Pregled tjedna

Veliki lideri malih djela

Život nas košta toliko da brojimo demografske smrti svojih gradova iako su oni odavno mrtvi samo su se mudraci sjetili da je bolje da prebrojavanje stanovnika ne vrijedi pa da ne znamo u kakvim pustinjama dahćemo.
Kolumna / Pregled tjedna | 14. 02. 2022. u 09:37 Berislav JURIČ

Tekst članka se nastavlja ispod banera

7.2. – Ponedjeljak

Još jedan povijesni dan za Mostar počeo je praznim ulicama. Označena parking mjesta zjapila su dok su kontrolori šetali Mostarom i provjeravali tko nije platio. U međuvremenu, zaobilazili su saksije nedodirljivih postavljene na parkirališta.

Galama oko propadanja pregovora o mijenjanju načina za sjedanje u vlast se ne stišava. Krivci šute i miruju. Ustavni sud procijedio je kroz zube kako provođenje presude, koja bi eto rasteretila malo jadne odnose u ovoj zemlji, godinama trune u parlamentu.

Za to vrijeme veliki lideri malih djela natežu glasnice o krivnjama ne natežući moždane vijuge za stvarni dogovor a natežući bolibrigu za stvarne probleme. Sve je skuplje u zemlji u kojoj život postaje sve jeftiniji. Osim ako ste u stranci.

Uvjeta za izbore, kažu, nema. Zaboravljamo i da su neki preskočili rezultate prošlih, pustili korijenje u stolicama i ruke u proračunskim kesama.

HNS priprema zasjedanje i najavljuje zajedništvo u kojem je sve manje onih što su skupa. Milorad Dodik traži da se ispita porijeklo imovine.

Europa je na iglama. O velikom ratu priča se glasnije nego o zveckanju kod nas.

8.2. – Utorak

Nakon što nas počasti titulom razmaženih, ministrica Bisera Turković, požalila se svijetu kako smo i zabrinuti. Ona kao da nije dio naših briga.

Šalju se upozorenja Republici Srpskoj. Stranke koriste svaku priliku da u brigama za zemlju istovare iz preživljavanja tema velike količine prazne priče.

Padaju još neka zvučna imena zbog korupcije. Enver Bijedić, promijenjenog dresa, među osumnjičenima je za udruženi poduhvat oko mašćenja brkova s tenderima. Mašćenje je, igrom slučaja, izvedeno baš kad je dres promijenjen. Neke ništa ne može spriječiti.

9.2. – Srijeda

Sliku mostarskog parkinga, osim novinara kako je to nespretno rekao mostarski gradonačelnik, ''kvari'' i akcija policije koja je godinama ispred svoje zgrade gledala automobile a onda odjednom skočila i uvela red. Strategija očito nije nešto što se donosi u fotelju.

Željko Komšić nas zabavlja. Prvo smo čitali u priopćenju kako Španjolska želi redovite sastanke s njim. Pa smo čitali kako ga je primio kralj, ali smo prije toga pročitali kako je kralj pozitivan na Covid i da je odgodio sve svoje obveze. Koliko smo ozbiljna država i koliko su Komšić i slični njemu važni govori i činjenica da nitko nije reagirao, da se nitko nije ispričao i da se lik - koji ni sam sebe ne može uvjeriti da je pozitivac - nije testirao da vidimo je li negativan.

10.2. – Četvrtak

Republika Srpska planira pravosuđe spustiti na svoju razinu. Opet slijede isprazne galame. Nezadovoljstvo državom umotava se u stranačke memorandume.

Dogovaranje u Sarajevu prošlo je kako se i očekivalo. Nikako. Nitko od lidera nema hrabrosti, mudrosti i dobre volje. Svi kofol imaju stavove, ali su im najsigurniji oni koji će morati šefovima svojih odjela u javnim poduzećima donositi popise glasača i dokaze da slušaju.

Za to vrijeme nitko nije zabrinut na priznanje da smo godinama slušali laži o potrošačkoj košarici jer se jadna Federacija nije sjetila uskladiti brojke kako bismo stvarno znali koliko nas košta ovaj jadan život.

A život nas košta toliko da brojimo demografske smrti svojih gradova iako su oni odavno mrtvi samo su se mudraci sjetili da je bolje da prebrojavanje stanovnika ne vrijedi pa da ne znamo u kakvim pustinjama dahćemo.

11.2. – Petak

Opet kukamo strancima kako smo jadni sami sa sobom. A onda kukamo između sebe kako smo jadni jedni s drugima.

Izbora će, kažu, biti osim ako ne bude novca. Dogovor nam, dakle, ne treba.

A novca je sve manje. Niti jedan ozbiljan um u BiH još uvijek ne progovara o tome što čeka sirotinju i koliko će cijene ići u nebo koje kao kontroliramo a nemamo koristi od njega.

Pronađen je planet na kojem bi se moglo živjeti. Samo nas, iz pomahnitalog trokuta, ne treba slati Gore.

12.2. – Subota

Još jedan bunt u Mostaru. Netko je, poput djeteta u vrtiću, nacrtao cestu od javnog interesa kroz zgradu. Ostalo je na tome da će se građani nastaviti buniti. Nitko nije mrdnuo da im pojasni što ih čeka. Subota je. Mozgovi ne rade.

Zvijezda s televizije i iz policijskih dosjea zgazila je na pješačkom prijelazu dječaka. Od bahatosti i nedodirljivosti ne možemo hodati slobodno ni putem kojeg nam iscrtaju. Iskrivljeni idoli naših mladosti postali su likovi na koje svi laju a kojima svi zavide.

Nema te zebre, čini se, kojom se može prijeći preko ovog jada.

13.2. – Nedjelja

Opet zvecka. Malo svijet, malo mi. Kod nas djeca urlaju ratne pokliče na koje ih roditelji hrabre baš kao što će ih hrabriti da napuste ovo ludilo.

Inflacija, koju ne spominje niti jedna glava koju ćemo gledati na plakatima - a plakata ima i kad izbora nema – prestat će. Samo nitko ne govori kada niti itko ima spreman plan da se bori protiv nje.

 

 

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.

Kopirati
Drag cursor here to close