Velikima je ipak više stalo do biznisa nego do naših života

Tekst članka se nastavlja ispod banera

8.5. – Ponedjeljak

Opet se izmučena javnost zatupljuje brojkama. Navodno se državljanstva BiH u posljednjih šest godina odreklo 25.000 ljudi. Tisuće onih koji su u tih šest godina napustili BiH, ne zamarajući se državljanstvom, teško je prebrojati. Svatko ima svoje brojke. Ovisno o tome u koga, kao protjerivača, treba uprijeti prstom.

No, profesionalni prebrojavači u BiH ne mogu nikako, sve i da hoće, prebrojati što je to dobro napravila država da je se 25.000 ljudi ne odrekne. Ako i krenu brojati, mogu sve na prste jedne ruke.

9.5. – Utorak

Kao da predsjednik SDA i bošnjački član Predsjedništva BiH namjerno prkosi istini i razumu u BiH. Nakon što je danima šutio o Škodi, pa onda izvalio nebuloze o ugroženosti prve dame, Izetbegović je rekao kako pripadnici Armije BiH nisu napravili (skoro) niti jedan zločin u proteklome ratu kojeg nikako da dovršimo.

''Naši borci nisu palili sela, nisu ubijali nevine civile ni rušili bogomolje'', rekao je Izetbegović i posramio svoj narod. Jer, normalni ljudi u ovoj zemlji, a ima ih još, znaju da se na sve tri strane u ratnom bezumlju radilo sve i svašta. Tako se zna i za zločine vojske koje Izetbegović ne spominje. Zna se da je bilo spaljenih sela, ubijenih civila i srušenih crkvi. Zna se i da je i njegov narod to pretrpio. Samo se ne zna od kud prvom u Bošnjaka srce pa da ni ne trepne kad lupetanjima kreće u mijenjanje povijesti i novo huškanje svog izmučenog naroda na druge izmučene i zaglavljene u njegovom carstvu.

10.5. – Srijeda

Balončić sapunice oko trošarina napokon je pukao. Set zakona o povećanju akciza, koje običan puk skoro da i ne razumije osim što u njima vidi još jedan namet, povučen je iz procedure. Morat će gladna vlast tražiti novi način da se krutom MMF-u glatko uvuče za novu pozajmicu.

11.5. – Četvrtak

Nitko nije trepnuo, a kamoli mrdnuo nečim većim i krućim od trepavice na objavljeni javni oglas u kojem jedno javno poduzeće traži prostorije za zakup. Naime, ništa čudno nije u pozivu za podstanarstvo, čiju ćemo kiriju plaćati mi iz svojeg džepa, da se u javnom natječaju iz aviona ne vidi da je riječ o unaprijed dogovorenom poslu. Pošteno se šuti za poštene namještaljke.

12.5. – Petak

Više ne postoji parlamentarna većina!, potvrdio je predsjedatelj Vijeća ministara Denis Zvizić i tako službeno priznao da se državna politika, kako i na svim drugim razinama i kao u svim ranijim sazivima, svela na natezanje.

Dogovor vladajućih postoji samo onda kada treba rasporediti kadrove, a onda sve ostalo se svodi na parade mrcvarenja i glumljenje politike. Izborna kampanja je krenula. Samo, pitanje je zašto političarima uopće treba kampanja. Niti jedan od njih ne govori realna obećanja niti ih ostvaruje, a niti jedan od njih ne boji se poraza. Vojska mulaca je tu da šuti, trpi i zaokružuje.

13.5. – Subota

Crna subota i u onako crnom Mostaru. Sedam mrtvih u 24 sata. Ceste su odnijele dva života. Nebo je uzelo njih pet. Od toga, troje djece. O zrakoplovnoj nesreći malo se zna. U Mostar su stigli istražitelji i ministar iz Sarajeva. Daju se izjave sa suzama. Samo jedan čovjek šuti.

14.5. – Nedjelja

Mostar se uvio u crno. Šapuće se o imenima, o razlozima, o uzrocima. Šapuće se o šutnjama prvog čovjeka grada, koji ni slova nije izustio 24 sata nakon tragedije.

Kad je s neobjašnjivim zakašnjenjem izustio, rekao je kako će Grad proglasiti dan žalosti na dan pogreba poginulih.

Godine žalosti nad Neretvom odavno traju. Za žive. Jer ispada, ne miješajući političarenje sa strašnom tragedijom, da je prvi čovjek Grada, pojavivši se na zgarištu trgovačkog centra a ne pojavivši se na mjestu tragedije, da je velikima ipak više stalo do biznisa nego do naših života.

Prvi čovjek Mostara, nesvjesno i neuko, priznao je kako to ustvari jeste tako.