Svi mostarski trgovi i trgovanja

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Sve i da hoću napraviti veliki novogodišnji koncert na otvorenom u Mostaru, sve da me ne zanima što su čudna vremena i što se opet ovdje oštro reflektiraju svjetski događaji, sve da tipujem kako puno više ljudi u ovom gradu hoće opušteniji život, da popustimo više s našim stalnim zatezanjima i kolekcijom Made in 1992/93, evo ne znam gdje bih ga napravio! Nisam pametan, što bi moja kona rekla.

Evo, recimo, da me zapadne da radim Novu godinu i da, recimo, netko predloži da radimo, opet recimo, Željka Joksimovića, regionalnu zvijezdu s mega produkcijom i projektiranih desetak, dvadeset tisuća ljudi, možda i više, živ bih se nasekirao gdje s tim. Na stranu što bih grad napunio turistima, popunio kapacitete kreveta, produžio sezonu i već tako rano spektakularno najavio iduću, već vidim da posao nije lagan.

Mostar, to je naš Napoli

Moj rodni grad, koji hoće biti sve veći i važniji, jer to zaslužuje, za razliku od mnogih drugih gradova, čak i onih koji možda manje zaslužuju, ne samo da nema neki veliki trg, nego i ono što ovdje zovemo trgom uglavnom je, kao i dosta toga u ovom gradu, neadekvatno ili čista alternativa nečemu normalnom. U Mostaru je, otkad pamtim, vazda nešto do pola, na pola ili ofrlje, pa tako i trgovi kojih ima, a zapravo nema.

Krenimo redom, ako je trg po definiciji središnji dio grada na kojem se okupljaju i kojem gravitiraju svi građani, jer tamo je sjecište svih puteva, potreba i interesa, usput prostor pogodan za javna okupljanja, koncerte i proslave, onda u Mostaru takvog nema nikako. Jednom sam pisao kako je Mepas Mall po tim definicijama veći trg od svakog mostarskog trga, barem u onom dijelu potreba i interesa. A bome i druženja. Mostar po svjetskoj internet tražilici ima pet trgova, više od mnogih većih gradova. Ali, nema niti jedan gdje bih ja komotno spustio Joksimovića, skupa sa binom, produkcijom, pratećim sadržajima, sigurnosnim prstenovima, pirotehnikom, a da ne spominjem prodavače pića i ića.

Tko na tvrdoj Palestini svoju povist piše...

Trg Musala, makar je nedavno bio svjedokom okupljanja podrške Palestini, za koje smo svi znali da će se održati, pa i oni koji mu kao nisu dali dozvolu, makar je ranije bio svjedokom i velikih Veležovih fešti, a još ranije, tamo pred početak rata, i velikih mirovnih okupljanja, gabaritima ne može iznijeti ozbiljniji koncert, pogotovo koncert velike produkcije sa očekivanim prilivom gostiju iz drugih gradova, čak i zemalja. Čak i ako pretpostavimo da će se dio prisutnih razmiliti Fejićevom i bliskim ulicama, pa tamo prema Carini, pa niz most prema Gimnaziji, jednostavno, sat vremena bi se dalo tu nagužvati, ali doček Nove godine je ipak nešto drugo. Traje satima, traži prostora, traži veći glavni prostor i što manje komplikacija. Nije da ne može, sve se u ovom gradu može, posebno ako mora, ali Musala, opet, ako ćemo se igrati traženja srca grada, nije u sredini, vuče malo previše lijevo. Nije li tako?

Slično je i sa Trgom Hrvatskih velikana, poznatijem kao Rondo, koji danas zapravo obuhvaća onaj lijepo uređeni i u dobra doba popločani plato ispred Kosače, na kojem se inače održavaju koncerti, a i Zrinjski je tu pravio veliku feštu za duplu krunu, ali i tu bi se u velikoj produkciji i očekivanom prilivu ljudi napravila epska gužva, mada je, zbog blizine velikog parka Zrinjevac, i tamošnjeg Adventa, lokacija po mnogočemu bolja od Musale. Ljudi bi se skoncentrirali po parku, nagužvali na Šetalištu i okolnim prilaznim ulicama, a možda bi i sam Rondo mogao biti bina. Ali, gle, ako je Musala previše lijevo, ovo je malo previše desno. Je li tako?

Lijevo, desno, nigdje moga stana

U Mostaru, posebno kada treba nešto zajednički, što bliže Bulevaru to politički korektnije. Sumnjam, doduše, kako bi dobronamjerna raja željna provoda, a posebno oni koji s Novom godinom računaju kao zaradom u svom poslu, pa imali štandove ili iznajmljivali krevete za finu cifru, imali nešto protiv je li lijevo ili desno, ali našao bi se uvijek netko, a kandidata je mnogo, pogotovo među političarima, koji bi iskoristio loptu spuštenu na penal, i ne mareći zbog podizanja tenzija u gradu, opucao, teško obranjivo, pod prečku! Teško se u Mostaru brane i mlitavo opucani udarci sa sigurne udaljenosti, a kamoli striktno definiran promišljeni udarac pod plećku, tamo gdje je srce.

Uzgred budi rečeno, postoje u Mostaru (barem) još tri trga. Ako laže koza ne laže Google. Jedan je Trg Ivana Krndelja (to je kod Stanice), ali osim ako Joksimović ne bi imao izričitu želju zapjevati sa onog novog kružnog toka, a površinom je k'o dobra bina, a narod da se rasporedi okolo, pa gdje koji, ne vidim načina da se tamo bilo što održi, pa i puhanje u maslačak. Tu je i Trg Tihomira Mišića (na Balinovcu), koji nema fontanu, ali ima spomenik, no i isti problem kao i ostali mostarski trgovi – u suštini nije trg.

Trg dvaju dugih jezika

Tu suštinu nema ni trg kod Stare gimnazije, kojem, uz dužno poštovanje poginulim vojnicima Fuerzas Armadas de Espana i prekrasnoj zemlji mog omiljenog nogometnog kluba, ne simpatiziram ime, jer ako negdje hoćeš krenuti s podjelama u gradu, možeš komotno krenuti od Španjolskog i Španskog trga. Mogli smo ga nazvati Trg mira, Trg ljubavi, Trg rata, Trg dva-tri brata, na svakom našem jeziku zvučalo bi isto. Čak i da smo ga nazvali Trg tri p...m...., opet bi nam bio jedan jedini, u snu i na javi. No, ne samo da se učas poznajemo po izgovoru imena trga, nego i sam trg je više parkić, sada još dodatno skučen širenjem velikog turbodizel rotora.

Čak i da nekim čudom oživi onaj plato ispred budućeg HNK, pa konačno uskrsne i Jagnje i ona ruina od banke preko puta Gimnazije, opet nemamo trg, ali bi, za krajnju nuždu, opet moglo poslužiti za jednu noć, jer se već ponešto tu organiziralo, ali nešto veliko kao Doček uz Joksimovića nikad. No, osnovna potreba, da bude na sredini Mostara, ni lijevo, ni desno, je zadovoljena. Ostalo je stvar tehnike, želja i mogućnosti, a ako Advent bude i bude opet na istom mjestu, onda nije ni neizvedivo. I tko zna, možda bi ovaj put, za razliku od one šale s Trgom Ivana Krndelja, bina zbilja mogla na kružni tok. U slavu turbodizela, na odlasku.

Drakulini zubi, Točak i Balerina

Lakišića harem? Stariji će se sjetiti da ga većina u vrijeme crvenog i kasnijeg crnog Mostara nije tako zvala, a ako netko jest, onda evo mu medalja za poznavanje priča iz davnina! Zvali smo ga "Parking iza Hita", "Iza Ćirine stanice", a nama mlađima najdraže je bilo "Kod ringišpila", jer je tu svako malo bio luna park, po mostarski - cirkus (mada je pravi cirkus Moira Orfei pred rat i taj prostor smatrao skučenim, pa je završio kod današnjeg Kartinga, odnosno poliklinike Vitalis i City Hotela, a što smo kolokvijalno nekoć zvali kod Poligona na Zgonima, ili kod Auto – moto društva (dr. Safet Mujić), gdje je u to vrijeme stajala neiskorištena šljunčana livada puna čičaka.

Tu iza Hita (robna kuća naših snova, ona druga, Razvitak, je sadržavala i dozu erotike) zbilja je bilo nekih elemenata trga, tužni ispraćaj poginulih radnika Parkova s tisućama okupljenih građana, išao je 1985. upravo odatle, a tu je pred rat održan i veliki Yutelov miting za mir, na kojem sam prvi i zadnji put slušao Davora Ebnera i grupu Regina.

Pročitajte još

Prometna nesreća u Hercegovini koja je odnijela 36 života

Vjerojatno se tu održalo, jer ni tada nijedan drugi prostor u gradu nije mogao podnijeti očekivani broj ljudi.

A što se okupljanja tiče, tu su, iza i sa strane Hita bili taksisti, pa šverceri, ili oboje, te mnogobrojna zainteresirana građanština i vozari. Tu se, kao uostalom i danas, za dobru cifru moglo dobiti sve. Tu se, kao i danas, s pravom cifrom, mogao kupiti svatko.

Toksikološki nalaz – čista pozitiva!

No, gledajući danas taj prostor, makar zadovoljava kriterij da je usred grada, toksična atmosfera stvorena nerazumijevanjem suprotstavljenih strana oko samog zemljišta, njegove namjene i vlasništva, koja sigurno neće postati manje toksična kako se približavamo Novoj, a usput i izbornoj godini, nekako mi se ne uklapa u bezbrižnost fešte u noći okretanja kalendara, a i izvođači radova na HNK su se prilično raspištoljili, pa kad sam prolazio neki dan, ne vidjeh onoliko prostora koliko sam mislio da tu ima.

Plus oni kranovi, gradilište u blizini, a i na samom "parkingu" nedostaje mi i malo više civilizacije u vidu nekog asfalta, da ne spominjem hortikulturu ili nešto još urbanije. I da, nedostaje mi da je trg, mjesto na kojem se i inače viđamo i družimo i pozdravljamo. To je i dalje, ako već nije nešto drugo, tek samo jedna sablasno pusta i mrakom pokrivena šljunčana pustahija usred grada, koja više služi u dnevnopolitičke svrhe i dnevnopolitičku naplatu parkinga, nego što je Mostarcu, pa koje god fele bio, omiljeno mjesto kojem gravitira.

Na muci se poznaju hajduci

Eto, bez obzira hoće li mi pasti na pamet organizirati neki veliki koncert, posebno kad bi to bio i spektakl tipa Joksimović, ne znam, majke mi, sad da me pitaš, gdje bih to učinio. Sve da mi se opet vrući Rolling Stonesi ponude i kažu, Borise, kao nagradu što nas čitav život slušaš, a i na nama je da pred kraj života napravimo dobro djelo, evo ti nudimo džaba svirku u Mostaru, ti samo nađi prostor, ne znam što bih im rekao, ni gdje bih koncert zapikirao, pa sve da je moja lova i od pića i od ulaznica.

Sreća, Grad Mostar me je riješio muke, pa sam načuo da bi oni ove godine organizirali Doček kakav nismo vidjeli do sad. Dobro, nisu Stonesi, ali je Željko. I vjerujem da ovih dana razmišljaju slično ovome što sam napisao. Kako i gdje organizirati, a da se može upasovati? Kako i gdje organizirati, a da nečemu sliči? Kako i gdje organizirati, a da ne ode ni previše desno, ni previše lijevo? Kako i gdje organizirati, a da ne spuste loptu na penal, a da možda u kontranapadu zabiju glavom? Dobro, neću više nogometnim rječnikom, dva gradska derbija u nepunih mjesec dana već su nam too much.

Brigo moja, ima li te u drugoga?

Uglavnom, gdje stadoh? Ah, da! I sve mi se čini da, krajičkom oka i vrškom uha, gledaju i osluškuju, kad se sve uzme u obzir, kad se u aktualnom trenutku sabere i oduzme, mirišu li ostali dočeci u nas, u regiji i u Europi na bezbrižje ili brižje? I hoće li oni, možda, znaš, ono, možda ipak? Mislim, svašta je moguće, pa i to, možda...u ovim vremenima.

A ako budu oni, možda, onda ćemo i mi, pa je li tako? Tako je!

A ako ne budu, ostaju nam naši trgovi. I, ehm, naše trgovanje. K'o nekoć iza Hita, gdje se znalo da sve ima cijenu. I da svak' ima cijenu. 

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.