More ludila

Tekst članka se nastavlja ispod banera

5.9. – Ponedjeljak

Državna televizija (opet) je na koljenima a filmsko blago Bosne i Hercegovine, koju prežvakavaju s govornica, izbacit će se na ulicu. Problemi su to koji bi u nekoj normalnoj zemlji stali u kakav predizborni program za spašavanje ovo malo obraza od zemlje što nam je ostalo. No, ne i u zemlji bez obraza.

Za to vrijeme, oni koji su upirali u obraz pred kamerama, a taj obraz ne smiju svima pokazati, klikću kako će skupiti milijun potpisa za svoju viziju zemlje, u kojoj ostaje veliki broj onih koji se ne znaju potpisati. O stvarnom životu nitko ne govori ni o obrazima.

A na što nam se svodi život pokazuju i heroji iz Mostara koji su u rušilački napad krenuli u automobilu zlatne boje. Zlatna mladež za još zlatniju budućnost. Ali sa stranim tablicama.

6.9. – Utorak

Po običaju, u BiH nitko ne trza na brojke. Oni koji se kunu da će izbori biti pošteni ne trzaju na to kako su nakaradni brojevi biračkog popisa. Oni koji se kunu da rade sve za ljubav, a ne za džepove, zaboravljaju zahvaliti građanima koji su blagajnu napunili s 4,1 milijarde plaćenih poreza da bi oni, zapjenjeni i napuhani, mogli s govornica galamiti kako će oni dati sve za ovu zemlju.

Veliki Sultan stigao je u BiH. Čak je i Milorad Dodik pozirao pod turskom zastavom i hvalio turskog predsjednika kao jedinog normalnog. Ima, dakle, hladni Dodik – koji je pokleknuo emocijama - nešto zajedničko s vrućim kolegama iz Predsjedništva: ljubav prema Erdoganu.

7.9. – Srijeda

Dok čekamo da ulovi razbijače s partizanskog spomen-groblja, koje je ministar obećao uloviti, mostarska policija lovi one koji pucaju kao na setu američkih besmislenih filmova. Sigurnost, koja se lijepi po plakatima za izbore, daleko je od stvarnosti.

A daleko od razuma i stvarnosti su prosvjednici ispred sarajevskog ureda visokog predstavnika koji, zaboravljajući da su gladni zbog lidera koji ih guraju na prosvjede, traže da se promijeni ime države.

Tako bi, prema ispranim mozgovima, Bosna i Hercegovina trebala biti samo Bosna jer je, eto, Hercegovina nekakva pokrajina. Pitanje je bi li, da su prosvjedi bili pred mostarskim uredom OHR-a, zatražili da se ime države promijeni u Hercegovina jer je, eto, Bosna tamo neka pokrajina.

Isti ti ljudi koji su prosuli mozak na sarajevskim ulicama, prosut će tintu na glasačkim listićima za manje od mjesec dana i psovat će, gladni, što država ne mijenja ime. Ili će od straha kupiti stan u Turskoj.

8.9. – Četvrtak

Dok se federalni premijer Fadil Novalić i njegov stranački šef Bakir Izetbegović hvale kako je Federacija bolji dio BiH i da su njihova obećanja ispunjena, federalna Agencija za privatizaciju nije primila plaću osam mjeseci. Koliko je dobar entitet kojim se busaju u prsa pred izbora a po džepovima nakon izbora, govori činjenica da ni oni na federalnim jaslama ne mogu doći do svojeg kolača. S druge strane, možda se privatiziralo sve što se trebalo privatizirati, pa agencija više nema nikakvog smisla.

Umrla je britanska kraljica. Dok se narod u BiH ismijava nad njezinom dugovječnosti, nikako da se sjeti kakvih kraljeva ima u našim foteljama koji jednako kao i njezino pokojno visočanstvo nisu pretjerano mrdali prstima.

Jedna druga kraljica najavila je spektakl ako zasjedne u sarajevsku skupštinu. Kao da nam nije bilo dovoljno bezdiplomskih spektakla s njom.

9.9. – Petak

Vlada sa sjedištem u Livnu šuti iako joj se nedavno dogodio narod, a narodu policija. Opet se računa na amneziju. A o amneziji govori i odluka vlade sa sjedištem u Mostaru, koja se razmahala predizbornim forhendima i bekendima novce, pa je nakon četiri mjeseca dala 400 tisuća KM za potresom pogođena područja. Briga, valjda, ne poznaje brzinu.

Istom brzinom putuju i knjige do škola u Hercegovačko-neretvanskoj županiji.

U moru ludila isplivao je i glumac Emir Hadžihafisbegović koji je uparanojio da ga je s mjesta direktora kazališta skinula nekakva tajna služba susjedne države. Nitko nije mogao ni odglumiti da ga razumije.

10.9. – Subota

Bakir Izetbegović požalio se stranačkom stadu kako mu je želja kad umre da netko kaže da je dobro išao za Alijom. Alija, zaboravljamo, nije želio da sin ide za njim pa je iza sebe postavio Sulejmana Tihića. Jer, sigurno je da se Tihić ne bi spuštao tako nisko da ga dočekaju s pečenim volom ispred džamije i pokličima koji ne priliče ovom tlu koje se naslušalo svega i svačega i sve to u pratnji policije iako kao predsjednik stranke nema to pravo.

Ali, tko to smije kazniti nekoga tko je na Alijinom putu?

Mostarska policija uhvatila je, zahvaljujući građanima, golobradu ekipu koja se skrila iza fantomki. Odgoj je zakazao.

11.9. – Nedjelja

Prosipaju se lovci na glasove gdje god da nešto zauste. I dok većina govorancija i priopćenja uglavnom nalikuju jedno na drugo – u čemu prednjači Borjana Krišto – najviše se za sada prosipa SDA-ov dušitelj iz dječjeg bazena.

Kažu da je Mahir Dević pčelar. Tako je sa govornice zazujao da će njegova stranka imati ''nulti stepen u borbi protiv korupcije''. Kao i do s(a)da.

Slično su se prosipali i nekadašnji sarajevski gradonačelnik Abdulah Skaka rekavši da slavi borbu protiv antifašizma ali i čelnik HDZ-a BiH Dragan Čović koji je tadašnjem mostarskom gradonačelniku poručio da se u Mostaru moraju upaliti svjetla da se vide sve rupe.

Bolje je nama, izgleda, u mraku.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.