Retrogradni Balkan

Tekst članka se nastavlja ispod banera

U medijima je odjeknula vijest da su uhitili predsjednika Suda Bosne i Hercegovine Ranka Debevca i Osmicu, bivšeg ravnatelja Obavještajno-sigurnosne agencije. Je li, optužba je da su prisluškivali tuđe telefonske razgovore, ali da nije riječ o nekakvim zakulisnim političkim igrama, tko li ono to reče, Nešić, ne sjećam se, nemoj me tužiti kao što tebe tuže što si pomiješao Nožicu s Vasvijom, u mene je lapsus calami, a imam papir i da je mentis.

Što se tiče svih onih koji su graknuli kako se radi o istinskom pokretanju reforme pravosuđa, kažem da ne laprdaju. Svi mi znamo da je u pitanju samo retrogradni Merkur u horoskopskim znacima Debe i Osme. To će se nakon mjesec dana zataškati, zaboraviti, dotjerati, uljepšati... locirati, identificirati, uhititi, transferirati.

Ionako svi imamo naviku prisluškivati tuđe razgovore, evo ja sam danas u autobusu slušao ljubavne jade nekakvog mladog Wertera jer sam zaboravio da u džepu imam slušalice, a na mobitelu Spotify. Ja kao hajvan, čitao knjigu. Tamna šuma, ako koga zanima, od onog Kineza kojeg ne znam ponoviti ime, ćićin ćiju ili neko takvo cvrkutanje. Nije loša, onako filozofska.

Oposumski Merkur

Nego, sav je problem nama u retrogradnom Merkuru. Znate li uopće što je retrogradni Merkur?! Do unatrag par stotina godina, dok nismo nedvojbeno zaključili da se Zemlja, zajedno s ostalih sedam planeta, okreću oko Sunca u ravnini (plani), vjerovali smo da je Zemlja centar Svemira. Kažem plani (ravni) kako bih naglasio da Pluton, koji je onako malo ukoso, nije planaran i već time nije planet.

I dok smo vjerovali da je Zemlja centar, gledali smo kako planeti 'kruže oko nas' u neobičnoj plesnoj formaciji. Tako je Merkur, koji nosi ime po bogu kovaču ljudske sreće, po bogu vijesti (pa i novinarstva), po bogu zlata i trgovine, prema bogu koji mrtve vodi Plutonu u podzemlje - bio vrlo bitan u tom neobičnom plesu oko Zemlje.

Naime, kako danas znamo, Merkur je najbliži Suncu, i zbog toga se vrlo brzo vrti, njegova godina traje samo 88 naših dana (ali mu jedan dan traje mnogo dulje nego jedan naš). U tih 88 dana on je 44 dana s naše strane Sunca, dok je onih drugih 44 s one tamo strane (ne Neretve nego Sunca) pa nam odavde izgleda kao da ide u rikverc. Prema latinskom izrazu, to je retrogradno, ili po naški, na oposum.

I kada samo razmislite da bog koji vodi mrtve u pakao svakih 44 dana ide 'unatrag', je li, svi vi biste se zabrinuli. Zato imamo NASA-u da nam kaže da se samo okreće oko čega i mi, ali on pravi i manji put i mnogo brže. Čitavu našu povijest, dobro, uglavnom posljednjih 2000 i nešto godina, otkako znamo za ovaj planet, gledamo ga sa specifičnim obožavanjem i sujevjerjem, a to nisu uspjele izbrisati ni monoteističke religije, jer pobogu, retrogradni Merkur je minimalno 176 dana u godini i prema tome, neko se sranje mora dogoditi u tih pola dana kad on 'ide u rikverc'.

Idolisti

Naše je društvo na Balkanu, baš kao i ovi drevni Grci i Rimljani, opsjednuto velikim porukama, teorijama zavjere, kojekakvim urotama protiv Nebeskih Srba, Andrića protiv Bošnjaka, Tita protiv Hrvata. Od kulture Vučedola i Vinče, nas jednostavno netko uvijek zaj*** i mi apsolutno nismo krivi za to, za to je uvijek kriv netko drugi. Pa bio to neki urotnik iz masonske lože Beča i Pešte i Brisela,... ili jednostavno taj naopaki, zloguki Merkur. Zaštitnik para i vijesti, e zato smo mi novinari govna od ljudi, zaključit ćete ako već dosad niste.

I baš iz ovog istog sujevjerja mi vjerujemo u crnu mačku, koja je doslovno ista kao i ove bijela ili narančasta, samo kad se linja, ne vide se dlake po parketu. Ili prosipamo vodu pred neki veliki test u životu i onda se susjed čudi što mu je viši račun vode u vrijeme ispita na fakultetima. Ili nam se majke posvađaju kad se sudarimo glavama, realno, majke se ljute zbog svake čvoruge, pa i ja sam znao dobiti degenek nakon što se modar vratim s nogometa. I danas mi kažu, što ti ne voliš loptu?! Za mene su, dragi moji, lopta i Sunce ravna ploča. Nikad ja nisam uspio vidjeti imaju li drugu polukružnu stranu.

Uzmi je u svoje ruke - stvar

Ali upravo ova naša opsjednutost velikim teorijama svega i svačega (obično nastale vlastitim istraživanjem uz par boca piva) dovela nas je do toga da smo opsjednuti i velikim sinovima domovine. Od okupatora kojima smo se klanjali stoljećima kao najobičnije ulizice, preko Aleksandra i Cvetkovića i Mačeka i Pavelića i Tita i Rankovića i Kardelja i Bijedića i Miloševića i Tuđmana i Izetbegovića i Sanadera i Plenkovića i Vučića i Dodika i Čovića i mini Izetbegovića i možete vi dodatih tih zavjerenika i zavjetnika koliko hoćete.

Onih malo Južnih Slavena koji su odlučili podići glavu, razmišljati, usprotiviti se, oni su uglavnom bez te podignute glave i ostajali. Ili bi bili nabijeni na kolac, ili bačeni u jamu, ili poslani na neograničeno dugo ljetovanje na Goli Otok...

Nikada intelektualci i istinski borci za javni moral i društvenu jednakost nisu uspjeli svojim racionalizmom razbiti našu masovnu opsjednutost kojekakvim retrogradnim idejama i stvarima koje plešu na našem obzoru. Samo je u nas reforma pravosuđa razlog za prosvjed jer 'granica postoji'. Kakva granica, bezobrazluk i društvena neodgovornost u nas nemaju granicu.

E baš zato ja ne vjerujem u reformu pravosuđa kod nas. Ne čudi me ni da Ukrajina u retrogradnom napredovanju prema Rusiji stigne provesti više pravosudnih reformi od naše zemlje pune obećanja i velikih ideja, a sve svaki put završi na ulici, kao sada u Beogradu. Jer s razlogom Slovenci za nas kažu da smo 'zahodni Balkan'.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.