Radne akcije
Tko drugom jamu kopa
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Uz svu najbolju volju, ne mogu govoriti o radnim akcijama. U vrijeme kad sam ja stasavao, ukidali su i pionire, a o radnim akcijama se nije ni maštalo. U osnovnoj školi, na stubištu gdje je do unatrag dvije-tri godine stajao neki moj polu-umjetnički uradak nekakvog trsa kojeg je nastavnik likovnog, širom Hercegovine poznati slikar Matić donio iz svog vinograda, nekad davno stajala je fotografija mladića koji Josipu Brozu dodaje baklju. Kad sam unatrag dvije-tri godine obišao Muzej u Jablanici, istu sam sliku vidio i u Muzeju.
Majka i otac su mi objasnili da je na slici moj otac, dok je bio brucoš, nakon što je na radnoj akciji proglašen udarnikom među omladincima. Nisu trošili više vremena na objašnjavanje, zaključio sam da je to neko davno prošlo vrijeme i vjerojatno nebitna činjenica u njegovom životu pa nisam više ni pitao. Kako sam odrastao, shvatio sam da je u pitanju teški rad i da je moj ćaća, po običaju, zagrnuo rukave i teglio kao kakvo dijete sa sela. On kaže da mu je to pomoglo da završi fakultet, ali ne znam kakve veze imaju lopata i fakultet.
S vremenom sam skontao da su te radne akcije neki veliki šupljak u kojeg se razumiju samo komunjare.
Neki i dalje kopaju
Nakon demokratskih promjena radne akcije su prestale, ali akcija nije nestala u političkom diskursu. I dan danas u političkom životu vrlo je aktivna Stranka Demokratske Akcije, koja je u punoj mjeri prigrlila taj popularni način lomljenja duha i ispiranja uma mladih i ne tako mladih stanovnika Bosne i Hercegovine, doduše, ukinuli su radnu i ostavili samo akciju. Zaključujem, ako je komunistička bila radna, onda je demokratska neradna.
Tako primjerice, posljednjih dana SDA zdušno kopa. Adil Osmanović svim silama želi potkopati formiranje Vijeće Ministara BiH, kako bi se nastavila tradicija demokratskih blokada i nerada kakav je bio i dosad.
Jednostavno, mi u ovim trenutcima moramo biti svjesni da narod, kakav god i koji god taj narod bio, nije izabrao SDA da ih vodi, dali su svoje povjerenje svima osim njima i Demokratskoj Fronti. Jer da su njima dali povjerenje, onda bi oni mogli formirati vlast kako su onomad formirali platformsku Vladu Federacije BiH. Za razliku od tog tada mandata, osobno mislim da je ova svekolika vlast drukčija.
Tada su platformaši imali na čelu SDA, marionete iz ljevice i ukrase iz druga dva naroda. Ova nova svekolika vlast ima osobe koje predstavljaju svaku od društvenih skupina u Bosni i Hercegovini, ili barem one kojima je/ narod/i dali povjerenje.
Ni ja osobno nisam glasovao za Dragana, niti je veliki dio Srba glasovao za SNSD, ali prije nego krenemo graktati kao Akcijska stranka, da im damo najprije da vidimo na što će to sličiti. Hoće li ispuniti optimističan plan o kandidaturi za EU. Eurointegracije su nešto što SDA nikad nije željela, jasno je jer su im najveći prijatelj predsjednik Turske, a pregovori Turske i EU su stali u trenutku kad je on izabran.
Stranka demokratskih bagera
Nadalje, ako mislite da Akcijska stranka kopa samo u političkom smislu, nije istina. Marić, istaknuti dužnosnik Akcijske, želi prekopati Hrvatsko Narodno Kazalište. Da pojasnimo, prema njegovoj verziji priče HNK je sasvim nelegalno izgrađen, i Udarnik Marić hoće da ih iskopa sve dok ne naiđe na temelje HIT-a.
Da ne raspravljam o pravnoj terminologiji, jer osobno, pravnik nisam, ali vala nije ni Marić. No što bih ja učinio, da se evo mene pita kao što me se ne pita. Bilo kakva humanitarna ili kulturna ustanova, obrazovna, zdravstvena, makar i bile izgrađene nečijim pravnim propustom, ne zaslužuju biti prekopane, ukoliko im se ne pruži mnogo ljepši prostor ili ambijent. Takav postupak, ma kako pravno bio potkovan, nije pravedan, i šalje zlu poruku.
Pročitajte još
Poruku, kakvu jedan Salem, koji je jedva i osnovnu školu završio, ne može razumjeti. Jer tamo neka kultura, kome to treba. Jer da bi on to razumio, trebao je kakvu čitalačku akciju završiti. Možda gimnaziju, recimo, da ga maltretiraju Filipom Latinovićem ili Mešinom Državom. Ovako, njemu je uzaludno objašnjavati zašto se kulturne institucije ne kopaju, jer kao što ima genocid, ima i urbicid.
Na spomenutoj lokaciji, naime, ima sasvim dovoljno mjesta i za izučavanje Samuela Becketa i za izučavanje Muhammeda, a.s., dakle onaj nepregledni parking može biti i davno nekad razmatrani Islamski Centar. No Mostaru nije problem lokacija, niti je Mostar tijesan kad narod nije bijesan, no ako krenemo s protjerivanjem kulturnih institucija kako bi vjerske imale širi plac, onda će netko postavi pitanje sinagoge i Pozorišta Lutaka, našeg reprezentativnog simbola grada, redovito nagrađivanog širom regije.
Dakle, moja je molba i Salemu i svima ostalima koji imaju ideje do kojih su sami došli, bez konzultacije velikih djela svjetske literature, da ohlade i rade neku demokratsku akciju, a ne akciju kopanja.
Luzerska
No, od koga bi i Adil i Salem naučili. Otac, odnosno majka Akcijske stranke, siva eminencija ove stranke proteklih mjeseci, ona koja propovijeda o haman luzerima, a ono se prevrće po medijskim napisima zbog nepostojećih ispita na osnovu kojih se iz Zagreba prebacila u Sarajevo. I onda je stranka koja ne preza od bilo kakve akcije potkopavanja urednog i redovitog, ni kriva ni dužna iskopala u nekakvim dokumentima dr. Sarića i stala ga blatiti po svojim kvaziportalima, koji nemaju ni 'search' funkciju, a kamoli impresum. Dakle, više akcija nego demokratska.
Divni dr. Senad, pritisnut obilnom akcijom kvazidemokratske Akcijske stranke, kako mu ne bi potkopali život, na Facebooku je bio prisiljen objaviti fotokopije svojih diploma, indeksa, fotografije s promocije, video obrane, dakle, izvrnuti na pravdi Boga svoj krajnje privatni život o kojemu javnost ne bi treba ni raspravljati, jer u pitanju nije nikakav politički dužnosnik, samo jedan divan liječnik i borac za prava obitelji s problemima plodnosti.
Na kraju krajeva, čovjek je na uvid svim ovim Akcijskim zlikovcima, koji su ga najprije otjerali iz RMC-a, da bi kasnije bio prvi licencirani liječnik s privatnom ordinacijom, koji je dugo vremena bio jedini liječnik koji je radio u skladu sa zakonom. I to još u vrijeme dok su djeca po Bosni umirala od kvazihećima koji su im prčkali po mozgu i iznutricama.
Na kraju krajeva, da je ta ista majka i ideologinja antiluzerstva u Bosni i Hercegovini ikada objavila fotografije i video snimke, a da ne govorim o prijepisima ocjena ili fotokopijama diploma, nikad se ne bi ni povlačila po medijima s nepostojećom diplomom. Recimo, u vrijeme kad sam diplomirao, osobno nisam imao fotoaparat, niti mobitel, pa ipak, imam slike mene i još dvojice kolega koji smo tog dana branili diplomski rad.
Zato, recimo, ne čujete ni za kakvu akciju koja dovodi u pitanje moju diplomu. Od prvog do posljednjeg ispita prošlo je pet i malo jače dugih i teških godina. Otprilike isto je prošlo i dok je moj otac zaradio diplomu. Mada je on bio nekakav taj udarnik na radnoj akciji. Jer, samo oni koji nas uvjeravaju da se nešto može završiti preko noći, mogu stalno potkopavati i dobre ljude i stručnjake i one koji su legalno i legitimno dobili mandat u ruke.
Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.
