosti, a nema niti zajedničkih brojeva o tome koliko nas je, koliko smo dužni i koliko nam treba za košaru. Jer, ovdje se ni oko bijede ne možemo dogovoriti.

Slavi država, a najviše oni koji misle da je samo njihova, to da je svačija, a onda se malo slegne prašina od mahanja zastava i vidi se da su tri zavnobiška I pretvorena u upitnike na koje odgovore nemamo.

26.11. – Utorak

Patriotizam se nastavlja prepirkama oko zastave s ljiljanima. Žene su, nakon posjete Jajcu, u Banja Luci htjele proslaviti praznik odlaskom u tržni centar jer u patriotskom dijelu BiH je bio neradni dan. Potom su se uslikale sa zastavom i zaradile kaznenu prijavu. Samo slobodna država može slaviti praznik. A BiH to nije… Svako mahanje zastavom koja nekome znači u BiH, od trobojki, posuđenih ljiljana, do duginih boja, nekome bode oči.

Netko je plasirao vijest da su se lideri dogovorili oko teksta Reformske agende i to na javnom servisu koji bi trebao provjeriti svaku patku koja dopliva do njih. Pokazalo se da je vijest laž i da su lideri daleko od zajedničkog slova.

Repovi izbora još se vuku. Netko je vlast složio bez problema, netko još ispunjava križaljke.

Križaljka nikako da se ispuni na jablaničkoj tragediji. Sve je na čekanju. Provlači se između redaka i tko je krivac za svu aljkavost. No, tu ne treba čekati. Ostavki neće biti.

27.11. – Srijeda

Najavljen je novi sastanak lidera na kojem će, potrošivši naš novac, pokušati doći do dogovora kako bi zapuzali prema Europskoj uniji koja nam poručuje da su nam vrata zatvorena. Možda mi volimo kroz prozor.

Cirkus. Jedina je to konstanta u zastupničkim klupama federalnog parlamenta. Tko je gledao snimke kao iz prošlog stoljeća i slušao zvuk, koji je bolje ne čuti, mogao se uvjeriti kakav je odnos onih u klupama prema onima koji su iz tamo ugurali nepromišljenim glasovima.

Pričalo se napokon o poplavama. Najviše tijelo u Federaciji sjetilo se dva mjeseca nakon katastrofe razglabati o tome što treba učiniti. Usred rasprave krenula je potraga za onima koji upravljaju ovim entitetom po restoranima kako bi slušali ono što im zastupnici govore.

A onda su im zastupnici dali domaću zadaću i škola za pačiće male je završila. Bez ocjena i neopravdanih sati.

No, dobro je. Naši se zastupnici ne tuku kao oni u Srbiji. Lijeni su za dodatne aktivnosti. A nije ni plaćeno.

28.11. – Četvrtak

Naljutila se Civilna zaštita HNŽ-a pa smo prvi put nakon jablaničke tragedije pred mikrofonima vidjeli šefove – Adila Šutu kao zapovjednika i Eugena Ćubelu kao vršitelja dužnosti direktora.

Kažu kako ih je uvrijedilo to što se u federalnom parlamentu moglo čuti kako nisu radili ništa na spašavanju nakon poplava i bujica i zbog toga su izašli u javnost a da nisu znali reći tko to kao inspektor u Civilnoj zaštiti prati njihov rad. Sigurno je da nisu mogli reći puno toga samo ih nije nitko pitao. Nas naš život ne zanima.

Fikret Hodžić je na slobodi a partner iz optužnice Fadil Novalić slobodno šalje poruke iz zatvora javnosti. Direktor zatvora kaže da mu ne može ništa.

Hvali se Denis Bećirović kako su oružane snage ponos ove zemlje. Neka pita ljude u oružanim snagama jesu li ponosni na uvjete.

29.11. – Petak

Samo nekoliko dana nakon što se trubilo o vrijednostima ZAVNOBiH—a i silnoj ravnopravnosti na kojoj počiva ova zemlja dobrih i vrijednih ljudi (koji se, usput budi rečeno svako malo potuku i koji pune biroe za zapošljavanje) uslijedila je salva kritika zbog zaziva konstitutivnosti.

Drvljem i kamenjem sačekali su patrioti izjave predsjednika Hrvatskog sabora, nama nebitnog, Gordana Jandrokovića koji je rekao da BiH može opstati samo ako su u njoj svi jednaki. No, smatraju patrioti, da je to miješanje u unutarnje stvari.

Onda su se javili i oni koji umjesto svetih knjiga pred sobom drže prostorni plan. Poručili su, nakon izjava o kazalištu u Mostaru, da će se Mevlana graditi na mjestu na kojem je to zamišljeno.

S kazalištem ili bez njega, predstavu imamo.

30.11. – Subota

Ministar vanjskih poslova, Elmedin Konaković, uputio je prosvjednu notu Hrvatskoj jer je Jandroković rekao kako BiH neće biti ako nema konstitutivnosti. Pa to čujemo svaki dan iz usta puno važnijih likova i s puno blažim nadimcima pa nitko ne piše pisma okolo.

Vjerojatno se Konaković pokušava dodatno primaknuti likovima na čije glasove računa kako bi mrskog Bakira Izetbegovića – s kojim čak i koalira – zadržao daleko od vlasti.

No, dodatni je to uteg za nove dogovore najavljene u Mostaru jer baš kad se očekuje jedan glas naše ptice zapjevaju po svom.

1.12. – Nedjelja

Prođe mjesec. Ludilo nametnutog petka u kojem se kupuje kao da nije kraj mjeseca i kao da nam ništa nije skupo iza nas je. Slijedi nam mjesec u kojem će sve svijetliti i blještati, u kojem će se zaboraviti stvarnost i pripremati na okretanje još jednog lista na kalendaru.

Prije toga, razbijat će se glave o tome gdje dočekati ludu ponoć koja bi došla i da je ne čekamo.

Počinjemo završetak još jednog kruga u kojem se dogodilo svašta osim koraka naprijed.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.