Mrtvo društvo poklopljeno ušima

Tekst članka se nastavlja ispod banera

14.8. – Ponedjeljak

Bosna i Hercegovina, ne sva – kao i uvijek, prosvjeduje protiv smrti nakon smrti. Mrtvo društvo, kakvo jesmo, uvijek kasni u borbi za život. Ubojstva u Gradačcu, tek su spojila žice razvaljenog alarma u BiH, i nitko ne zna u koga točno uprijeti prst. U sebe, nikako.
Prosvjedi se pretvaraju u površno prozivanje odgovornih iako je tisuće umiranja žena u isfrustriranom društvu prešućeno i zanemareno.

A onda vlast, koja više ni ne zna glumiti pred građanima da joj je stalo, i nije joj stalo što ne zna, u silnoj demagogiji proziva vlast i ne shvaća da ustvari prosvjeduje protiv sebe. Čini se da predvodnica tog bunta i skupljanja bodova tamo gdje ne treba, sarajevska gradonačelnica Benjamina Karić, prednjači u tome zaboravljajući da je i sama predvodila neke druge diskriminacije.

A koliko je sustavu stalo da riješi očiti problem govori i dan žalosti koji čeka nadležnosti. Jer, i naša žalost treba predznak i znak.

Milorad Dodik, naravno, poručuje kako nitko neće dobiti imovinu Republike Srpske. O svojoj imovini, onima kojima obećava da će prkos biti bolji za njih, ne govori.

15.8. – Utorak

Vlada Federacije provela je 100 dana na tronu. Oni koji broje, a takvih je sve manje jer ni one koji daju vlast vladarima ne mare, kažu kako se radilo na pripremama za ostvarenje samo jedne četvrtine obećanog. Ovim tempom, ponovit će se povijest – u novom izbornom ciklusu slušat ćemo isto.

Opet oni koji broje kažu da ne rađamo i da nam umire zemlja. Oni koji su se busali u prsa najavom politike koja će biti politika za bolji život obiteljima šuti. Sjeća li se itko velike demografske strategije Hrvatskog narodnog sabora s biserima poput sprječavanja rađanja mršave djece i s kravom Šarovom u tako važnom dokumentu?

Milorad Dodik, koji po galamama i priopćenjima za razliku od svojih kolega u vlasti kao da nije na kupanju i odmoru, tuži tužitelja jer ga tužitelj tuži. Država, je li, to je on. A država nije Zoran Milanović kojeg, iako valjda postoji protokol za doček predsjednika neke države, nitko nije dočekao u Širokom Brijegu. Milanović, koji je odlikovao postrojbu HVO-a u Širokom Brijegu, kao da je došao na izlet u vrijeme kad su domaćini s više razina odglumili da su na izletu da se ne bi zamjerili nekom većem. Riba ribi uvijek grize rep.

Brojači opet broje u neprebrojanoj zemlji. Kažu da smo sve siromašniji i da sve više živimo na kredit. To znamo. I vraćamo.

16.8. – Srijeda

Mediji ne odustaju od Gradačca. Svim se silama trude držati problem na površini ne maltretirajući dubinu problema.

A onda nas, ovakve hvalisave da imamo najbolje srce na svijetu ali da nemamo sreće, potrese snimka iz Pazarića koji je već jednom zgrozio javnost. Ništa se, naime, nije promijenilo.
Djelatnica zavoda tuče štićenika. Ovog puta, nitko nije bio vezan. Direktor zavoda je pak pokazao zube medijima govoreći kako neće pričati s njim kako žele. Mediji, kakvi god da jesu, ipak su zaslužni što neke stvari ubodu izbodena srca. No, nikako da ubodu glavu.
Zaboravljena SDA, koja koristi svaku slamku da od nje napravi batinu, ovog je puta skočila na Sarajevo film festival uz pomoć nepromišljenog novinarskog pera. Naviknuti na plašenje babarogama, ovog puta su poslali četnike na Sarajevo kroz zatvorenu prezentaciju filma.

Proradio je u stranci, koja se nekada kitila festivalom, umjetnički duh, pa je nakon predstave pred tamošnjim Pozorištem, na red došao i film. Opet gledamo kritičare bez ogledala.

17.8. – Četvrtak

Ne pali se alarm ni što je u pazarićkom Zavodu 17 istih prezimena među uposlenima i što je politolog bio defektolog. Društvo jednostavno nije briga za društvo.

Ispisana je još jedna stranica u povijesti bh nogometa. Po prvi put jedan će klub u europsko natjecanje. U zemlji s bezbroj bogomolja, u kojoj je kladionica jedino mjesto nade, otvorit će se nove kvote.

Lopta je okrugla, ali i točkovi. Kvote rastu i u starim navikama i u novim javnim nabavkama. Sijevaju novi službeni automobili. Toliko o promjenama.

18.8. – Petak

Milorad Dodik čijem entitetu zavrću slavinu novca tješi građane da im plaće i mirovine neće kasniti. A onda tješi sve druge da iza 22. kolovoza ništa neće biti isto. Dobili smo još jedan krug na kalendaru.

Potom slijedi novo iskušenje za tužiteljstvo koje uvijek vaga. Dok se čeka odgovor na slučaj o žaljenju što u Vitezu nije ubijeno više djece, sad ćemo čekati i na reakciju povodom negiranja genocida u Srebrenici iz usta prvog pera Republike Srpske. Prođe nam život u ispraznim govorancijama i provokacijama.

Isplivava sve više slučajeva zlostavljanja u Mostaru. Pune se pritvori. Grad, osim po kafićima, šuti.

Pao je potpis – kleveta je kriminalizirana. Mediji šute. Šute i kupači. Nakon silne galame i nevjerojatno upornih datumskih najava Dragana Čovića s formiranjem vlasti u Hercegovačko-neretvanskoj županiji, dobili smo još jedno veliko ništa. Ne znamo ni tko je kome prijetio smrću zbog fotelje. A trebali bismo znati. Fotelja je ipak život.

19.8. – Subota

Opet se prosvjeduje. Građani žele da se stvari u Pazariću mijenjaju. Željeli su to i nakon prvih snimki zlostavljanja.

Hvale nas na Svjetski dan humanosti kako smo spremni pomoći drugima. Nitko se ne pita zašto je toliko ljudi u BiH kojima treba pomoć i zašto ne možemo pomoći sami sebi.

20.8. – Nedjelja

Opet su brojači izbrojali prosječnu plaću. Teško je iščitati u odnosu na što je veća i u odnosnu na što je manja. Lako je iščitati život. Prosječna plaća nije dovoljna ni za prosječan život. Tu je, naime, lako iščitati poskupljenja.

Opet očekujemo rasplete. Sve se ponovno petlja i sve je izvjesnije da nakon eksperimenata izvana, stižu eksperimenti iznutra. Pokusni kunići poklopili su se ušima.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.