Raspad – najvažnija stvar

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Slučaj SDA-ovog ministra financija u Bosansko-podrinjskom kantonu pričekat će zbog važnijih stvari. Ostavka koju je ponudio nakon blamiranja s diplomama i stručnom spremom koja je završila na krovu automobila, iako priličan skandal u bari naših skandala, stavljena je na čekanje. Iz prizemnog političarenja na nižim i niskim razinama, prešlo se na politike visokih rizika.

Na nebrojenim razinama većina aktera iz straha da ne izgube veličinu koju gube zbog sve većeg broja neostvarenje sitorinje na grbači, udara nesigurno ali prilično visoko. Ili nisko. Kako tko koga, u otupljujućem ritmu. Tako će financije jednog kantona plutati u moru njihovih blamaža a naših poraza.

Svako od naših mjesta, općina, gradova na silu, trpe poveće rijeke onih koji pune isto tako poveću rijeku službenih automobila i naše glave mantrajući kako ima važnijih stvari od važnijih stvari. Najprizemniji papir i najjednostavniji život, može biti najveći problem, a majstori alibiranja većim problemima neprestano pronalaze opravdanja za svoje propuste u propustima nekog većeg. I onda se zatvori krug nerješivosti zvanom Bosna i Hercegovina na bilo kojoj razini.

Mostar je, recimo, idealan primjer za to. Neočišćeni haustori i ofucana pročelja zgrada na čekanju su zbog važnijih stvari. Zelene površine čekaju da se riješe važnije stvari ili da nevidljivi svemirski ciklus stvori neko novo godišnje doba pa da okamenjene pustinje, zarobljenje u tonama jednako pohabanog asfalta ili nakaradnih pločnika, ozelene bez ičije pomoći.
Kante za smeće, taj jedan od kofol riješenih problema, čeka da se riješe stvari na višim razinama, a pločnici čekaju da ih više razine odobre, pa Mostarci bez odobrenja pješače i zapinju po njima. Pri tome, naravno, misle na veće probleme.

Ni biciklisti od većih problema nemaju vremena misliti na biciklističku stazu koja je duga taman onoliko da im misao sine na početku staze a odsine za samo nekoliko okretaja pedala. Jer, toliko je dugo biciklističko rješenje jer i ono čeka da se riješe stvari na višim razinama.
Recimo i da jednom godišnje spominjano Partizansko groblje, zbog kojeg povampire antifašisti pa sve redom prozivaju fašistima isto čeka da se riješe veći problemi. Čeka se recimo da se novac s antifašističke razine prebaci na onu malo manje antifašističku.

Rješenje važnijih stvari čeka i sportska dvorana koja je izgubila sav smisao jer mjesto na kojem je zamišljena nije više ni nalik mjestu na kojem bi se komotno mogle rasporediti tisuće onih željnih sadržaja u dvorani. Osim ako se ne ugledaju na nedavni red nastao zbog ulaznica za koncert zbog kojeg i važnije stvari imaju važnije stvari. Važnije stvari čekao je i novi most, važnije stvari čekaju i stare ruševine baš kao i nove višekatnice izgrađene jer se nekome zbog važnijih stvari gledalo kroz prste. Da se riješe važnije stvari čekat će i reketarenje gospodarstvenika i gospodarstveničko reketarenje. Važnije stvari čekat će i mrtve bebe i živi mrtvaci što se bez cilja vuku ulicama nevažnih stvari. Čekat će asfalti, semafori. Čekat će aljkavi proračun da se riješe važnije stvari pa će onda biti ispravljen. I čekanje će čekati da se riješe važnija čekanja.

Važnije stvari čekat će i izbori. I baš kad pomislimo da je vrijeme da na nekakvoj listi zaokružimo svoj život kao najvažniju stvar, netko će s plakata zagalamiti kako to može pričekati i kako ima važnijih stvari. Pa ćemo opet odustati od sebe.

Dakle, svako od naših mjesta i onoga što je nalik mjestu, ima svoje ponavljače kako postoje važnije stvari. Neprestanim ponavljanjem kako se zna za problem, ali da postoji neka viša sila, omamljuje se ljude pa polako mantaju u bunilu da će sve biti sređeno samo da se tamo negdje riješi ta najvažnija stvar. Rijeke lidera, od onog u najnižem pipku države, u mjesnoj zajednici, do onih u vrhovima više vrhova, sposobne su u tome da svaki svoje polje razvuče od važnijeg do važnijeg da otupi one ispod sebe da ne razumiju što je i bio problem.

I kockanje s MMF-om riješit ćemo kad riješimo važnije stvari, i trase Koridora i asfalt na Koridoru, i tv-kanale, izborne zakone, Sejdić-Finci i sve ustavne promjene i sudove pa ćemo čak pronaći i izgubljeni ustav. Samo da riješimo važnije stvari. Riješit ćemo funkcioniranje države, samo da profunkcionira najvažnija stvar u BiH. A to je raspad.

Tisuće je nerješenih stvari poput SDA-ovog zalutalog ministra koje čekaju da se nevidljive sile nad Bosnom i Hercegovinom slome pa da pukne konačno rješenje neke važne stvari da bi život došao na red. A i kad pukne, bit će nešto važnije u nebitnoj zemlji koja je svima važna ali samo dotle dok ne riješe važnije stvari.