Repriza reprize: Propalo je

Tekst članka se nastavlja ispod banera

14.3. – Ponedjeljak

Sve je isto. Ponovno gužva na prijavama za poticaje pri zapošljavaju. Tu i tamo, netko zakuka, a prava se kuknjava očekuje kad sve bude gotovo i kad procure popisi kako su oni ''bliski vlasti'' opet omastili brk pod izlikom da misle na nezaposlene, mlitave mase u BiH.

Sve je isto. Čim se malo zaljuljaju cijene, vlast najavljuje povećanje plaća onima na državnim jaslama. Uz to, možda je i izborna godina, pa valja napomenuti najvjernijim zaokruživačima besmisla to o kome ovisi njihova sreća.

Država ne zna ima li smisla pomagati stadu s visokim cijenama svega. Najvažnije je da se ne rani proračun. Građani su odavno ranjeni mrtvaci.

15.3. – Utorak

Davimo se u porukama. Političari su se iz domaćih klupa premjestili u Bruxelles gdje su iznijeli svoje strane priče i svoje vizije o spašavanju utopljenika. Priče su to koje smo već čuli i koje potvrđuju da su vizije o Bosni i Hercegovini različite i da ih nitko u europskim klupama ne shvaća. Baš kao što su ih prestali shvaćati oni kojih se tiče.

Nikoga se ne tiče ni suđenje ministru koji je trgovao oružjem dok bi, recimo, u nekoj malo normalnijoj državi, ministar bio razapet a njegova stranka poljuljana. Mi smo se od silnog ljuljanja uspavali i jedini nam je životni moto da oružje koje se prodaje ne zapuca. E, tad bismo oživjeli.

Za to vrijeme, tješi nas Europska unija da nam je mjesto u velikoj obitelji pa nam maše ulaznicama za cirkus znajući da nam ih nikada neće dati. Nama ionako nije do zajednica.

16.3. – Srijeda

Još jedno sjedanje s Europljanima završilo je izjavama kako kod nas nema volje za dogovorom i kako kod njih nema shvaćanja što je to, da prostite, BiH.

Nastavljaju se unaprijed osuđeni na propast pregovori. Lideri pred kamerama otkrivaju kako su im kratke noge i kako su im laži preduge.

Ne postoji niti volja da se građanima olakša život koji grize s cjenika i sve se svodi na poštivanje poslovnika koji se poštuje jedino kad se ne radi o njihovim poslovima.

Da nam ne bude dosta našeg jada, javlja se i ruski glas u BiH. Ruski veleposlanik održao nam je lekciju što bismo to smjeli, a što ne. Skočili su branitelji Bosne. Hercegovina šuti.

Pritisnut gužvom u Gradskoj upravi, u kojoj se dižu bune i bunice, a ne štite ni Buna ni Bunica, mostarski je gradonačelnik najavio kako će dignuti plaće svojim uposlenicima. Ako nekog zanima, a takvih je malo, mostarska je blagajna prepuna sramotnih stavki u kojima se novac dijeli onima kojima ne bi trebao. Javnim kuhinjama, recimo, godinama se daje isto iako raste broj gladnih. Bitno da je predznak zadovoljen.

Premijer Republike Srpske potvrdio je pak kako svi normalni trebaju napustiti ovaj jad od zemlje. Kaže Radovan Višković kako ljudi koji ne ispunjavaju zakonske minimume da budu direktori bivaju imenovani vršiteljima dužnosti direktora.

Misterija je napokon riješena. Željko Komšić šapnuo je u kameru da je Hrvat.

17.3. – Četvrtak

''Sve ono što mi branimo, mogu braniti mladi ljudi, koji su spremni i riskirati. Bez vas i ovo što slijedi se neće moći obraniti'', poručio je Bakir Izetbegović svojoj mladeži koja, slijepa, ne vidi da im veliki vođa govori kako će stariji zakuhati a da će onda oni, zadojeni, riskirati glavu. Mjesta u trezoru nema za sve.

Gledamo reprizu u borbi protiv korupcije. Dragan Mektić oslobođen je optužbi baš kao što su se sve velike ribe izmigoljile iz napuhanog pravosuđa koji bodove skuplja na kradljivcima šume.

U izbornoj godini u kojoj možda bude izbora počelo je šamaranje zdravog razuma i serijal u kojima pljeskati moraju oni što im život budžet znači. Naime, čapljinski je gradonačelnik slavodobitno skinuo platno s kućnog broja kao da je otvorio kamen temeljac za svemirski program kojim će se iz Hercegovine izravno letjeti u nebo. Predizborni program ispao je cirkus.

Dužnosnici koji previše laprdaju nakon još jednog ključnog sastanka o izbornoj reformi zakleli su se na šutnju. A na šutnju bi se trebao zakleti i federalni premijer Fadil Novalić koji je na press-konferenciju utješio ljude priznavši da u rezervama nema niti litra nafte.

18.3. – Petak

Na dan kada je nastala Federacija koja koči državu, dan kojeg nikom ne pada na pamet slaviti, cure detaljčići s pregovora. Ništa nije dogovoreno dok sve nije dogovoreno, rekao je Fahrudin Radončić u pauzi priče o kojoj se godinama priča. 

Europa za sada šuti, samo je demantirala tajnovitog Hrvata poručivši da je bezveze glumio uvrijeđenu mladu i da ga nitko nije otjerao od pregovaračkog stola. Možda samo nije bilo stolice.

19.3. – Subota

Nitko nije skočio na noge protiv slovenskog predsjednika kad je rekao da BiH nije država. Nitko nije skočio niti kad je Aleksandar Vučić rekao da se suzdržavaju reagirati na izjave odavača svoje hrvatske tajne samo kako bi sačuvali mir.

No, potom slijede pravi skokovi. Dok se (nebitni) lideri hvale kako su pregovori o izbornom zakonu i budućnosti ove zemlje blizu svojeg uspješnog kraja, Bakir Izetbegović je na pauzi, obraćajući se ženama svoje stranke, zaprijetio Draganu Čoviću da će platiti za sve ono što je naorao.

Poljoprivrednik Čović nije ostao dužan. Između redaka poručio je kako je sve propalo i da će ljuti lider morati objašnjavati svojem narodu što je učinio.

Kao da je narodu ikad itko išta pojasnio.

20.3. – Nedjelja

Propalo je. Opet, po tko zna koji put, ma koliko se plazio, nije nađen zajednički jezik za budućnost Bosne i Hercegovine. Pregovori o izbornom zakonu su propali, a Dragan Čović i Bakir Izetbegović, svaki na ''svojoj'' televiziji pojasnili su stadima tko je kriv i tko to prav, najpraviji brani svoje boje.

Stranci kažu kako su iscrpljene sve mogućnosti. Srećom pa se stado u BiH nikako ne može iscrpiti i da trpi reprize.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.