Umjesto najljepših drolja, izbor za miss

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Facebook grupa s razgolićenim nevinašcima odjednom je regiju pretvorila u sveticu, pa se čovjek, nakon toliko brižnih komentara i žaljenja razgolićenih žrtava, pita kako smo si toliko sveti prije 20 godina radili to što smo si radili i kako to da si danas radimo to što si radimo.

Da je kojim slučajem administrator Facebook grupe, koja je ovih dana potresla, posvetila i prosvijetlila regiju, nazvao regionalnim izborom za miss školarki na Facebooku, ne bi se diglo toliko graje. Akterice bi dale sve od sebe da završe sa što više lajkova, a u klikanje bi se uključili i rodbina i prijatelji. I bliža i dalja i stvarni i virtualni, samo da se nekako mladost bez budućnosti izvuče iz stiliziranih soba i toaleta zadimljenih kafana u kojima se jeftinim parfemima neutralizira vonj od jeftinih melodija.

Dok se sveta regija i svetiji mediji bave pitanjem zašto je administrator uradio to što je uradio, zašto je (maloljetne) polugole djevojke izvrgnuo ruglu, zaboravlja se nepisano pravilo da je malo toga na internetu tajno, ali i na činjenicu da su djevojke same, svjesno slale fotografije na objavu, ali ih objavivši dale na uvid svima onima koji ubijaju vrijeme i hrane zvijeri u sebi klikanjem po tuđim profilima.

Zaboravlja se i činjenica da mediji u stvari žive od golotinje i žrtava i da su, golicajući maštu čitatelja, budeći u njima voajere, sami pridonijeli da polugole djevojke ne vide ništa loše u tome da jednako polugole idu u školu kao što polugole idu u staje jeftinih pića, jeftine muzike i srozanih emocija.

Brižni roditelji, koji su u utrci da djeci osiguraju sve što im treba, pa i mobitel s pixellima za što bolji selfie, zaboravljaju da se njihove svetice presvlače po haustorima. Zaboravljaju da nabadaju poderanim asfaltima na potpeticama koje su prikladnije za mlataranje po zraku u jeftinim pornićima nego za mladu nogu koju ortoped rijetko viđa. Ne vide, ili se prave da ne vide, kako polugole u gluho doba noći, nakon ture povraćanja, bose klapaju do kuće ili do parkinga na kojem prijevoz nudi polumužjak s pogledom ispod počupanih obrva.

Brižna javnost ne vidi krivca u onome tko je administratoru, kojem se lagano lijepe etikete i vraća mu se milo za drago, dao materijal za grupu i osuđuje objavu fotografija za koje su same autorice tražile lajkove. Jer, ne razlikuju se puno fotografije u spornoj grupi od fotografija sa znojnih zabava. Osim možda po manjku kanti s ledom i jeftinim alkoholom.

A ne razlikuje se mnogo ni briga koja se prosipa ovih dana u tekstovima i komentarima o polugolim žrtvama od one brige koju smo iščitavali ispod redaka u crnoj kronici. Zaboravili smo da smo čitali vijesti o maloljetnim ubojicama, o smrti u tramvaju, o dječacima koji su spalili staricu i da nakon toga ništa nismo učinili osim što smo se zgražali i nizali kilometarske komentare o tome kako se ne smije ponoviti.

I nakon ovog ćemo, kad se malo prašina slegne a sve uvrijeđene žrtve nastave s poziranjem, zaboraviti da smo dopustili da pojeftinjuje sve, i privatnost, i ljepota, i zločin, i kazna, i sam život, i nastavit ćemo klikati i klikćati do nove galame o novom skandalu u kojoj ćemo morati biti najglasniji da smo svetiji nego što jesmo i da naša djeca ne rade to što rade.