Potpredsjednička pisma: Ima li Srba u SDP-u?

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Odgovor na pitanje iz naslova glasi: da, ima, i među članstvom i u stranačkom vrhu, ali to u ovoj priči nije najbitnije.

„Pošto se moje ime mjesecima dijeli i stavlja u kontekst kandidature za novog predsjednika SDP-a BiH, mnogima želim olakšati, neću biti kandidat za predsjednika SDP-a BiH. Ukoliko biram između raskola u SDP-u BiH i moje kandidature, biram stabilan SDP BiH. Zašto SDP BiH nije spreman da predsjednik bude neko ko nije Bošnjak, to je stvar naše unutrašnje rasprave i analize i isključivo je unutrašnja stvar SDP-a BiH. Napominjem i da će eventualni izbor pojedinaca u SDP-u BiH koji vode isključivo bošnjačku politiku, koja se nikako ne razlikuje od SDA politike, značiti najdublju krizu u historiji SDP-a BiH. Sad neki zeleni, mediji i 'Socijaldemokrati' mogu disati, ali drago mi je što očekujem unutarstranačke izbore i Kongres i izbor predsjednika, da se prebroje. Između sebe i SDP-a BiH biram SDP BiH, ali pravi SDP BiH cijele BiH, a ne kinesku kopiju SDA”, napisao je na Facebooku jedan od potpredsjednika Socijaldemokratske partije Bosne i Hercegovine, te zamjenik predsjednika Vlade Federacije, Vojin Mijatović.

Pismenost i stil

Kada ne distribuira politički suicidalne prijedloge – kakav je bio poziv na ujedinjenje SDP-a sa Demokratskom frontom Željka Komšića – Vojin Mijatović piše po društvenim mrežama. U literarnom je radu ovaj banjalučki socijaldemokrat – iako bi morao raditi i na pismenosti i na stilu – svakako zanimljiviji od svog stranačkog kolege i autora najvećeg broja otvorenih pisama u historiji Bosne i Hercegovine, Denisa Bećirovića.

Sa Mijatovićem se, naime, može polemisati, neke su mu teze inspirativne za analizu, dok je Bećirović samo dosadan i to u istoj mjeri u kojoj su njegovi dopisi svima - potpuno beskorisni.  

„Zašto SDP BiH nije spreman da predsjednik bude neko ko nije Bošnjak, to je stvar naše unutrašnje rasprave i analize i isključivo je unutrašnja stvar SDP-a BiH“, kaže Mijatović, a zapravo misli da „SDP BiH nije spreman da predsjednik bude“ Srbin iz Republike Srpske, dakle lično on, pa kada je već tako, neće se ni kandidirati.

Ako Socijaldemokratska partija BiH zaista nije spremna da joj predsjedava politički uspješan Srbin iz Republike Srpske ili, suštinski je svejedno, Hrvat iz rahmetli Herceg-Bosne, onda Socijaldemokratska partija BiH ili ne treba postojati ili treba, pošteno je, u ime dodati bošnjački prefiks, odnosno sufiks.

Ozbiljan kandidat i ozbiljan akter

No, ako je Socijaldemokratska partija spremna za predsjednika izabrati Srbina iz Republike Srpske ili Hrvata iz rahmetli Herceg-Bosne, samo zato što je riječ o Srbinu iz Republike Srpske ili Hrvatu iz rahmetli Herceg-Bosne, onda u toj stranci komotno mogu na lidersku poziciju instalirati i nekog anonimnog Srbina iz Zenice ili Hrvata iz Tuzle: multietnička forma će biti zadovoljena, a izborni poraz zagarantiran.

Ukoliko neki Srbin iz Republike Srpske, recimo Vojin Mijatović, želi biti ozbiljan kandidat za mjesto na kojem je sada Nermin Nikšić, on prvo mora postati ozbiljan akter političkog života u Banja Luci i/ili Republici Srpskoj: tamo gdje SDP postoji i već dugo, jako dugo, samo postoji. Isto, naravno, važi i za one dijelove Federacije na kojima je do ukidanja postojala Hrvatska republika Herceg-Bosna i odakle bi u najveći kabinet sarajevskog stranačkog sjedišta trebao doći Hrvat ili, zašto ne, Hrvatica.

Na posljednjim lokalnim izborima, SDP BiH u Banja Luci uopće nije imala kandidata ili kandidatkinju za gradonačelničku poziciju, dok im je lista za Skupštinu Grada osvojila 1.585 glasova i ravno nula mandata. Također, SDP BiH u manjem entitetu nema niti jedno jedino načelničko ili gradonačelničko mjesto, niti većinu u bilo kojem općinskom, odnosno gradskom vijeću, dok sa tri ruke u Narodnoj skupštini Republike Srpske mogu mahat kamerama za vrijeme direktnih prijenosa sjednica.

Nije, barem za sada, suštinsko pitanje je li Socijaldemokratska partija spremna na to da je vodi neko ko nije Bošnjak, već ima li u njoj Srba i Hrvata koji mogu pobijediti još negdje osim na unutarstranačkim izborima, a naročito tamo gdje ne živi većina glasačke baze ove stranke, dakle u onim dijelovima zemlje koje u ratu nije kontrolirala Armija BiH? Odgovor je, da se ne lažemo bez potrebe: nema! I neće ih biti još neko, duže vrijeme, jer ono što može privući srpske ili hrvatske birače, uglavnom odbija one bošnjačke, a oni su, realno, najbrojniji. Može, naravno, i obrnuto: većina razloga zbog kojih Bošnjaci glasaju za SDP blage veze nema sa onim što bi bilo prihvatljivo srpskim ili hrvatskim glasačima. To, možda, ne bi trebalo biti tako, ali tako, sasvim sigurno, jeste. Da nije, ne bi SDP BiH u Banja Luci osvojio oko 1.500 glasova, a u, recimo, Čapljini skoro deset puta manje od Hrvatske demokratske zajednice. I to, da sve ispadne gore od očajnog, u koaliciji sa Narodom i pravdom.

Klinička smrt

Izabrati Srbina ili Hrvata na mjesto šefa partije samo zbog nacionalne pripadnosti, imalo bi navlas iste posljedice kao – što je Mijatović precizno detektirao – „izbor pojedinaca u SDP BiH koji vode isključivo bošnjačku politiku, koja se nikako ne razlikuje od SDA politike“. I u jednom i u drugom slučaju bi, zaista, uslijedilo ono što Nikšićev prvi saradnik u Vladi Federacije najavljuje kao „najdublju krizu u historiji SDP BiH“.

Stranku koju je osnovao rahmetli Nijaz Duraković, a Zlatko Lagumdžija ostavio skoro klinički mrtvu, jednako bi dotukli oni kojima je najveći politički uspjeh to što su se - i zbog nacionalnosti - visoko uspeli u hijerarhiji SDP-a, kao i njihovi oponenti kojima je prirodno stanište u sarajevskoj Ulici Mehmeda Spahe, na broju 14. Da, upravo tamo gdje je Centrala Stranke demokratske akcije.   

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.