Nikoga nije briga, ali eto, valja spomenuti

Tekst članka se nastavlja ispod banera

14.2. – Ponedjeljak

Dan zaljubljenih. U zemlji ipak ne cvjetaju ljubavi i sve je manje onih što se vole. Galamdžije nastavljaju svoje isprazne priče o ciljevima. Milorad Dodik čak je nenaspavanom narodu rekao kako on brani svoj entitet čak i kada spava.

Za to vrijeme, prebrojao je netko, uspjeli smo napraviti korak i pol prema Uniji u koju se svi kunu i koja nabraja sankcije kojima bi mogla kazniti borbene spavače. Čini se kako europske galamdžije galame jednako kako naši spavači napreduju.

15.2. – Utorak

Nikoga nije briga, ali eto, valja spomenuti – sjedio jedan dužnosnik na četiri fotelje i glodao proračun dok neki glođu ostatke ostataka po kontejnerima.

Spremaju se nove, stare političke ofenzive. Dragan Čović, predsjednik HDZ-a BiH i NHS-a koji, ma koliko trubili, nikako da izađe iz HDZ-ove sjene kaže kako su materijali za veliki sabor na kojem se trebaju donijeti velike odluke spremni. Zaključci će, kažu, biti obvezujući za sve dužnosnike ''bez iznimke''.

Naravno, nitko se ne sjeća jer sjećanja brišu neprestane ključne političke situacije i vječita čupanja, da oni se bez iznimke nisu baš pretrgli da narod bude manje ugrožen od njih. Ako već ne mogu utjecati na visoke politike borbe, niža politika, na razini gdje se uređuje život mogla je biti puno, puno bolja. No, to valjda, nije briga za narod.

16.2. – Srijeda

Čovjek pod sankcijama, onaj što spava i brine, zakukao je kako nema ništa i kako mu je kćerki teško jer se bavi ugostiteljstvom u pandemiji.

Vlast, koja ne govori što ima, a kojoj se sudi jer je htjela više, tješi nas robnim rezervama. Naime, kupit će Vlada Federacije BiH potrepština za 20 milijuna KM. Poručila je kako ''stanovništvo nema razloga za strah''. Ako se sjetimo kako su rezerve bile na debeloj rezervi kad su nas zahvatile poplave i ako se sjetimo kako se bezbrižnima sudi za nabavku, nema nam druge nego da razvučemo osmijeh.

Mostarski se gradonačelnik Mario Kordić obratio javnosti. Doduše onoj koja ima Facebook. Povodom prve godine na prvoj fotelji grada, Kordić je napisao status koji se može svesti na to da se radi iako se ne vidi. Za to vrijeme, građani ne žele plaćati parking jer je skup i nelogičan, čekaju da ih netko nauči bacati smeće i da ga se normalno kupi i da nedodirljive dodirnu bageri zbog bespravne gradnje.

Kordić kaže kako se ide sporim ali upornim korakom. Tako nekako, recimo, ide i sportska dvorana koja obilježava svoju obljetnicu kamena temeljca kad i Kordić svojeg ufoteljenja. Samo što je dvorana uporna 37 godina i što netko uporno dobiva plaću da gleda kako ne mrda.

17.2. – Četvrtak

Dan za dizanje ruku. Tako su dignute ruke da Sarajevu ide manje novca kad se on dijeli iz zajedničke blagajne. Izglasano je i da se Grad Mostar - koji oprašta dio dugova pa mu dužnik kaže na što smije trošiti novac – zaduži i da troši novce tamo gdje ih Šveđani nisu mogli pronaći. Dignute su ruke i za stranačke ljude u mostarskim nadzornim odborima iako su trubili kako politike neće biti tamo gdje se radi. Dignute su i ruke pa smo dobili nove gradove i, kako je krenulo, neće biti sela u BiH nego će se maleni bogovi svi odreda zvati gradonačelnicima. Dignute su, recimo u Mostaru, i ruke za rušenje jer je lakše rušiti nego graditi.

Nikoga nije briga, ali eto, valja spomenuti – iz Mostara je podnesena kaznena prijava koja se ne pamti u BiH. Preko leđa pacijenata dizači našeg novca preboli su pola milijarde maraka. Pozivani na reakcije prijavljeni nisu odgovarali. Ima, vjerojatno, narodu važnijih stvari.

I dok na pola milijarde nitko ne trza, naklikalo se kako je uhićen muškarac koji je našao 100 KM ispred prodavaonice i strpao ih u džep. Nisi, ispada tako, nepošten ako silne nule gurneš na račun, ali si nepošten ako barem dvije zgužvaš i staviš u džep.

18.2. – Petak

Nikoga nije briga, ali eto, valja spomenuti – objavljen je popis koji je pokazao kako su stotine direktora u BiH sebi nezakonito dizali plaće. Direktori, i ovo je dokaz, uvijek donose teške odluke.

Ponovno slušamo prepucavanja zbog Hrvata u BiH. Kao i svaka briga za narod, i ova se svela na igrokaz samo što su neki glumci previše pružili jezik pa se rječiti Nermin Nikšić, poznat kao bivši premijer i svađalica sa zaštitarima na utakmicama, mudro politički i vrlo načitamo poslužio odjebavanjem.

A tajnoviti Sabor HNS-a, kojeg umotavaju u još jedan ključni trenutak za Hrvate u BiH i još jedan razlog plaćene dnevnice za šestotinjak brižnih očeva svoga stada, toliko je tajnovit da je sedam zaključaka završilo u medijima jer jedan visoki dužnosnik Sabora nije mogao trpjeti ushićenje pa je papir s mlakim odlukama dao u medije.

Sedam obvezujućih točaka jedno su prilično mlako štivo u odnosu na vikanje o važnosti koja je skrivena od javnosti. Umjesto lupanjem hrvatske šake o stol i podvlačenja toliko spominjane i razvučene crte, Hrvati će opet dobiti skrivanje ispod sarajevskog stola.

19.2. – Subota

Dan D za narod H. Izvanredno zasjedanje Hrvatskog narodnog sabora, predstavljeno kao posljednja slamka spasa, počelo je izjavama za javnost kakvih smo se naslušali svaki put kad bi hrvatski velikani željeli poručiti nešto narodu.

A onda se šestotinjak velikana zatvorilo u zgradu bez javnosti. Iako ''Narod odlučuje'', narod nije imao pravo slušati što njegovi izabrani dužnosnici, koje plaća, govore o njegovoj sudbini. Kažu, da bolje pričaju kad nema kamera.

Potom je Dragan Čović, filmski, sa svitom dužnosnika iza sebe koje prosječan hrvatski birač nikada nije vidio, pročitao sedam točaka koje smo već pročitali. Mlaka poruka, postala je još mlakija.

Sve se svodi na to da će se spremiti odgovor ako dogovora ne bude. Mantra je to lidera koji ne smiju lupiti šakom o stol jer je to udarac u džep. A toga smo se naslušali svaki put kad nam netko brigom maže oči.

Šuškalo se u ozbiljnim krugovima da će prvi među šestotinjak prvih ponuditi da prepusti svoje mjesto drugima jer njemu ne ide. No, njemu se očito ne ide. Narodu se ide.

20.2. – Nedjelja

Slušamo reakcije na sedam mudrosti iz Mostara. Odjednom se mijenjaju ploče i odjednom su svi za rješenje. Ma koliko bili problem.

Ako ništa drugo, Sabor HNS-a natjerao je SDA da brzinom munje promijeni mišljenje i od traženja da se izbori odgode zagalami za nužno održavanje izbora. I, naravno, i protiv bilo kakve Herceg Bosne.

Nikoga nije briga, ali eto, valja spomenuti – tanka je politika u BiH. Na dvolisnicu se svode ključne strategije jednog naroda, a na još manje listova stanu svi planovi za pokretanje zemlje naprijed. Bitno je, najbitnije, samo biti protiv.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.