Paučina i promaja
Uspavanka za Svjetsku banku
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Ima li još nešto što može iznenaditi građane Bosne i Hercegovine, naviknute na svinjarije koje im se svakodnevno serviraju, bilo preko javnih medija bilo na internetskim portalima? Svi smo skloni reći da nema, da smo na sve oguglali, što je i logično za zemlju u kojoj respiratore nabavljaju malinari, u kojoj se pravosuđe pretvorilo u krivosuđe, u kojoj likovi poput Željka Komšića i Bakira Izetbegovića dilaju sluđenoj populaciji građanluk, a "jedini put u Europu" vodi preko zapuštenog i devastiranog Mostara. Međutim, s vremena na vrijeme čak i građani Bosne i Hercegovine "padnu na guzicu" nakon što čuju kakvu vijest. To se dogodilo i sa mnom nakon što sam pročitao sjajan tekst Lorisa Gutića na portalu prometej.ba u kojem se govori o "Pozivu mladim umjetnicima" koji je uputila Svjetska banka na svom Facebook profilu, poziv za izradu naslovnice za redoviti izvještaj ove organizacije za područje Zapadnog Balkana. "Poziv" je toliko groteskan da ga vrijedi prenijeti u cijelosti:
"Pozivamo mlade umjetnike i kreativce iz #BiH da nam pošalju svoje radove i prijedloge za naslovnu stranicu našeg Redovnog ekonomskog izvještaja za Zapadni Balkan. Ovaj izvještaj se objavljuje dva puta godišnje a naredno izdanje je planirano za april 2021. Nekoliko posljednjih godina za naslovnicu štampanog izdanja koristimo radove mladih umjetnika i umjetnica iz regiona. Među prvima je bio upravo umjetnik iz BiH, Rikardo Druškić.
Autor može prijaviti i više radova, a Svjetska banka zadržava prava korištenja pobjedničkog rada u promotivne svrhe bez isplate novčane naknade. Mladim umjetnicima nudimo promociju i afirmaciju u medijima, društvenim mrežama i širem javnom prostoru Zapadnog Balkana.
Svoje radove i prijedloge možete dostaviti do 1. marta 2021. na adresu: bih@worldbank.org"
"Svjetska banka zadržava prava korištenja pobjedničkog rada u promotivne svrhe bez isplate novčane naknade." Ako ne vjerujete vlastitim očima, pročitajte još jednom: "Svjetska banka zadržava prava korištenja pobjedničkog rada u promotivne svrhe bez isplate novčane naknade." Genijalno!
Možemo li očekivati i neke druge inicijative od strane Svjetske banke? Na primjer literarni natječaj za učenike osnovnih škola, s temom "Zašto volim banku svjetsku, više nego tatu, mamu, amidžu i seku". Literarni natječaj u kojemu se nitko neće osjećati poraženim, jer je nagrada i za prvi i za drugi i za treći rad ista: nula konvertibilnih maraka (0 KM).
Kto je ta i što je ta Svjetska banka, da prostiš? Neka uboga sirotinja koju svojim kreacijama trebaju sponzorirati mladi bosanskohercegovački umjetnici, ako takvi u ovoj zemlji još uvijek postoje, zahvaljujući između ostalog i politici Svjetske banke?
Svjetska banka, odnosno World Bank, čije je sjedište u Washingtonu, osnovana je 1944. godine u svrhu financiranja obnove porušenih zemalja nakon završetka Drugog svjetskog rata. Osnovana je na takozvanoj Bretton Woods konferenciji, zajedno s famoznim Međunarodnim monetarnim fondom s kojim tijesno surađuje. Prvotna namjera organizacije bila je plemenita: davanje zajmova siromašnim zemljama s nižim kamatama od onih koje su nudile komercijalne banke. Gdje se tu krije ona famozna Hellerova "kvaka 22"? Da pojasnim: glavni lik romana "Kvaka 22" Josepha Hellera, Yossarian, pilot američkog bombardera, želi po svaku cijenu izbjeći odlazak na ratište tokom Drugog svjetskog rata, simulirajući ludilo, jer po famoznoj "kvaki 22" samo luđaci mogu dobiti otpust iz vojske. Međutim, onaj tko je lud ne može zatražiti demobilizaciju, jer bi to značilo da je zdrav. Što bi to značilo u našem slučaju? "Kvaka 22" krije se u činjenici da Svjetska banka može od zemalja kojima pomaže, dajući im povoljne kredite, tražiti političke i ekonomske reforme koje su često kontraproduktivne, koje ih zapravo guraju u dužničko ropstvo.
Trenutačni proklamirani cilj ove organizacije je "smanjenje siromaštva" u svijetu. Ne treba mnogo pameti da se shvati kako se radi o deklarativnom cilju. U knjizi "Doktrina šoka" Naomi Klein, koja govori o usponu predatorskog kapitalizma, na način da se konstantno u određenim zemljama stvaraju krize, spominje se i politika Svjetske banke, koja je uz Međunarodni monetarni fond odigrala ključnu ulogu u izgradnji tog "divnog novog svijeta", u kojemu su do apsurda dovedene razlike između bogatog i siromašnog svijeta, s tim da se taj siromašni, takozvani Treći svijet, iz dana u dan, poput pustinje, neprestano širi.
Svjetska banka kritizirana je u svijetu zbog spore reakcije na pandemiju covida-19. Njihovi fondovi za vanredne situacije, iz kojih je pružana pomoć siromašnim zemljama za borbu protiv pandemije, reagirali su sporo, zbog birokratskih procedura koje vrijede u ovoj organizaciji, tek nakon dvanaest tjedana, što je uvelike utjecalo, uz cijeli niz drugih faktora, da pandemija za vrlo kratko vrijeme poprimi globalne razmjere. Kritičari Svjetske banke tvrde da se to nije dogodilo slučajno, da se to dogodilo samo zato jer ova organizacija daje prednost privatnim, bogatim vlasnicima zdravstvenih fondova u odnosu na osiromašeno javno zdravstvo, čime se ovima prvima otvorila prilika za enormnu zaradu. Također, Svjetska banka je kritizirana i zbog financiranja velikih infrastrukturnih projekata koji pogubno utječu na okoliš, kakvi su primjerice naftovodi i slične, prljave tehnologije.
Dakle, ne radi se o sirotinji, već o organizaciji koja je po ustaljenim obrascima zadužila najmanje tri-četiri generacije bosanskohercegovačkih građana, nekontrolirano pumpajući svih ovih godina milijarde eura u dobro podmazane koruptivne kanale pod kontrolom vladajućih stranaka. Ili za nabujalu javnu upravu. Organizaciji koja usprkos svemu nije mogla izdvojiti barem simboličnih sto konvertibilnih maraka za umjetnički rad koji će krasiti naslovnicu njihova Redovnog ekonomskog izvještaja za Zapadni Balkan. Ili barem onu famoznu jednu konvertibilnu marku (1 KM), cijenu po kojoj su uglavnom "rasprodani" segmenti jedne respektabilne industrije izgrađene u vrijeme omraženog socijalizma.
Odakle ta potreba da jedna slična organizacija odjednom "promovira" umjetnost? Kao da se radi o nekoj vrsti bizarne grižnje savjesti, što je nova "kvaka 22" koja nam se servira iz ove organizacije: kako promovirati sebe kao sponzora umjetnosti, a da vas to ništa ne košta. Kao da se netko, da izvinete, okrutno zajebava s nama. Međutim, kad bolje promislim, mladi bosanskohercegovački umjetnici su još dobro prošli. Bi li ikoga iznenadilo da Svjetska banka naplaćuje svoje "promotivne usluge", odnosno da umjetnici plate da njihov rad završi na naslovnici?
U nekim drugim državama, piše Gutić, Svjetska banka je navodno platila određenu naknadu umjetnicima za sličnu uslugu. Pretpostavljam, ukoliko je to točno, o kojim zemljama se radi, o zemljama gdje još uvijek postoji određeno samopoštovanje, koje mentalno još uvijek nisu dio Trećeg svijeta, što se za Bosnu i Hercegovinu, na žalost, odavno već ne može reći.
Sličan "bezobrazluk" dosada smo viđali jedino u Alan Fordu. Tada smo se tome smijali, ne shvaćajući ni u bunilu da je to budućnost koja nas čeka. Svjetska banka podsjeća na najpoznatijeg "superheroja" iz Alan Forda, na Superhika, koji je parodija Robina Hooda, i koji "naoružan" smrtonosnim alkoholnim dahom po ulicama New Yorka otima sirotinji da bi to potom dijelio bogatima.
Da je u ovoj zemlji ostala i mrvica samopoštovanja, jedino što bi Svjetska banka trebala dobiti "besplatno" od mladih bosanskohercegovačkih kreativaca, stasalih u digitalnom okruženju, a kojima je ukrala budućnost, zaduživši im pritom i praunuke, je to da gramzive svjetske financijske policajce bez ikakve naknade, dakle besplatno, pošalju u mp3, odnosno u 3pm.
Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.