Bogovi su pali na temelj

Tekst članka se nastavlja ispod banera

22.4. – Ponedjeljak

Bosnom i Hercegovinom, u pauzama zveckanja oružjem, opet zveckaju lisice. Crna kravata zavila je u crno navodne kriminalce među kojima, crno na bijelo, ima i kumova koji su se i ranije nosili s optužbama da su dio velike mafijaške obitelji.

Uhićene su 23 osobe, a među uhićenima, osim kuma ministra vanjskih poslova BIH, je i šef specijalne policije FUP-a te nekoliko policajaca.

Dok jedni govore kako država radi svoj posao i čisti ovo društvo koje je, navodno, povezano i s velikim i važnim mafijaškim imenima, drugi govore o pakiranju, predstavama i podmetanjima. Kod nas je bitno da zvecka.

I dok ne možemo prebrojati koliko nas ima, oni koji žive od brojeva prebrojali su kako je u BiH više onih koji su podigli kredite nego onih koji imaju posao. Bitno je da kredite vraćaju i oni koji odlaze.

23.4. – Utorak

Dok Amerikanci upozoravaju ponovno na ponašanje Milorada Dodika, o kojem mnogi u svoja četiri zida govore kako je u pravu kad priča o strancima, sapunica oko uhićenja ide dalje. Policijske agencije se hvale plijenom, uhićeni policajci traže poligrafe a u javnost curi informacija kako uhićeni smatraju da se radi o osveti obavještajnog vrha uhićenog prije nekoliko mjeseci.

Čini se kako su u ovoj državi policija i pravosuđe toliko izgubili ugled da im uskoro nitko više ništa neće vjerovati.

Iz Ministarstva obrane, nakon dva mjeseca od spornog događaja koji se na čistac morao izvesti preko medija, rečeno je kako je bilo propusta i previda kad je u pitanju vježbanje gađanja u vojarni kraj Mostara. Neće se više, barem tako kažu, tek tako moći ući u vojarnu i igrati rata. Mi se ipak trebamo igrati mira.

U Sarajevu je podignuta optužnica zbog organiziranog kriminala vezanog u parking. Ostali gradovi još uvijek pale sva četiri.

U moru promašenih priča u Mostaru je ispisana još jedna. Gradonačelnici porušenih ukrajinskih gradova došli su u  još uvijek porušeni Mostar učiti o obnovi.  

24.4. – Srijeda

Milorad Dodik iz Rusije šalje stare poruke, visoki predstavnik upozorava na zaboravljene rokove, politike se ne sastaju da rješavaju probleme nego se u medijima natječu za što više provlačenja poruka između zbrkanih redaka. Javnost ionako samo gleda slike.

U zemlji se opet zvecka oružjem. Oni što vole zemlju misle kako treba podijeliti neke lekcije o ljubavi. Oni koji je ne vole misle kako treba podijeliti lekcije o prošlosti za budućnost.

Svi smo đaci ponavljači.

25.4. – Četvrtak

Velika policijska akcija uhićenja onih koji su htjeli preuzeti državu i slovili kao vrh mafijaškog brijega, završena je tako da su osumnjičeni pušteni na slobodu i da je javnost dobila još nekoliko lekcija o namještanjima, podmetanjima i osvetama.

Dok se kod nas glave usijavaju i kreće režanje kakvo se moglo čuti prije velikih pucnjeva, javnost se smiruje izjavama kako rata neće biti.

Tumače nam ljudi, koji su pucali u ratu i iskoristili sve to nakon rata, da se smirimo i da svi sve drže pod kontrolom. Toga se i bojimo.

Nikad se nije ovoliko zveckalo, nikad se nije natezalo pa je paranoja otišla toliko daleko da ljudi nasjedaju na pozive da uzmu oružje. Toliko o tome da smo pametni i da nikada više nećemo pucati.

Čak i oni koji bi trebali šutjeti i ulijevati u šuplje građane sigurnost, govore kako se netko tamo naoružava. No, nije prvi put da ministar obrane Zukan Helez ne ispeče prije no što kaže teške stvari.

Usvajanje rezolucije o Srebrenici u UN-u, koja je raširila još jednu pukotinu u BiH, odgođeno je.

Komentatori po internetskim bespućima na trenutak su zastali. Podignuta je optužnica protiv Jasmina Mulahusića, najpoznatijeg sijača koji nije poljoprivrednik.

26.4. – Petak

Čapljinski gradonačelnik, koji ne želi ništa reći o kući na obalama Neretve i zemljištu koje je iz gradskih ruku prešlo u privatne, na sudu je rekao da nije kriv za korupciju. Malo ih je koji su rekli da jesu. Malo ih je i da je sud rekao to isto.

U Mostaru se nastavlja ozidano natezanje. Nakon što je procurilo da grad nema pojma o tome od kud izgrađena džamija, uspostavilo se da i druge bogomolje nemaju valjane papire ali da se unatoč tome u njima ispovijedaju grijesi, zadaju pokore, prikuplja milostinja i zazivaju bogovi da budu pravedni.

Bezpapirna religija u Mostaru pokazala je koliko je Grad nesposoban za upravljati gradom jer je teško shvatljivo da gradski uredi ne znaju da netko nema dozvolu za gradnju dok se s druge strane pomno povjeravaju pijačni štandovi.

Neshvatljiv je i napad božjih ljudi na medije kojima nisu htjeli odgovoriti ništa a onda su ih popljuvali jer ih pitaju proguravši u pljuvanju odgovor koji bi u potpunosti zadovoljio pobožnu javnost.

No, eto, mi smo takvi i naši bogovi su uzidani u temelje iako su svetim ljudima više puta poručili da ne treba zidati materijalno nego da treba zidati vjeru, dobrotu i sav taj religiozni paket u kojemu nema ništa gratis.

Tko imalo ozbiljnije vjeruje, znat će da bog nema ništa s ljudskim i ovozemnim zapišavanjem teritorija i da su naše zidine, ma kojim znakom doticale nebo, promašaji ako nam srce nema doticaja s dobrotom. A nema.

I dok se javnost kolje imaju li crkve i džamije u Mostaru papire, Bog diže ruke od nas koji u njegovo ime zidamo inate.

27.4. – Subota

Još jednu predstavu priredio nam je ministar unutarnjih poslova Federacije BiH, Ramo Isak koji, gradeći kampanju za svoju novu stranku kao ministar pokazuje zube za budućnost.

Isak i sinovi iskoristili su blagodati bezbrižne države koja se muze pa su s pet službenih automobila pokazali domoljublje u Srebrenici i uvjerili nas da rata o kojem se priča neće biti.

Dodik, koji piše horoskop svom narodu, rekao je da ne želi rat pa bi nam svima trebalo biti lakše iako u pauzama molitvi svećenici, i veliki i mali, govore kako trebamo zbiti redove.

Džaba nam, čini se, bogovi u temeljima.

28.4. – Nedjelja

Od zveckanja lisicama i oružjem, od šuškanja papirima i paranojama o podmetanju, bušenja probušenih tunela da bi se netko fotografirao, nismo stigli odgovoriti Europskoj uniji na vrijeme da želimo milijardu eura.

Kao nama, eto, nije sve u novcu.

Možemo biti mirni. Završili su performansi bogova koji su pustili pipke u sve naše temelje. Nakon okupljanja na mostarskom sajmu, mitinga u Banja Luci i obiteljske predstave na Smetovima, ništa se kao nije dogodilo i ništa nas kao ne boli.

Isak nas je smirio poručivši kako će njegovi sinovi ratovati s njim, a Dodik kako u Republici Srpskoj vlada dobro raspoloženje.

Što nam drugo treba?

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.