Bakirov leteći cirkus i svi naši brojači

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Što o buntu i pravima misle mali hrvatski bogovi govori i studentski prosvjed u Mostaru. Režim je snimao studente koji prosvjeduju zbog previsokih školarina, a odgovorni ni dan danas nisu rekli slova o novcu...

25.7. – Ponedjeljak

Patriote su na nogama. Prosvjednici koje anketiraju novinari pred sarajevskim uredima OHR-a i nisu najsigurniji zašto su tu gdje jesu. Najtužnija poruka od svih je ta da jedan narod može stati u dva vagona. To je ta naša pruga suživota. 

Oni koji žele dobro sebi i državi, koji galame kako žele da njihova djeca nakon školovanja ostanu i dobiju posao, trebali su zagalamiti na prvu damu da je bolje da se umota u diplomu nego u zastavu zemlje nakon što se odmotala iz jedne vreće za svog Bakira.

To je to mahanje drugom i drugačijem i neobjašnjiva potreba plemena da ga njegov ponizuje i budalom pravi za svoje potrebe.

26.7. – Utorak

Ludilo u BiH nema kraja. Samo je ono valjda dugovječnije od izvikane dugovječnosti nakaradne države.

Bakir Izetbegović, koji je godine naših života potrošio govoreći kako svi drugi imaju naoštrene zube – dok su nam politike krezave – poručio je kako je prebrojao naoružane pripadnike svoga stada. Dakle, čovjek iza kojeg stoji žena, otvoreno je priznao kako je spremio svoj narod na mogući oružani sukob.

Ludilo, u koje je zemlja upala kao nikada do sada u predizbornom šupljačenju, oslikava samo plitkoću onih koji se busaju u zemlju i dižu prijeteće prste prema svima osim prema svojima.

Tužno je gledati bunt kojeg najavljuju voditeljice newobjektivnih javnih servisa kojima nitko nije pojasnio na kakav su zadatak otišle niti što trebaju reći dok se tisuće buntova progutalo kao knedla.

Zašto nitko nije ogorčen zbog gladi, zbog uzaludnog studiranja pod nikakvim profesorima, zbog krađe javnog novca na svakom koraku, zbog nediplomiranih bogova koje kroje kape dok se ogrću skupim krpicama skrivanim ispod jeftine zastave. Zašto nikome na život ne udara ulje, gorivo, brašno, plin, struja? Zašto nikome na život ne udaraju respiratori ili 500 maraka kojima su se po zakonu zakitili oni koji ne šljive zakon? Zašto nikome na život ne udara to što će ih sustav bez treptaja poslati u smrt jer je pojeo zdravstvo za kratki život svog dupeta u fotelji? Zašto? Pa zato jer smo jadno, polupismeno stado koje nema pojma o politici nego se nadojilo straha od drugoga i oslijepilo jezičinama svojih dužnosnika. Zašto? Pa zato jer su o našim glupostima knjige napisane a mi, prepametni, i kad pročitamo, nastavimo biti glavni junaci svojeg jada sretni kad nas netko poput Bakira prebroji da pognemo dok se za njega skuplja još jedna vreća. Ili dvije.

S druge strane, kakav god nejak i nikakav bio, s vrećama poput Bakira, Dragan Čović, vječito poraženi lider, još stado nije pozvao na oružje. Valjda jer zna da ga nitko neće slijediti i jer ga je sram prebrojati ono što je ostalo.
S treće strane, Milorad Dodik u drugom je brojanju. Prebrojao je sedam svećenika, benzinsku crpku i jedan blagoslov. Kao da će gorivo biti sveto i besplatno.

27.7. – Srijeda

Džabe je, ali ne i besplatno, brojao Bakir Izetbegović. Tresla se gora, orilo je Sarajevo, rodio se miš u tehničkim izmjenama izbornog zakona.

Nije Christian Schmidt nametnuo dio zbornog zakona kojima bi, po nabrijanosti dobro plaćenih političara i slijepih od gladi pratitelja umotača zastavama, krenuo novi rat. Nastavit ćemo gdje su stali.

Sad smo leteći cirkus. Vojskovođa Bakir poručio je kako će, umjesto onih koji su pobjegli od njega, ratovati roboti. I to leteći. I to protiv cijelog svijeta. Još samo da ih Fadil Novalić uključi u struju.

Što se goriva tiče, ljudi na odlasku digli su ruke za ukidanje akciza na gorivo. No, da ono pojeftini čekat ćemo da neki novi likovi sjednu u fotelje. A znamo koliko se u nas sjedanje čeka. Prije će letjeti Bakirovi roboti nego što će gorivo pasti za pola marke.

28.7. - Četvrtak

Hrvati neće, kaže Dragan Čović, tražiti svoja prava na ulici. Prava, o kojima govori čovjek bez dobivene bitke, Hrvati traže preko onih kojima daju glasove.  Problem je što se oni za koje su glasovali Hrvati ne bore ni za što osim za sebe.

Što se ostalih prava tiče, znamo kako su rijetki hrvatski izlasci na ulice završavali. Primjerice, bocama u skupocjena stakla skupocjenog pravog Audija u Hrvata.

S druge strane, što o buntu i pravima misle mali hrvatski bogovi govori i studentski prosvjed u Mostaru. Režim je snimao studente koji prosvjeduju zbog previsokih školarina, a odgovorni ni dan danas nisu rekli slova o novcu kojeg sirotinja daje da bi bogovi imali sveučilišne plaće.

Obesmišljavanje borbe za politička prava i ponižavanje kad se traže vlastita, Hrvate su otjerale na cestu prema vani.

29.7. – Petak

Zbog rekordne inflacije, o kojoj nitko ne vodi brige, čeka nas dug ekonomski oporavak. Ako se uzme u obzir da se ni od čega nikada nismo oporavili, pred nama je još jedan rekord – u tonjenju.

Amir je kriv, Asim je oslobođen. Presuda za zloupotrebu titule božanstva SDA, nakon maratonskog suđenja zbog kojeg je jedan konj izvršio samoubojstvo, dobila je svoj kraj. Amir Zukić, zaboravljeni as stranke, u zatvor će tri godine.
Nikakva je to opomena drugim bogovima. I konjima.

30.7. – Subota

Šest tjedana imaju glumci da se vrate u stvarnost i priče o dobrim namjerama pretoče u dogovor o izborima. Dok se Bakir prebrojava, Dodik potvrđuje dase davno prebrojao a Čović boji brojeva, aši su se životi sveli a još jedno odbrojavanje.

Ako za četrdesetak dana i padne potpis, valja se podsjetiti da neki izvikani potpisi nemaju veze s provedbom. Recimo, famozni mostarski sporazum, koji je kofol s Mostara skinuo teret slučaja, a ustvari je grad postao grad slučajnih napredaka, uopće ne vrijedi. Spominje li netko Statut Grada koji je trebao, prema sporazumu, biti izmijenjen i usvojen? Nije. Zato što je kod nas sve šminka i mrtvo na papiru ili bez njega.

Mostar se koprca u samovolji pojedinaca kako se koprcao i do sada. Baš kao što će se i BiH koprcati sve dok glumci glume a ratnici iz trezoora broje jer im je politika sposobna samo za strah od drugog a ustvari se boje nedoraslih sebe.

31.7. – Nedjelja

Pelješki most spojio je Neum sa stvarnošću.

Zbog BiH svi dižu naoštrene priče. Aleksandar Vučić kaže da će pobijediti. Ne znamo koga. Hrvatska, u kojoj se vrhovi svađaju zbog svega pa i zbog BiH, kaže kako se u susjedstvu nazire prijetnja. Sve to netko nadzire.

Nitko ne najavljuje prosvjede zbog povećanja toplog obroka i povećanje naplate putnih troškova gospodi s 500 KM većom plaćom.

U nas se prosvjeduje za nečije smrti, ne za naše živote.