Ukrućeni stupovi i šamaranje budućnosti

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Dok zaleđeno i zaluđeno gledamo kako nam sudbine propadaju na visokim razinama gdje se u ime svih nas i svih naših sutra ratovi ipak svedu na osobne poraze, ispred nosa nam se uništavaju mali, stvarni životi.

Kombinacija neprestanog političkog natezanja, kojem nema i neće mu biti kraja, i nametnuti moderni, ubrzani, nakićeni a prazni život, otupjeli su nas do te mjere da su sve znanstvene studije o tupilu prestale biti važeće. Onda tako, zaleđeni i tupi, nepomični za bilo što osim za korak unazad, nijemo gledamo kako se urušavaju i one mrvice našeg društva koje su se uspjele uhvatiti za slamku.

Šamaranje u mostarskoj školi, kojeg se toliko umotava da od početka ne znamo točno što se dogodilo, i reakcije nakon dijeljenja pravde zbog dijeljenja jedinica, pokazalo je koliko smo nisko pali i koliko su se izlizale i prežvakale slamke spasa. I da nam spasa nema.

Primjer malim pačićima

Nije ovo prvi put da mlako i mlitavo gledamo kako se urušava jedan stup kojim mislimo poduprijeti živote svoje djece i na njega staviti sjajnu budućnost koju im želimo. S jedne je strane nevjerojatno da smo toliko nisko pali da mislimo da golim rukama trebamo ispraviti umišljenu nepravdu i tako dati primjer malim pačićima kako da se bore kroz život. Nevjerojatno je da se, s jedne strane, odobrava takva borba protiv sustava koji je nagurao i nakotio sve i svašta u obrazovanje kao što je nagurao sve i svašta u svaku moguću rupu iz koje vrebaju miševi sustava. S druge je strane, nevjerojatno da se oštrica napadnutih, usmjerava na sve one koji upozoravaju na šamare i nakaradni sustav.

Dijeljenje pravde nakon prikupljenih minusa u školskoj evidenciji minus je za sve buduće odgoje. Ako se tomu doda položaj aktera u društvu, lekcija iz nakarade, s praktičnim primjerom, lijepo je pojašnjena djeci. Ne treba se, dakle, truditi. Brižne roditeljske ruke, ako su na stepenici više, mogu sve riješiti. Tu je šamar obrazovanju umjesto potezanja pobertetljenog uha, spuštanja na zemlju i lekcije o prolasku kroz život vlastitim trudom i radom.

Anonimci i glodavci

I dok nedostaje prave osude krivljenja životnih pravila, tužno je i navijanje anonimaca kako šakama i treba dijeliti pravdu. Istina je da se u mišjim rupama školstva skrilo svega i svačega, baš kao što nam društvo vrvi raznim drugim glodavcima, ali je neshvatljivo da oni, koji samo preko granica napaćene trokutaste nakarade vide normalan život, navijaju za nenormalne metode. To što su ošamareni možda i zaslužili šamar ne znači da im se obraz treba crvenjeti od udarca. Postoje načini da se natjera krv u njihovo lice i bez pljuske. No, jasno je da, razvučeni između onoga što jesmo i onoga što bismo htjeli a nikada nećemo biti, ne shvaćamo da smo zaokružili nepromišljenim zaokruživanjem na vidljivim listama i likove koji će nam s nevidljivih lista soliti pameti i zapinjati u vizijama normalnih života.

Hobotnica, koja se pjeni na visokim razinama, pipke je svoje pružila i među glodarske rupe pa su se ispreplele nedodirljivosti onih što šamaraju i onih što primaju šamare. Svemu tome čvorove vežu krakovi zaduženi da nam svima u životu, umjesto bolje, bude zapetljanije i da nas, izmorene od raznih šamara, natjeraju na još jedno odmahivanje ruke.

Da pojednostavimo, sami smo si krivi što nam za katedrama mogu stajati oni koji teško da bi u normalnim uređenjima mogli i sjediti u zadnjim redovima. Jednako smo sami krivi što mislimo da netko zaštićen nekom institucijom može šaketati i što smo sve uvjereniji da nam se djeca ne trebaju glavama boriti za svoje živote.

Digla se jednom bura

Digla se jednom bura zbog osude postupka majke koja javno djetetu preko društvenih mreža kupuje maturski rad. Ali ne jer majka ne da tinejdžerskom mozgu da se troši na pisanje dvadesetak stranica završnog rada, nego su se digli vjetrovi osuda što se nešto takvo osuđuje. S druge strane, neviđena šutnja nad smrtima deset malih beba, dokazuje kako branimo pogrešne borbe za našu djecu i za njihove normalne živote.

Zato će se šutjeti i o mostarskom šamaru, kao i o onom čapljinskom  i grudskom, jer postoje oni kojima su šamari dozvoljeni bez obzira zaslužili to obrazi ili ne. Iz spomenutih slučajeva, na koje policija nije uspjela odmahnuti rukom, vidi se kome je dozvoljeno šamaranje. U zaleđenom i tupom svijetu, vatra i oštrica dozvoljeni su odabranima, koje će njihovo glodarsko mjesto zaštiti a sve one koji osuđuju takvo nešto staviti na stup srama.

Tek toliko da se zna kakve stupove želimo ukrutiti za svijet onih u koje se kunemo.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.