Smisao života Monty Daytona

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Vjerojatno vam se već dogodila situacija da vam se obije o glavu odugovlačenje. Recimo, pojavi vam se karijes na jednom zubu, znate za njega, ali ga ignorirate. Bože moj, zubar nije jeftin, a raniji odlasci uvijek su koštali više nego što se isprva mislili. Đavolji zubar nikad ne stane na karijesu zbog kojega ste došli, nego vas uvjeri da treba raditi još barem tri zuba, bolje sad nego za pola godine, pa vi naravno pristanete, sramota je reći zubaru – neću! Što će čovjek pomisliti o vama! I tako…još uvijek vas boli onih 450 maraka od zadnji put, pa pokušavate ne misliti na tu malu rupicu, makar vas pokatkad zaboli kad pijete hladno ili kad jedete čokoladu.

Zini da ti kažem…

I, obično priča ovako ide dalje - prođe otad dosta vremena, rupica se već proširila, stara plomba završila je jedne subote, usred svatovske večere, drito na tanjuru, gdje ste je ispljunuli (umalo vas beštija ne udavi!) - a i gornja šestica nije više pogodna za žvakanje pršuta, stalno boli kad na nju dođe nešto tvrđe ili žilavije. Odugovlačenje vas je dovelo do toga da ste jednog dana shvatili da vam je pola vilice načeto ili pokvareno i da nema te grimase koju ne pravite dok jedete.

Dabome, i ljudi su počeli praviti sve veći razmak u odnosu na vas dok pričate, jer iz ustiju vam smrdi kao ispod zombijevskog pazuha, a odlazak zubaru i dalje vas baca u očaj. Trebat će vam kredit da sve to popravite i zatvorite, a nešto je vjerojatno i nepovratno stradalo, pa će biti kopanja k'o kod Ljubinih kolektora…i zato proklinjete što onaj dan kad ste primijetili karijes niste odmah otišli kod zubara.

Moj ti naudi!

Ne moraju biti zubi, evo, na primjer, automobil. Razuman ste čovjek, tvrdite za sebe, i volite druge savjetovati što im je najbolje u životu, a to je ono što je u skladu s mogućnostima. Nema koga nisi podsjetio na omiljenu životnu mudrost -„Prijatelju, ne možeš se rastegnuti više nego si dug i širok!“. Unatoč svojoj mudrosti, odlučio si dignuti kredit „do vrha“ i kupiti si šest godina "mlad" automobil uglednog premium branda, onog kojeg gotive poslovnjaci i političari, sa samo 189.000 kilometara na satu.

Što jes', jes'…auto je zmaj, danima si sam sebi govorio da bi ispao budala da si kupio ono malo francusko govno, koje je novo, ali je ipak govno. Jes' da ti nisi ni menadžer ni političar, ali ti stoji k'o saliven! Švabo je Švabo, svoj ti pos'o. A i drugačije te komšiluk gleda u autu ugledne marke. Osjetiš kako plaze i kako ti zavide, njihove oči čas su na crnom limu automobila, a čas na tvojim leđima. Neka, 'ko ih jebe, mogli su i oni kredit dignuti, a i ako nisu mogli, onda nek' pate!

I nema se tu što kriti, bilo je samo pali i vozi, ni otvorio mu haubu nisi. Čak si i servisni interval u svojoj glavi navukao na deset tisuća više, pazio je njega bivši vlasnik, može on i bez novog ulja. Zaletio si se počastiti ga novim gumama, ali kad ti je onaj bilmez u salonu rekao cijenu premium gume, odlučio si se za odlične kineske Gumex, sve četiri po cijeni te jedne nazovi idealne! E, pa guma je guma, što tu ima da se filozofira?! Uostalom, odličan si vozač, možeš i na Ćelotti gumama ako treba! I, molim lijepo, ništa zimske, pa ljetne, nego dosta staviti cjelogodišnje, treba biti racionalan i mudar!

K'o Hajduk, živjet će on vječno!

Eh, da, još pamtiš onaj dan kad prošle godine nije htio upaliti, a kao u inat baš taj dan okrenula mostarska kiša kakva ne pada nigdje nego ovdje. Bio si shrvan i zatečen. Tada si skužio da mu nikad nisi ni pogledao akumulator. Pa onda ono trokiranje na otvorenoj cesti i što je počeo slabije vući. Još i u stranu. Sreća pa ti je rođak majstor, pa ste sutradan navukli premium automobil na kanal.

Rekao ti je da bi trebalo tu raditi štošta, da si ga malo zapustio, ali za prvu ruku ste zakrpili stvar. Rekao si mu da ćeš se javiti već idući mjesec, kako ti je i savjetovao, taman kad legne plaća, pa da se zamjene ta ramena, kvačilo i zamajac, rekao si mu da ćete se dogovoriti za turbinu i taj neki filter, zvat ćeš ga već sutra na mobilni. Na odlasku si mu mahao i kroz prozor zagalamio da čekaš plaću samo zato jer hoćeš original dijelove uzeti, a ne tamo neki turski fušeraj.

Kruženje obraza u prirodi

Otada ga zaobilaziš u širokom luku, izmislio si nešto da ne dođeš na roštilj ljetos i nisi mu otišao na rođendan malome. Dvije godine zaredom. Pozive si mu odbijao govoreći da si u roamingu i da ćete se čuti čim uhvatiš našu mrežu. Naravno, nazvao si ga malo sutra. A majku mu, kvari se Švabo, kao u inat, ali ti i dalje u kafani pričaš da nema do njihovih kola. I evo te na otpadu kod Gruda, cjenkaš se s domaćinom, gledaš u nebo, zbrajaš i oduzimaš. A mislio si da će trajati vječno. Kao i zubalo. A auto za opravak skuplji od zubara, majku mu!

Nije samo odugovlačenje kobno kod zuba i kod auta. Evo, zabolilo te nešto, ali mrsko ti otići kod doktora. Često si slab, imunitet ti je jadan, ali ne želiš ni nalaze da odeš izvaditi. Razvio si kulturu tješidbe do maksimuma. I kulturu trpnje. Boli? Ma, normalno je da boli u tvojim godinama. Koga ne bi boljelo danas, vidi u kakvoj situaciji živimo?

Niti eksa niti galami…

Često se preznojavaš i zadihan si, ali to pripisuješ sjedećem načinu života i manjku vremena za tjelesnu aktivnost. Voliš se pohvaliti da si još uvijek mlad, a još ti više godi kad ti to drugi kažu, ali uvečer teško dišeš kad legneš i ne možeš zaspati, boli te oko srca, stiska želudac, blijed si i sam sebi nekako polovan. Neka, bit će to dobro, kažeš sebi, i negdje oko tri ujutro konačno te svlada san. Ustaješ kao iz groba, još umorniji nego si legao, ali opet nećeš kod obiteljskog, čisto da vidiš kakavo je opće stanje. To je za pičkice, kažeš sebi i povučeš debeli dim. Često razgovaraš s ljudima o zdravom životu, govoriš im što ne treba jesti, kako nas truju i posipaju, ali svejedno si svaki dan u pekari i pizzeriji, a kući jedeš na dostavu.

Podočnjaci su do dna obraza, ali gdje ćeš ti imati frku s bubrezima, nitko u familiji nije s tim imao problema. A onda si na putu za posao sreo prijatelja koji ti reče da vam je zajednički frend imao infarkt – i umro. A nikad nije bio kod doktora. I vidiš ti, jebote, nema više razlike jesi li zdrav ili nisi, smrt ne bira. Jebem ti, kakva su vremena došla?! Još si čuo za neku iz bivšeg razreda tvoje žene koja je zanemarila mladež i otišla za tri mjeseca. Samo je otvorilo i zatvorilo.

Razbio si crne misli duplom bijelom, s pola kutije i listanjem Sportskih. Messi ne slavi golove, a i zašto bi?

Auto se najviše kvari kad stoji...

E, baš kao taj ženski mladež, kao zapušteno muško tijelo, zapušten auto ili nemarno održavana vilica, ova naša zemlja utonula je u još jednu krizu. A kako i neće kad je vladajuća ekipa zanemarila sve što je mogla i kad je odugovlačila gdje je stigla. Dvadeset i nešto godina čistog balkanskog foliranja, čekanja da jedni odumru, drugi se isele, a treći stvarno građanski kultiviraju. Dvadeset i nešto godina čeka se neki Godot, ali njega niotkud!

I pitamo se otkud bolest?

Od dvije i osme, recimo, stoji Mostar, kao mladež, kao šupalj zub, kao auto u kojem nešto lupa, kao opomena, ali u nas postoji samo jedno rješenje – odugovlači, razvuci, zašuškaj, zanemari, pokrij, prekosutra ćemo… politika čekanja i blokade zbog koje nam godine kurcu prođoše.

I sad se sve lijepo vraća, smradna usna šupljina, bolesno tijelo, pokvaren parkiran auto…država puna stalnih izgovora i odugovlačenja i zavlačenja došla je do granice kada se svi dugogodišnji izgovori, odugovlačenja i zavlačenja o glavu obijaju – pa se pokušava radikalno! A radikalno je najskuplje! Kao onaj zubar, doktor ili automehaničar iz naše priče gore iznad, kada mu odemo nakon što smo godinama pokušavali sami sebe uvjeriti da nam ne trebaju.

I što je najluđe u svemu, platit ćemo masno, ali potpuno je neizvjesno hoće li išta biti popravljeno.