Suze radosnice pravog Mostarca

Tekst članka se nastavlja ispod banera

20.6. – Ponedjeljak

Ne zna se zašto je više od stotinu Konjičana zatražilo liječničku pomoć držeći se za stomak. Danima. Uzorci su poslani na analizu, analize ne govore ništa. Zavod za javno zdravstvo HNŽ-a, nakon bure oko našteljenog posla po natječaju iz 2008., više se ne spominje.

No, što je nama jedno malo trovanje. Sjetimo se potrovane djece u sarajevskim vrtićima. Nitko ništa. Čak je taj nitko nastavio poslovati s državom, a djecu i nas neudržavljene treba učiniti još otpornijima na otrove i na nerad.

21.6. – Utorak

Napustio je najveći balončić hrvatske sapunice, Tomislav Karamarko, čelo HDZ-a. Nakon mjeseci blamaže, pravljenja gluhim pred činjenicama da je njegova supruga umiješana u našteljeni, masni posao za koji nije kvalificirana, Karamarko je shvatio da je bolje da ode.
Kažu kako i kod nas ima previše Karamarka i da bi valjalo da krenu odlaziti. No, pričalo se kako imamo i previše Sanadera, pa nitko nikud ne mrda. Samo masno radi.

22.6. – Srijeda

Eto kakva je Bosna i Hercegovina zemlja da joj je masonska loža pukla navodno po nacionalnom ključu. Prije pucanja, palo je šaketanje. Ti misteriozni likovi koji, kako govore teorije zavjera, upravljaju našim životima iz sjene, ipak su čini se od krvi i mesa, koje udara u meso. Puklo je među misterioznom gospodom koji su, kako kažu neki svjedoci, popucali od uvlačenja u politiku, uvlačenja političarima i lobiranjima za pojedine stranačke dužnosnike.
Eto kakva je politika u Bosni i Hercegovini. Kad ju gurnete među gospodu kakva su masoni, oni podivljaju. I raspadnu se. Potom tumače kako je sve nečija smicalica, medijska laž i izmišljotina. Baš po receptu naše politike.

23.6. – Četvrtak

Kako ništa u BiH nema iste kriterije tako ni tigrasti komarac nije svugdje jednako tigrast i opasan. Hercegovačko-neretvanska županija tako neće zaprašivati svoje područje protiv tog komarca. Kažu, nije dokazano da je štetan i zaražen.
No, valja se prisjetiti da HNŽ nije štetne i zarazne ni taknula jer nije imala novca. Tako su štakori, osim građevinaraca, pravi vladari mostarskih ulica jer nitko nije htio dati marku da se najezda, probuđena kopanjima ulica, spriječi. Tako su i štakori u Mostaru postali tigrasti i zaštićeni besparicom.

24.6. – Petak

Britanija je odlučila napustiti Europsku uniju. Analize su pokazale kako su ruralna područja, manja mjesta te starije generacije zaslužne za Brexit. Slično nešto kad se kod nas regrutiraju glasači koji još uvijek vjeruju da će neki asfalt dopuzati do njih zahvaljujući liku čije ime zaokružuju na papiru.
Nama je, kažu naši lideri, unatoč tome što Britanija napušta EU, jedini prioritet europski put.
S druge strane, našali se netko, pa reče kako bi Britanija trebala pitati balkanske zemlje, prije svega BiH, kako ispuniti uvjete da se ne bude u EU.

25.6. – Subota

Iftareći u Mostaru, član Predsjedništva BiH i predsjednik SDA Bakir Izetbegović je još jednom ponovio kako 100.000 radnih mjesta o kojima je govorio nije bila šala. Kaže, već je zaposleno 15.000. Polako, čemu žurba?

No, našalio se Bakir s Mostarom, pa je rekao kako će Mostar imati izbore samo ako se to poželi. Ili Bakir otkriva da je 'da' za izbore u Mostaru u njegovim rukama ili stvarno misli da mi ne znamo da su naše želje, kad je u pitanju provođenje politike, neostvarive.

Recimo, mnogi su poželjeli biti u Bakirovih 100.000 odabranih, pa nisu. I neće. Mnogi su poželjeli da Bakir i ljudi poput Bakira ne vode stada. Ali oni vode. I vodit će.
A možda nam Princ želi reći samo da ne želimo dovoljno?

26.6. – Nedjelja

U moru svakodnevnih reakcija na pisanja, teško je povjerovati da na redakcijski mail možete dobiti pismeno, a plitko pismo čitatelja koji vas optužuje zbog vijesti da su Hrvati plakali nakon utakmice. Iako se tekst odnosi na igrače hrvatske reprezentacije koji su plakali u svlačionici nakon poraza, naš analitičar, tvrdeći kako ćemo svi manje pišati (bio je toliko pristojan pa je pišanje napisao sa zvjezdicama) kaže da su za to vrijeme pravi Mostarci plakali od sreće.

Tko bi rekao da su i pismeni tako plitki, ograničeni i zaostali. Aferim, Nedžade, pravi, uplakani Mostarče!