Radikalno vaši

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Svi mi imamo tu liniju u ponašanju, narodski rečeno, ponese nas. Kako objasniti tu pojavu, kao da te netko konstantno čvoka po glavi i kada si već lagano iznerviran, netko drugi te upita, primjerice, želiš li bombonu. Ma goni se i ti i bombona i čvokanje stalno i svi idite u neku stvar! Političke strukture vrlo vješto koriste ovo prebacivanje emocija i energije i ne znam jeste li primijetili, čine nam to već mjesecima.

Slučajno odabrani motiv

Motiv s kojim se počinje slučajno je odabran, a u biti nimalo nije slučajan. Poput čvokanja, potrebno je mnogo truda i sitnog bockanja da biste s jedne strane otvrdnuli na određeni motiv, s druge strane da bi se stvorio pritisak, emocionalni naboj. Kao ubojstvo Davida Dragičevića, tko normalan ne bi podržao oca u pravednoj borbi da se sazna istina. Budite sigurni, nije to ništa što se u razvijenom svijetu ne događa, bacite oko preko velike bare, do Sjedinjenih država. Puno je ovakve nepravde u svijetu i nerijetko samo kritična masa može pomoći.

Kritična masa može pomoći, ali ne jamči pravednije sutra. Otvorite povijesne udžbenike, na Francusku revoluciju, trebalo je nekoliko propalih prevrata dok se napredak konačno ukazao, potpomognut međunarodnim prilikama i koječime. No bitno je znati da jednom kada krene ključanje, lako je energiju preusmjeriti iz toplinske u električnu i tako dalje.

Oporba u Srpskoj zgrabila je ovu nepravdu prema malom čovjeku i naslonila se na nju u borbi protiv aktualne vlasti. Iako dvije stvari nemaju ništa zajedničko, posljednjih dana u cirkusu koji se stvorio oko prosvjeda u Banjaluci moglo se čuti za prosvjede protiv izbornih varanja, na prosvjed protiv svih nepravdi. Ne brinite, neće nezadovoljstvo zbog Davida srušiti despotiju u Srpskoj, nadati se da će ipak donijeti pravdu za Davida. 

Što nam može 900 radnika na Čulama

Drugi jedan val nezadovoljstva Srpsku daleko više destabilizira. Iako je svojevremeno sam Dodik poručio da 680 prosvjednika ne može srušiti Vladu, slučaj Rudnika Ljubija ipak ga lagano demantira. Oporba je u zaustavljanju prodaje ovog rudnika vidjela svoju prvu veliku pobjedu u manjem bh. entitetu, a borba interesa ArcelorMittala i Israeli Investment Group jedino je što može poljuljati Despotsku.

Naime, predsjednik vladajućeg Demokratskog narodnog saveza Marko Pavić predstavlja i državni kapital u Ljubiji. Mnogo se čovjek pita. Dovoljno da Miletu može reći, dečko o'ladi. Ovog ponedjeljka uvijek glasni Mile šutke se povukao sa sastanka u osamu. Velim, kada se jednom pokrene kritična masa, treba pažljivo s njom. Nema veze što vrel ibrik turske kave lijepo miriše, zamisli zaliješ se po rukama. Treba rukovati s krajnjim oprezom čak i s takvim užitkom.

No, bacimo se mi na slobodnije radikale. Ove federalne.

 Fedejurski park

Kako Federacija BiH prednjači nekih 45 godina pred manjim entitetom, tako se i nezadovoljstvom pažljivije rukuje. Lakmus papir u kom smjeru sve ide je pojavljivanje nekih političkih fosila na dnevnopolitičkoj površini. Krajnje je simptomatično da se na medijskoj sceni poslije godina izbivanja pojavi gospodin Bičakčić, za čije će upravljanje Federacijom BiH domaća ljevica nerijetko istaknuti amenovanje sudbine bivših radnika Aluminija.

Ima još osoba koje su se nacrtale na večeri s Bičakčićem, a istodobno se uklonile na sigurno, u brda Gornje Hercegovine, čak do Kupresa. Od vremena Bičakčićevog premijerovanja Aluminij je stalno bio kamen spoticanja, presamostalan i prevelik zalogaj da bi ga mogli zagristi ili SDP ili SDA ili HDZ. Što su oni godinama činili, zajedno ga saplitali. Vlasničkim udjelom, cijenom električne energije, bivšim radnicima, gašenjem i najmanje šanse da se nekada obnovi rudarstvo u Hercegovini, sve to, čak i smiješni prosvjedi protiv pretovarivanja glinice, sve je vodilo ovome danas. 

Ja ću tebi vojvodo, ti meni serdaru

Sada su dvije suprotstavljene političke snage, koje navodno ratuju oko izbora članova Predsjedništva BiH, koje čvrsto zatežu oko formiranja vlasti u Federaciji BiH, koje imaju mirne prosvjede, imaju jednu ključnu misao vodilju: treba provjeriti što je to sporno u radu uprave Aluminija, kako se ti novci nedomaćinski troše. Kako to da direktor Aluminija ima triput veću plaću od ministra energetike?! Upravo me ova rečenica iz usta ministra Džindića trgnula.

Osobno bih rekao da nema ništa sporno da realni sektor ima veće plaće od uslužnog sektora (ministrare – lat. služiti), ipak ljudi proizvode realnu vrijednost, za razliku od ministara. Ali vidite li splet u kojem djeluju? Dovesti Aluminij do naglog gašenja, kao u ratu.

Na isti način kako je vječita Koalicija amenovala da Aluminij zaobiđe bivše radnike, na isti način kako je Vlada ulazila postotak po postotak u poduzeće, na isti način kako je zaobišla Aneks 8, prema kojem je Aluminij kao poduzeće koje osigurava život za 40 tisuća stanovnika trebalo imati posebni tretman, primjerice subvencije na cijenu električne energije... Vidite li sami model ili vam treba nacrtati?!

Srdačno svak sebi 

Sporni modeli nisu pravda za običnog čovjeka, nisu izbor legitimnih. Sporni model zove se energetika, rudarstvo, metalurgija. Ili postoji bolje objašnjenje da Željeznice Federacije BiH, najveći neplatiša doprinosa u entitetu, nisu upitne, ali uspješno poduzeće s politički iskovanim problemima jest upitno?!

No, da zaključim. U gotovo desetljeće i pol postojanja serijal Srdačno vaši ostvario je novi doseg u novinarstvu na ovim prostorima, premostio je granicu privatnoga i javnoga. Danas je ovakav format zlatni standard u medijima. Nešto što su nam ostavile '80-e u amanet. Da se današnji javni život može svesti u dvije riječi, jamačno bi bilo Radikalno vaši. Jer, radikalne mjere uzduž i poprijeko, prosvjedi, blokade, izrazi nezadovoljstva. A sve da se zamažu oči povodljive mase da smo mi raja Naši, a oni despoti Vaši. Ma iz koje stranke.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.