Rakova obljetnica

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Nemojte me pogrešno razumjeti, ali ja vam ni vlastite rođendane baš ne volim proslavljati. Nije to zbog godina, nabacila se, istina, solidna cifra, nego sam odavno promijenio stav o datumima, danima i godinama – i na službeni datum rođenja nekako se uvijek osjećam neugodno i ukočeno. Pogotovo otkad postoji opcija da ti na društvenim mrežama raja čestita. Taj dan baš bude smor.

Ja vam, zapravo, proslavljam svaki novi dan kao da mi je rođendan. Ne zato jer sam nekoć doživio traumu epskih razmjera, pa, kao u onoj izreci "slavim ponovno rođenje", nego sam jednostavno skužio koliko sam ponuđen i počašćen što mogu sudjelovati u ovoj fenomenalnoj prilici zvanoj život. U čast organizatoru igre, ja svako novo jutro, čim otvorim oči, slavim novo rođenje.

Ja, i?

A onaj službeni datum kad sam prvi put zinuo na svijet. Iskreno, to je jedini dan koji bih prespavao. Zakapijao sve, spustio rolete i prespavao. Jednostavno, ništa od tog folkora mi nije potrebno, ni tipske čestitke, ni lažna svjedočenja, ni nečije poruka samo zato jer mu je na ekran izletjelo da mi je rođendan, a ja lijen da taj podatak obrišem. Joj, pa onaj rudarski posao uljudnog vraćanja lajkova i poruka zahvale svima, ruka se ukoči od uljudnosti.

Kome, uopće, treba to sranje? Kome, uopće, treba ta gnjavaža? Uostalom, ono jutro poslije rođendana uvijek mi bude fenomenalno, osjećam se kao da sam skinuo ogroman teret s vrata. Kao da mi je stotinu kila olova palo s leđa. Slobodan od društvene gnjavaže zvane rođendan, osjećam se, fakat, k'o ponovno rođen.

Vođendani, vođendani...

E, dobro, kad smo to apsolvirali, zamislite onda tek kako se odnosim prema drugim velikim datumima. Zamislite moje neprestano uzbuđenje u zemlji u kojoj je svake godine kalendar velikih događaja sve više ispunjen isključujućim obljetnicama, datumima oko kojih nema konsenzusa i proslavama koje su više tu da budu u inat i trn u oko, nego da nas okupe oko barem jedne zajedničke rečenice.

I zamislite kakvu tek ushićenu facu složim kada naletim na nekoga tko javno, da ga svi vide, čuju ili pročitaju, čestita rođendan omeđenom teritoriju, obično izmaštanih vrlina, veličine i važnosti, kao da je živo biće u pitanju i kao da će mu odmah to biće vratiti čestitku jednim velikim zagrljajem ili barem lajkom ili barem tipskom porukom "Hvala svima na čestitkama!" Zamislite kako obožavam kad, uz tu čestitku, poželi i sve najgore onima koji ne misle tako, sve uz kletve i dokaze.

Zastava Komfort

Zamislite onda kako reagiram na kičeraj i preseravanja, i naroda i političara, o tim važnim datumima, na svakojaka lupetanja i izmišljotine, na tvrljenje i drvljenje, na naizmjenične transfere blama. Na sva ona pričanja samom sebi u uho i i čitav onaj odjek takvih priča na ciljane grupe. Bez imalo volje da se nađemo na pola puta u zemlji sve većeg međusobnog nerazumijevanja.

Ne, ne bih rekao da sam hejter. To što tu i tamo pokažem :facepalm: ne znači da bilo koga ne volim. Ni naše ljude, ni naše teritorije, koje se ovdje, bajdvej, obično preklapaju ili se, poput onih skupova što smo crtali u školi, igraju razlike, a zapravo suštinski su uvijek jedno te isto. Smijem se kad mi netko kaže da nešto nije moje, još više se smijem kad mi netko kaže da je nešto moje, a znam da nije. Uopće ne hejtam. Samo ne mogu preseravanja. I ne mogu toliko preseravanja u jedinici vremena.

A ovdje taman kad jedno preseravanje prođe, drugo dođe. Srećom, sva prođu. Nesrećom, kalendar se ponavlja iznova svake godine. Sa opet istim folklorom i sve luđim nastupima profesionalaca, koji svoje postojanje dobrim dijelom opravdavaju pojavljivanjem na te datume. K'o vampiri kad se dignu iz kovčega, da bi zagrizli nečiji vrat i opet se mirno vratili na spavanje.

Groundhog day

Kako krvi ovdje, izgleda, nekome nikad nije dosta, to je poželjno što više novih datuma. I bit će. I ne samo to, nego je poželjno i što manje razumijevanja oko postojećih.

Profesionalni polagači vijenaca, zaklinjači ispod zastava, govoritelji velikih i teških riječi, popunjavatelji kalendara važnim datumima koja imaju u klinču držati sadašnje i vezati mozak budućim naraštajima. I, nažalost, zapaljiva masa klimoglavaca, spremna vazda slaviti pitanja na ono što je davno dobilo odgovor. Spremna čuti ono što joj tako lijepo lažu da nema istine koja bi bila bolja od toga.

Iskren da vam budem, već odavno se plašim i za Prvi maj i Novu godinu. Jer takvima je uvijek malo i ne mogu podnijeti da imamo nešto zajedničko. Čak i kad se izdaju da su za zajedničko.

Takvih se treba paziti i kad rođendane čestitaju, kad te srdačno zagrle provjeriti vrat za svaki slučaj, da nisu ostali mali tragovi dva očnjaka. Ne skužiš li na vrijeme, i ti postaneš vampir.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.