U ovoj zemlji smiju se mrziti samo Cigani

Tekst članka se nastavlja ispod banera

29.8. – Ponedjeljak

Bakir Izetbegović poslao je veleposlanicima PIC-a pismo: U BiH se ruši mir. Sreća pa mi svoje govornike ne shvaćamo pretjerano ozbiljno, a govornike drugih konstitutivnih slušatelja i ne slušamo. No, jako je tužno kad se iz usta velikih državnih moćnika, za koje svi znamo da drže i previše konaca u rukama, čuje kako se mir gubi iz BiH.
Tim više, ako znamo da je pismo upućeno onima koji, kao kakvi mlohavi znanstvenici, gledaju eksperiment provedbe mira u BiH, onda se vidi da su šavovi popucali više nego inače.

30.8. – Utorak

Na pismo hrvatskog člana Predsjedništva nisu reagirali, ali jesu na pismo Izetbegovića. Nekima znakovito. No, zasjelo je Vijeće za provedbu mira i (pred)referendumske oči bile su uprte u željezna vrata onih što provode mir u BiH.
Kao i uvijek, vruće pitanje u BiH ostalo je bez jasnog odgovora. Nama su prepuštena zaključivanja. A zna se što mi znamo zaključiti.

31.8. – Srijeda

Stranci, barem jedan, kažu da neće biti rata u BiH. Nekima je lakše. Nekima svejedno. Nekima samo dodatni motiv da odu. Društvene mreže pune se planovima, rješenjima, prijedlozima. Najavljuju se okupljanja, zove se na oružje, truje se i pljuje.
Sreća pa su mnoge stvari pred monitorom puno veće od onih koja treba imati kad je u pitanju stvarna akcija.

1.9. – Četvrtak

Nastava u Hercegovačko-neretvanskoj županiji je odgođena. Školarci će za prvi radni dan sebi zapisati četvrtak. Bit će kišno i tužno. Kao i onaj tjedan kad je nastava odgođena zbog vrućine.
Radovi na školama trajat će do prosinca. S radovima se pričekalo da zahladi. Svima nam je ljeto. Nekima malo više.

2.9. – Petak

''Tko ne glasa za mene, taj je moj neprijatelj i neprijatelj države. Tko glasa za mene, tog će grijati sunce milosti vlade'', kaže se, otprilike, u TV-noveli Slavka Kolara , koju je HRT prikazao ovog tjedna.
Izborna kampanja u BiH je počela. Govor iz Kolarova pera poruka je koja od danas službeno odzvanja s govornica i poručuje s nemaštovitih plakata. Tko nije za nas, taj je protiv nas.
Spustit će se koplja tek prvog listopada, kada počinje izborna šutnja i zvuk ratničkih bubnjeva iz stranačkih stožera.
Tad će se, ako se ikome više i da, samo moći političiti u Mostaru, jer i ove godine ni politika ni šutnja ne vrijede za Grad.
Jedina je prednost što će grad biti pošteđen plakata. Pored onih s mikrofonima, čije jeftine stihove narod slijedi više nego vođe, Mostaru ne treba još zalijepljenog smeća. Jer grad ne zna rukovati smećem.

3.9. – Subota

Teško da će status Sarajlije o besmislu rata kucnuti u glavu one koji kuhaju. O tom besmislu pisale su se knjige, taj besmisao gledao se vlastitim očima. Možda smo o tome i pročitali knjigu, ali još nismo zavirili u tuđe oko. Premalo se mi gledamo. Osim kroz glave onih što misle da nas predstavljaju.

4.9. – Nedjelja

Zgrozila se (sarajevska) javnost na grafit u kojem jedan Cigan poručuje kako mrzi Srbe, Hrvate i Balije.
Dakle, u ovoj zemlji smiju se mrziti samo Cigani?