Svi mi jadničci i ulizice

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Teško je razumjeti želju svih vas da napustite Bosnu i Hercegovinu, a da pritom oni isti koji vam čine ostanak ovdje svakim danom sve težim, ne pokazuju ni mrvice brige. Zapravo, nije teško razumjeti, samo treba biti iskren prema sebi – nije nitko odgovoran osim samih nas. Tebe i mene konkretno.

Posljednih dana, ako ćete iskreno, dobili smo čitav niz dokaza da ovdje nije loše živjeti, da jedina stvar koja nedostaje jest vaša volja da preuzmete odgovornost za svoju sudbinu. Najprije dođe Valentina Matvijenko, nepoželjna u Europi. Iskoristi naše institucije da poruči određene stvari Zapadu. Malo graktanja, malo izvinjavanja, a političari potpomognuti medijima stvoriše sliku da smo mi jadnici i ulizice velikim i moćnima.

 Migranti su prešli sve granice

 Nakon toga, priča o migrantima, izbjeglicama, azilantima... Mislim, političari potpomognuti medijima upotrijebiše svoju klasičnu priču podijeli pa zavadi. Čak ni čovjek koji bježi od gladi i smrti i bolesti nije isti. Najprije krenuše optužbe, kakve su to izbjeglice, nose iPhone, ali pitam ja sad tebe, ono najiskrenije, da te ovog trenutka potjeraju, bi li se u tvojoj vrećici našao mobitel i punjač?! Negdje u dalekom svijetu, ukrast ćeš malo WiFi-ja i potražiti prijatelje, rodbinu, potražiti savjet od zemljaka. Molim, ti ne bi ponio mobitel da te sad potjeraju?! Bear Grylls je ponosan na tebe, pozvao te je na pečene vjeverice s juhom od koprive.

Brzo ste, naime, zaboravili što je bilo prije 20 godina, brzo ste stali uz bok udruženom političkom poduhvatu na Ivanu, izdrkavanja nad sirotinjom u autobusima, dugim cijevima i tobožnjim državnim udarima. A svi znate da je problem u nakaradnoj državi, nakaradnom ustavu, nakaradnim izborima, nakaradnoj državi s tri predsjednika. Pa kada ih već ima tri, zašto ih nema 43?

Hoşgeldiniz, başkanım!

Zašto ne bismo dočekali i Recepa Tayyipa Erdoğana kao što smo dočekali Valentinu Matvijenko, raširenih ruku, ulizivački?! Opet su političari potpomognuti medijima stvorili sliku nas kao ulizica i dupelizaca, jadničaka. Još jedan u Europi nepoželjni dolazi u prepunu Zetru, još jednom se redovi nezadovoljnika igraju namaštanih proxy ratova Istoka i Zapada.

Kada su neki dan naši carinici, farizeji i lihvari išli kod Angele Merkel, niste čuli ni za kakav val prosvjeda po Europi, šta će nam nepoželjni, balkanske izbjeglice nam ne trebaju, nisu to migranti, dolaze s iPhoneima i hoće da otmu naše poslove. A svi koji odu u Europu, ne idu po milostinju, nego po posao.

Niste, znači, čuli, ništa loše. A i nećete. Jer ova vukojebina u kojoj živite bitna je zbog mnogo čega. Možda je vaš problem što gledate previsoko, u visoku Europu, pa ne shvaćate koliko ste vrijedni. Pogledajte malo na istok ili na jug, pa čak i na sjever, direktno iznad nas na karti. Ma kolika crna rupa da jesmo, još uvijek je naš standard visok, daleko viši od svjetskog prosjeka. Svakako da ćeš upitati, pa zašto onda toliko loše živimo?! 

Zar je važno tko je kriv?

Najprije, vjerujemo da smo centar svijeta. Jesmo zanimljiv komad zemlje, bogat rudama, na čvorištu puteva. Ali to ništa ne znači, u posljednjih 30 godina zaobišle su nas sve vrijedne energetske i trgovačke i ostale transverzale. Jeste kraće preko BiH, ali nije jeftinije. Jer treba platiti svakom kadiji po namet. A beli mi kadija imamo. Nije da se mi nemamo čime pohvaliti, jednostavno smo preskupa zemlja za živjeti. A tu ništa ne igraju ni Matvijenko, ni Erdoğan, ni Merkel, ni sirotinja privremeno u Salakovcu. Mnogi su u Salakovcu rekli: ovo je divna zemlja, želim ovdje ostati. Govori li vam to išta?!

Problem su farizeji, lihvari i carinici. Mostar nema izbora zbog, brat bratu, četiri čo'eka. Bosna i Hercegovina nema ustavne promjene zbog dvojice, para, njih dvojice koji se više obraduju jedan drugome, nego ja majci svojoj.

Svi vi volite uznike, ljubitelje sudskih procesa, redovito za njih glasujete, idete na njihove predizborne koncerte, domjenke, plješćete im kad im napola lucidni franjevci zazivaju imena poput litanija, prepuštate im svoja mjesta na iftarima. Pa evo vam jedna parafrazirana od Radončića, on vam se posljednji vratio iz kućnog uzništva: nemam ja ništa protiv Erdoğana, ni Matvijenko, ni Merkel, ali bih volio da nama ne šalju samo pozdrave, nego i novac.

Projekte, gradilišta, posao. Od lijepih riječi koje nam donose carinici, farizeji i lihvari, nemamo ništa nego jednosmjernu kartu za Zapad. Osvrnite se dobro oko sebe pa priznajte sami sebi: Jesu li vam doista drugi krivi što loše živite? Ako se iskreno upitate, znat ćete sami i odgovoriti. Nema ionako koristi da vam ja odgovaram. 

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.