U Sarajevu se skače, u Mostaru prijeti i zaslužuje smrt

Tekst članka se nastavlja ispod banera

2.11. – Ponedjeljak

Nakon Bosne, valja nam skakati za Tursku. Naime, slavilo je Sarajevo pobjedu Erdogana na izborima u Turskoj. Isto ono Sarajevo koje brani da se skače na Hrvatsku, Srbiju, pa i nekakvu drugačiju Bosnu i drugačiju Bosnu i Hercegovinu, od one zacrtane u njihovim slijepim, zamagljenim skakanjima.

Zaboravljena je nedorečena priča o turskoj pomoći u ratu i Avazovom štivu o gospodaru bosanskih prstenova, a popušena je ona što se preko medija u koje je ubrizgan turski novac kako je Erdoganova ''Koreja'' u najveći ulagač u BiH i da slavimo čovjeka koji u zatvor šalje djecu jer su mu pocijepala predizborni plakat.
Ah, da. Možda sarajevski skakači žele isto našoj djeci, ako bi otrgnuli plakat njihovog gospodara zlatnih kašika i prstenova.

Istodobno, iz redova od kud dolaze najžešće kritike sarajevskom jednoumlju, cure informacije kako se upućuju ozbiljne prijetnje zbog drugačijeg mišljenja. Dakle, tražimo slobodu, a sami je sebi ne damo.

3.11. – Utorak

Skočili su lideri u regiji nakon izjava Angele Merkel da bi na Balkanu moglo zapucati i rekli kako njemačka kancelarka baš i nije realna. No, upravo ti lideri, pogotovo u BiH, redovito zazveckaju oružjem. Onako, po potrebi, uglavnom se referirajući na zveckanje u prošlosti zbog kojeg nam zvecka i danas, a i u budućnosti.

Čudom se čude lideri kako to netko može govoriti o ratu među nama koji se toliko volimo da smo mržnju utkali od popisa stanovništva do ekologije i zabili je na najviši vrh države.
A ne treba se penjati na Maglić. Dovoljno je na portalima izlistati komentare, pa vidjeti da se uvelike zvecka. Za sada, srećom, u glavama, i s IP adresa negdje tamo iz Angelinog obećanog svijeta. Nama je ovdje valjda odzveketalo i odzvonilo.

4.11. – Srijeda

Mostar je ostao bez još jednog simbola. Umro je Ljubo, beskućnik koji je jedini krasio ruglo Staklene banke u središtu grada koji više nije središte. Baš kao što je i grad sve manje grad. Otvrdnula srca komentirala su kako je zaslužio takvu smrt, jer je, eto, bio narkoman, alkoholičar i ruglo. Iako je Ljubo uvijek bio koliko toliko pristojno odjeven i nikad napadan u svojim molbama za marku ili cigaretu.

Srca su otvrdnula jer, imamo mi uvijek važnijih stvari, a Ljubina će smrt, koja nikada neće biti razjašnjena, jer – reći će hrabri anonimci – ako ga je netko i ubio neka je, ostati zazidana u mostarskim brojnim, važnijimodvažnijih, problemima.
Baš kao što su i mudri gradski oci, zazidali do pola prozore Staklene banke bez stakla misleći da će tako zazidati probleme.

A imao bi im Ljubo što reći. Baš kao što je za vrijeme prosvjeda u veljači 2014. poručio onima što su počeli paliti kontejner na sred trga na kojem je obitavao da su seljaci, da se to ne radi i da to rade tamo od kud su došli.
Rekao je Ljubo rečenicu, koju govore mnogi, što su okićeni hrabrošću anonimnosti, rekli kako je zaslužio da tako umre.

5.11. – Četvrtak

Isti dan kad je objavljeno kako je skoro 70 tisuća tvrtki blokirano u BiH i da ta brojka raste, federalna Vlada objavila je imena novih upravljača državnih tvrtki. U službenoj objavi stoji kako su neki smijenjeni radi isteka mandata, a neki su, kako je priopćila Vlada, izgubili povjerenje.
Istodobno, vlada je objavila da je podijelila poticaje za zapošljavanje i za poljoprivredu. U priopćenju navodi kako je ''više od'' 80 posto prijavljenih zadovoljilo kriterije da dobije novac, a na više mjesta se u novčanim iznosima navodi kako je ukupna vrijednog određenog poticaja ''veća od'' nekog novčanog iznosa.

Kakva je to vlada koja se, nakon što smo oplakali Lijanovićev način poticanja, u tako ozbiljnim stvarima razmeće nepreciznošću. Zna valjda odabrani tim da i kad izgubi povjerenje građana, ako ga je ikada i imalo, neće proći kažnjeno. Kako što će nekažnjeno proći oni što su harali javnim poduzećima, a na čije nasljednike, zbog stranačkih podobnosti, opet ne galamimo.

6.11. – Petak

Sarajevski tjednik Slobodna Bosna objavio je kako će u novoj koalicijskoj preraspodjeli, nakon što je Fahrudin Radončić ušao u vlast, biti zaljuljano 200 fotelja, pa će se tako ustoličiti 200 novih dupeta na direktorske, nadzorne i brojne druge pozicije.

Čudno, u ovoj se raspodjeli fotelja najmanje spominje nepotizam. S razlogom se, iako uzalud, spominjalo brata nekadašnjeg premijera Nermina Nikšića, a danas se šuti o direktorima zetovima, rođacima u odborima i foteljaškim nagradama za poslušnike. Valjda su novi partneri toliko (medijski) moćni da im se kriterij podobnosti i rodbinske vezanosti ne smije spomenuti. Ili nema gdje.

A upravo me na dan izlaska novog broja sarajevskog tjednika, prijatelj podsjeti na članak u Slobodnoj Bosni iz 2002. godine: ''Izetbegović optužen da je nezakonito pomogao Radončiću da sagradi poslovnu zgradu Avaza''.
U tekstu stoji kako duže od godinu dana (prošlo je 13 godina!) u sarajevskom županijskom tužiteljstvu stoji kaznena prijava protiv Izetbegovića, tadašnjeg direktora Zavoda za izgradnju Kantona Sarajevo.
I onda se čudimo šutnjama. I šutimo.

7.11. – Subota

Samo kod nas malo bogovi, kao što je predsjednik jedne županijske skupštine, mogu nekažnjeno proći što su s govornice na pitanje o svojoj izobrazbi jednom zastupniku slagali da imaju zvanje profesora. Samo kod nas može biti da je mali bog to odbrusio svojem bivšem stranačkom kolegi i samo kod nas će se to svesti na prljavu političku igru, pa će nakon svih optužbi diploma prestati biti važna, a nacionalni interes, u kojem će rješenje za zadržavanje školovanih u granicama, rješavati neškolovani. I uz to, lažljivci.

8.11. – Nedjelja

Na svu sreću nemaju televizijski servisi u BiH toliko opreme da poprate izbore i izborne stožere, odnosno stranačke šatore u kojima se podobnici i oni koji se nadaju da će ih zapasti nešto posla ljuljaju na pjesmuljke iz zvučnika i saginju nad pomahnitalim mahanjem zastavama. No, sigurno i kod nas ima lijeganja po podu, nošenja alkohola na glavi, cupkanja, mahanja zastavama, kidanja košulja i klečanja pred stranačkim vođom napućenih usana, ako ovaj slučajno skine gaće i okrene zadnjicu na cjelov.

Gledati šatorske stožere nakon parlamentarnih izbora u Hrvatskoj može biti utješno. Nismo ni mi tako daleko od Europe. Niti je Europa daleko od nas.