Susrani sud BiH

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Najveća drama suvremene Bosne i Hercegovine nije što mijenja selektore reprezentacije kao normalan muškarac čarape, jednom tromjesečno, nego što će izgleda nakon dovršene reforme bosanskohercegovačko pravosuđe ostati samo suđe. Kako ste primijetili, u njemu ostaje sve manje pravnika, a realno je nemoguće u neku takvu oblast ubaciti nekoga po političkoj crti (i o ovome se da razmisliti).

Naime, u normalnoj skoro pa demokratskoj zemlji vlast se plaši ustavnog suda. Tako je primjerice najpoznatiji suvremeni zločinac poslije Putina, gospodin Netanyahu, praktično sam sebi potpisao sudbinu čim završi sukob u Gazi. S početkom 2024. sve nas je dočekala sjajna vijest da je Ustavni sud Izraela ostao posljednji stup slobode u toj zemlji koja je već duboko ušla u sferu meke diktature. Oni su, dakle, poništili neustavne izmjene zakona jer otkad to pravosuđe u nekoj demokratskoj zemlji ovisi o volji Vlade, a upravo je to razlog što se Likud i upleo u ovaj blesavi rat protiv Hamasa – da se skrene fokus s 'vožda' na 'nebeskog vožda'.

Neiskusni Marin(ko)

Naime, nakon što Vukoja ne može zamijeniti Tadića na poziciji ustavnog suda mi već mjesecima slušamo razne izgovore zašto se ne mičemo naprijed na euroatlanskom putu. Istina je ipak samo jedna, Stranka Demokratske Akcije, nakon što je udruženim političkim poduhvatom svih ostalih izgurana s vlasti, sada koristi svaki mogući mehanizam vlastite koordinacije kako bi europsku budućnost nacije ostavila na razini imaginacije.

Ponekad pomislim kako je čitava politika SDA zapravo zasnovana na tihoj osveti Turske prema Europskoj Uniji, nećete biti cjeloviti zato što ste nas ostavili vani. Možda se i varam, ali nekako se moralni i politički pad može ogledati od one zaljubljene fasciniranosti Amerikom i Europom prije Erdoğana do ove jednostavno ozlojeđenosti integracijom u svrhoviti Zapad otkako je u Turskoj na snazi političko gotovo pa jednoumlje, odnosno otkako im je Europa prilično nekorektno rekla da im nije mjesto unutar europske obitelji, dok jednom Orbanu jeste. No, to je već tema za nekog drugog promišljanja.

Znači, što se SDA i njihovih pulena tiče, Marin Vukoja je čovjek najpoznatiji po rečenici da 'novinari tipkaju nešto tiše jer tipkanje ometa predsjedateljicu Krišto'. Od pravosudnog iskustva ima, dakle, samo obranu dužnosnika HDZ-a BiH pred tipkom javnosti. I ja tu realno nemam što sporiti, jer i sam znam da moraš biti prekaljen poput Nade Dalipagić ili Josipa Muselimovića da bi bio u Ustavnom sudu, a opet, za razliku od Sjedinjenih Država, 'svjetionika' demokracije, u nas se iz Ustavnog suda ide u mirovinu, a ne pod zemlju, dakle, funkcija nije doživotna, kako bi bilo očekivano da 'najmudriji' članovi plemena budu starješine do smrti.

Člansko-pravni status

Nova godina nam je tako počela da su nas braća Srbi pozdravili odlaskom suca Zlatka Kneževića u mirovinu, nakon što je ranije umirovljen Miodrag Simović. Ovo je polupolitička odluka jer kako velim, vijeće mudraca se napušta smrću, kao u normalnim demokracijama, a ne umirovljenjem. No sada stvari stoje ovako: osim Mate Tadića, u Ustavnom sudu sada nema niti jednog predstavnika iz Republike Srpske.

Baš ovaj potez bio je potreban Miloradu Dodiku da nastavi svoju pravosudnu farsu pričom o stranim sucima, zato velim polupolitički. Kako sada stvari stoje, odnos snaga je sljedeći, 50 posto drže strani suci, 50 preostalih posto drži Federacija BiH, a Srpska ne sudjeluje u ocjenama ustavnosti. Realno, to je baš kako i jeste, jer zašto bi oni ocjenjivali ustavnost bilo čega kada nerijetko prvi posegnu za upitno ustavnim odlukama. Ali opet, kažem, i ovo je tema nekog drugog promišljanja. Držimo se mi ipak Ustavnog suda.

Ako ponekad navratite pročitati moje tjedne baljezgarije, onda znate da sam ja za jednu od dvije opcije: ili da protjeramo strance u potpunosti, ili da im prepustimo protektorat nad državom. Sada smo samo na korak od toga da najvažnijim odlukama za funkcioniranje države odlučuju strani suci i SDA. Znači, ili da se pustimo niz vodu ili da skočimo strancima u zagrljaj. Nema trećega, ta neće nas Valerija Galić na svojim plećima nositi, nije red od nas da njoj na teret stavimo odgovornost da nas brani od SDA.

7 of 9

Kako rekoh već ranije, ne postoji nikakav razlog da sporim kako Marin Vukoja zapravo nema odgovarajuće pravosudno iskustvo. Međutim... je li, uvijek mora biti neko ali kod nas...

Priča o tome da je Vukoja zapravo obični sekretar pada u vodu budući da se upravo Demokratska Fronta i njihova majka Stranka Demokratske Akcije nisu nikad ozbiljno usprotivili imenovanju Ćemana i Palavrić u Ustavni sud.

Njihova najupečatljivija životna dezignacija bila je članska iskaznica sa zelenim logom, dakle, kao i štošta naopako u Bosni i Hercegovini, upravo je Stranka Demokratske Akcije izumila taj model stranačkog pravosuđa pa nam danas upravo oni ne smiju prigovarati na bilo čemu. Netko tko bi mene vidio rekao bi također da ja nemam nikakve životne dezignacije za neko odgovorno mjesto, a opet, u svojih umalo pet desetljeća ja sam proživio koliko većina vas neće za tri života, zbog čega me i turilo na Bljesak srijedom. A ne zato što sam Sedma od Devet.

Na kraju, Ustavni sud može funkcionirati dok god u njemu postoji pet sudaca. Znači tri stranca, Ćeman i Palavrić. A ni trojka ni HDZ BiH ni SNSD ne mogu natjerati niti strance niti SDA da odu u zasluženu mirovinu. Zakon o Ustavnom sudu sada se konačno treba promijeniti. Naravno, da tu budu imenovani suci prema iskustvu ili članskoj, da to razjasnimo, da ustavni sudac, baš kao i u Americi, može otud otići samo u grob, jer ništa ga ne sprečava da sudi, ne možeš u pravu postati emeritus, pobogu, nije to medicina niti strojarstvo niti računalstvo pa da se nešto mijenja kako napreduje znanost.

Druga nam je solucija vodena otopina – da se utopimo u potpunosti u zagrljaj Međunarodne Zajebnice i konačno postanemo protektorat, što je stoljetna želja nekih.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.