Diže se u zemlji spuštanja

Tekst članka se nastavlja ispod banera

26.7. – Ponedjeljak

Opet isto. Postojanje ove zemlje svodi se na neprestano crtanje upitnika nad njezinim nepostojanjem.

Srbi ne žele sudjelovati u radu državnih institucija. Kao da se te institucije slomiše od silna rada i kao da će sve to pogoditi zemlju u vrijeme kad se ionako ništa ne radi u ljetnom raspustu. To što netko galami da nema proračuna jer se ruke na državnoj razini ne mogu okupiti za dizanje, glumljeni je strah. Nikada se nije dogodilo da neka razina ugrozi svoje džepove.

Pravosuđe, za koje se godinama trubi da treba biti pravedno, ponovno trese skidanje glavnih likova iz glavnih uloga. Glavnoj tužiteljici izmaknuta je stolica jer bi valjda u zemlji koja sve vaga i kriminal trebalo izvagati po ravnopravnosti koju potežemo samo kad se treba pravdati. U življenju ovdje ravnopravnosti nema.

Što se tiče stolica koje, čini se, nitko na svijetu ne može izmaknuti, još se uvijek traga za ocjenama Sebije Izetbegović.

27.7. – Utorak

Bakir Izetbegović, koji bi izgubio smisao postojanja da nema natezanja, poziva kofol da se kofol ne natežemo ponovno u ovoj kofol zemlji. Uz to, Izetbegović, koji je govorio kako će stati ispred naroda, sad je stao pred pravosuđe i brani narod od njega. A narod bi da ih branioc brani od sebe, samo ne smije reći.

U naopakoj zemlji naopaka je i borba za rijeke. Tako je donesena odluka da se poništi dozvola za malo hidroelektranu velikog košarkaša i sitnog investitora. Mirza Teletović, kojeg su patriotska usta dizala u patriotske visine onda kad je trpao koševe u svoje džepove, uništio je rijeku. Blago zemlje zbog koje skaču kad je vole, trebalo bi biti važnije od faca koje misle da su dotakli sve vrhove ovog svijeta. Al', to nije sve dok pravosuđe bira koga napada a koga brani.

To što gori zemlja, nikoga ne briga. Crveni oldtimeri iz kojih curi voda i potplaćeni ljudi u jadnoj opremi gase požare i čekaju hoće li se poklopiti horoskopi onih koji odlučuju pa da dignu helikopter ili potraže pomoć susjedskih kanadera da pogasi ovo malo našeg jada i naše ljepote. Navodno, veliki prijatelj juga zemlje, Milorad Dodik, nije bio raspoložen da vojni helikopter pomogne u gašenju požara kraj Neuma. Ti likovi su ipak za neke druge vatre.

A vatre je trebalo na sjednici Gradskog vijeća Grada Mostara. Najzanimljiviji detalj maratonske sjednice je cigareta u ustima gradskog dužnosnika. Sve ostalo je opet jedno obično ništa. Izvještaji o radu mostarskih poduzeća koja su cijelo desetljeće hodala po rubu svelo se na to da je još jednom sve bilo dobro u Mostaru. Nitko nije kriv. A nema ništa pravo.

28.7. – Srijeda

Valentin Inzko se oprašta od BiH. Čovjek koji se nikada nije ispričao Mostaru jer mu nije želio čestitati finale za europsku prijestolnicu kulture diže od šake do lakta za oproštaj od zemlje koja priča o onima koji odlaze i ne brine o onima koji ostaju.

Cirkus se nastavlja. Milorad Dodik prijavio se sam Tužiteljstvu BiH zbog negiranja genocida. Naravno, obezglavljeno Tužiteljstvo ništa ne potvrđuje. Pada još jedan zastor u zemlji predstava. I diže se, u zemlji spuštanja.

Mislio je ispasti smiješan, a nije, mostarski vijećnik koji je ''zaboravljanje'' imovinskog kartona prokomentirao tako da će mu, ako kaže što ima, trebati prikupljati pomoć. Dokaz je to kakvi likovi završavaju na listama pa u klupama i kako je narodu i narodima svejedno što ih netko pravi budalama. Prošla su vremena, ili bi barem trebala proći, kad je smijanje s visina onima na nizinama moglo proći. Zato nisu došla vremena kad bi pravosuđe skočilo na informacije o mutnoj sistematizaciji u Gradu Mostaru. Mutno je, kažu, ali nije dovoljno zamućeno.

Kinezi su Hrvatima spojili Pelješki most prije roka. U nas se ne može spojiti asfalt između dva šahta bez probijanja rokova. Tuđe spajanje nam smeta. Naše nespajanje ne.  

Čovjek, koji voli datume, Dragan Čović, rekao je kako bi i BiH trebala projekt poput Pelješkog mosta i kako će sada trebati novi most da se Neum obrani od gostiju. Očekujemo troknjižje o mostogradnji. Pitanje je samo što postavljač datuma misli spojiti mostom poput Pelješkog.

29.7. – Četvrtak

Mlatarač izjavama Milorad Dodik rekao je kako je spreman podnijeti ostavku. Kampanja je, očito, počela i svaki se put dovedemo u situaciju da nam likovi govore da nas oni jedini mogu obraniti.

Mostar se pak od kriminala pokušava obraniti sastankom na kojem je donesena odluka da se čitav grad, onaj s malim slovom, stavi pod kamere. Nitko ne govori tko će nadzirati grad, s velikim slovom, isti onaj čije su kamere s vijećnice godinama vrtjele prazan film.

Objavljen je još jedan mutan posao. Zavod zdravstvenog osiguranja Hercegovačko-neretvanske županije nije trošio novac po zakonu. Je li ovo mutno dovoljno mutno?

30.7. - Petak

Tiho, ali uz silno osiguranje, stigao je novi visoki predstavnik u BiH. I to, da bi valjda nešto bilo neobično u novom stranom vladaru zemljom, na svome pohodu na visoko predstavljanje, zaustavio se u Mostaru, gradu koji nema sreće s visokim predstavnicima. A ni s niskim.

Federacija BiH, koju nije briga tko ju gasi, poslat će vatrogasce u Tursku. Uvijek više volimo tuđe vatre.

''Samo opušteno'', poručio nam je novi visoki predstavnik.

31.7. – Subota

Oni što se kunu u samostalnost zemlje, ponovno trube kako na može postojati BiH bez stranca da nas nadgleda. Dok trpimo vrućine, slušamo kako smo ponovno nespremni za neki novi val kojeg nam najavljuju između redaka i poskupljenja koja su već spremna, dva zabavljača pumpaju svoja ega i oštre otupjelo glasačko tijelo na još jednu obranu.

Milorad Dodik i Bakir Izetbegović pingpongaju se optužbama o tome tko želi više loše ovoj zemlji.

A zemlja šuti i, čim prođu odmori u zemlji koja nema nikakvih pandemijskih ograničenja, prazni se.

U BiH se puca. Političari pucaju jedni na druge zbog svađe oko seoskog puta, a iz službenog automobila federalne Civilne zaštite pucao je, navodi se u izvještajima, sin direktora koji se ženio.

Eto, narode, što sve plaćate dok pucate. Po šavovima.

1.8. – Nedjelja

Od danas imamo novog visokog predstavnika u BiH. Stari je dobio ključ Bosne i Hercegovine. Valjda da nas zaključa.

Još uvijek je nepoznato u čijim će rukama biti prekidač za konačno gašenje svjetla. Za to ruku ima dovoljno.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.