Bogovi koji neće ginuti

Tekst članka se nastavlja ispod banera

11.4. – Ponedjeljak

Baš kad je Milorad Dodik zagalamio s govornice ''da će u idućih godinu ili dvije dana RS ojačati autonomija ili je možda uopće neće biti'', oni koji ne galame zalijepili su mu još jedne sankcije. Iako britanske sankcije Dodiku ne znače ništa, baš kao što ga nisu pogodile američke kazne, kad se sve stavi na papir, jadno i prejadno zvuči da su nam glavne face likovi koje kažnjavaju svi osim nas.

I baš kad je krenulo likovanje bošnjačkih likova, jer hrvatske karikature vječito šute, zbog kazne srpski kaskaderima, uslijedila je američka kazna njihovom važnom liku sapunice zvane patriotizam. Uz zaboravljenu Gordanu Tadić, američke sankcije složene su i Asimu Sarajliću. Ja, i?

Kažnjeni Dodik potom nije dobio podršku u Skupštini za veto na odluke Predsjedništva BiH koje ne podnosi ali koje mu plaću donosi, a Hrvati su dobili strateški dokument Hrvatskog narodnog sabora koji je donio zaključke vezane za ekonomiju koji nikog ne obvezuju ni na što.

Sjeća li se netko galame o demografskoj strategiji na kojoj radi HNS?

12.4. – Utorak

Visoki predstavnik morao je opet nisko. Christian Schmidt suspendirao je zakon kojim Republika Srpska prisvaja državnu imovinu. Ne može, kaže Schmidt, bez odluke parlamenta.

Plješću potom svi visokom predstavniku čestitajući mu jer je Dodiku pokazao zube i dršćući od svih poteza stranaca jer su pljeskači utvrdili državu u kojoj se države ništa ne pita osim kad se proračun dijeli patriotima i domoljubima.

Hrvatska, koja glumi silu čiji narod nakon potresa još živi u sanducima, nastavlja se blamirati s NLO-om koji je pao na Zagreb i za nekoliko metara izbjegao paviljon pun studenata.

Blamira se i Mostar koji pokušava glumiti ozbiljan grad. Na vidjelo izlazi sav kaos koji nikog ne briga pa su sudovi presudili kako je Grad godinama prema svojim uposlenicima bio kao jedan loš privatni poduzetnik. Grad je krao svoje ljude.

A Grad nije dobro promislio ni kad je u pitanju neradni dan, iskorišten za kampanju onih što glume da su s iskaznicom bliže Bogu. Spremaju se buntovi, spremaju se otkazi i spremaju se putnje jer račundžije u Gradu i njegovu Vijeću odluke donose samo da se maše rukama i glumi složnost. Teren pokazuje nešto sasvim drugo.

13.4. – Srijeda

Kaos u mostarskom Vijeću kakav ćemo vidjeti još samo kad se bude galamilo oko Statuta. (Usput, ako je tko zaboravio, mostarski je sporazum naložio da se statut riješi na prvoj sjednici vijeća.)

Naime, terase - sveta mostarska mjesta, trebale su odlukom Vijeća biti počišćene s javnih površina. No, kad se malo bolje pogledao u dokument u kojem su pobrojana mjesta s kojih Mostarci upijaju sunce, vidjelo se da je odluka donesena nekim čudnim mjerilima i da su neki zaštićeniji od onih za koje su Mostarci mislili da im nitko ne može ništa.

Dakle, dok se mostarski oci hvale kako u gradu sve ide sporo ali dobro i glatko, stvarnost pokazuje kako se uzgajaju šerifi i šefovi i kako nečiji metar nije kao nečijih pola i kako je nekome trotoar javna površina a nekome privatno vlasništvo upisano u papire.

Potom je kaos izbio jer je Mostar htio nekoliko ljudi učiniti većima od grada i dati im ovlasti da blagoslivljaju sve sazidano u gradu. Nije prošlo ni to ni raspored kanti koje nitko nije pobrojao niti je Mostar hrabar da zabrani hladnjake na sred ceste. Sve je vraćeno na doradu. Kako je krenulo, svu novu vlast trebalo bi doraditi.

Asim Ja,I Sarajlić podnio je ostavku na sve stranačke dužnosti. Milorad Dodik, da skrene pažnju sa sankcija i blamaža, podigao je sigurnost oko sebe jer ga netko želi maknuti, oteti i oteti mu mikrofon.

14.4. – Četvrtak

Rat u Ukrajini sve nam je dalje. Opada zanimanje za sukob i traže se samo detalji koje bi javnost mogla zagristi. Rusi su izgubili ponos mornarice i to je vijest koja odzvanja. I rat se pretvorio u stvarnost koja postoji samo ako ima klikova.

Zato naša vlast živi u nekoj stvarnosti kojoj nema tko klikćati. Kaže Vlada Federacije BiH, kojoj na čelu sjede optuženici, kako su sve blagajne u entitetu u plusu. Narod je minusu. Istodobno, vlada se odlučila ponovno pokrenuti priču o nabavci letjelica za gašenje požara. Nakon što smo godinama slušali o tome kako su trošena namjenska sredstva – a to je priča koju nitko iz pravosuđa nije čuo – dobili smo rješenje. Prvo ćemo iznajmiti letjelice pa ako nam se svidi, krećemo u shopping.

Čini se da smo dobili odgovor na pitanje koje je postavio visoki predstavnik u BiH: Je li Milorad Dodik bog? Odgovorio je sam Dodik koji je zatražio da se ne koristi njegovo ime (uzalud) te tako ''skinuo'' drug Božju zapovijed i otkrio nam tajnu.

15.4. – Petak

Poskupio je život, po nekim procjenama, za 30 posto. Račundžije naših sudbina ne mare puno za to što su svi, bez obzira na predznak, gurnuti još bliže ka dnu i još dalje od normalnog života.

Obilježavaju se obljetnice. Trabunjaju potrošeni likovi o pobjedama, o žrtvama kunući se da ćemo mi rado poginuti i u budućnosti i da će oni preživjeti da opet trabunjaju.

Bogu, čije ime nećemo izustiti, stigla je još jedna kazna. Njemačka ne želi ulagati u Republiku Srpsku i propast će četiri projekta teška 105 milijuna eura. Kao da postoji cijena kojom se može platiti ego, predizborna kampanja, strah i pijunstvo velikima u jednom.

16.4. – Subota

Kaže onaj što ne da svoje ime da je otkrio da planiraju ''da ga tamo gdje živi, radi ili u pokretu pokupe i odvedu na neko nepoznato mjesto''. Šteta pa su nikakvi poticaji za razvoj scenarija.

Dok narod, kojeg sve manje zanima država u kojoj živi, gladuje, oni koji se bave brojkama potrudili su se sabrati koliko je novca iz proračuna završilo u stranačkim džepovima. I to onog što je službeno namijenjen djelovanju političkih stranaka. Ostatak novca se cucla tamo gdje stranačke hobotnice džepove stave iznad naroda  koji proračune puni. Tako su, recimo, u 2021. godini, potrošenoj za priče o dogovaranju, ''izdvajanja iz proračuna političkim subjektima u 2021. godini veća za 17,6 posto u odnosu na izdvajanja godinu ranije''. Izbori će, treba polijepiti svoje obraze po oronulim licima gradova.

A kad smo kod gradova, Bog je svoje mjesto proglasio gradom. Laktaši su postali službeno grad, a Bosna i Hercegovina nakitila je svoja prazna mjesta titulama gradova kako bi mali bogovi baratali većim novcem i bili važniji nego što jesu. Sirotinja ostaje sirotinja bez obzira gdje živi.

17.4. – Nedjelja

Izredaju se tako vremena kad bogovi zarone u religiju pa nam bacaju tumačenja života za blagdane. Svi su oni za ljubav, dobrotu, poniznost, za dublje shvaćanje života a jedino duboko što mogu prodrijeti je dubina džepa opšivenog interesima naroda kojeg prave budalama.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.