OHR: Nit' je mali, nit' je tehničar

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Da su Fadil Novalić i Fikret Malina nabavljali Visokog predstavnika međunarodne zajednice za Bosnu i Hercegovinu ispao bi, to je sigurno, skuplji od Christiana Schmidta, ali i bio barem jednako neprilagođen okruženju u kojem prima platu.

Ni decenije iskustva skupljanog u njemačkoj visokoj politici, niti navodna upućenost u bosanskohercegovačke probleme, posebno one federalne, Schmidtu nisu bili od koristi, sasvim suprotno: egzibicijom o izmjenama Izbornog zakona, okončanom sa nekoliko tehničkih promjena, Visoki predstavnik je uspio teško raniti vlastiti autoritet i, što je puno gore, lošu društvenu klimu pretvoriti u znantno goru, taman takvu da od nje mogu profitirati Bakir Izetbegović i Dragan Čović, prvi više nego drugi, ali samo zato što mu je početna pozicija gora.

Pisali smo o tome prije sedam dana, još dok su navodne izmjene bile vruća medijska roba i sklepani dokument bez službene potvrde tačnosti njegovog sadržaja, pa ćemo na brzinu ponoviti gradivo.

Da je Schmidt nametnuo ono što je navodno planirao – a taj plan još uvijek nije uvjerljivo demantirao ili potvrdio – bio bi to trijumf predsjednika Hrvatske demokratske zajednice. Iako nije, Dragan Čović ne mora brinuti za podršku među bosanskohercegovačkim Hrvatima: nakon Schmidtove odluke i, posebno, sarajevskih protesta koji nisu bili masovni kao što se tvrdi - ali jesu bili, zahvaljujući SDA, i prijeteći i primitivni - za Čovića će glasati i oni što izborne nedjelje troše u polju, crkvi i kladionici, a ne na najbližem izbornom mjestu.

Također, Schmidtova iracionalna operacija reanimirala je šefa Stranke demokratske akcije koji se jedino podizanjem međunacionalnih tenzija može spasiti od izbornog poraza ka kojem ga – što je posebna epizoda u našoj tragičnoj sagi - nisu odvele političke greške već opća pljačka i model ponašanja prema kojem je njemu i njegovim dopušteno sve, a ostalima da budu pokorni.  

Kakve god da su mu namjere bile, Christian Schmidt je uspio samo u jednom: njega, ma šta najavljivao za naredne mjesece, ama baš niko u BiH više ne shvata ozbiljno.

Nakon što su se Srbi podijelili na one što ga smatraju nelegitimnim i one što ga prihvataju kao „realnost“, ali su protiv bilo kakvog korištenja famoznih bonskih ovlasti, Hrvati Schmidta percipiraju kao podložnog bošnjačkim pritiscima, a Bošnjaci kao nekoga ko je na brzinu pokušao Čovićeve želje pretvoriti u zakonska rješenja. I svi su, da cirkus bude kompletan, dijelom u pravu.

„Moj stav oko visokog predstavnika je principijelan od prije 20 godina i sada. Čak i da u ovoj situaciji nametne odlična rješenja protiv njih sam jer ih nameće visoki predstavnik i zato što koristi bonska ovlaštenja“, rekao je predsjednik SDS-a Mirko šarović. Milorad Dodik, to valjda znamo, Schmidta vidi kao turistu sa besplatnim smještajem jer nije dobio rusku podršku prilikom imenovanja.

Čović je, ponovimo i to, u medijski plasiranim političkim izmjenama Izbornog zakona čitao ostvarenje svojih ciljeva, dok u nametanju samo tehničkih detektira Shmidtovu nesposobnost da se odupre pritiscima onoga što naziva političkim Sarajevom, ali i dijela međunarodne zajednice koji BiH vidi drugačije nego lider HDZ-a.

Treća, bošnjačka strana, nije trebala puno truda da pronađe problem za rješenje: prema onome što piše u papirima koje, kako sam kaže, Schmidt nikada nije potpisao, jedan se statistički dokument koristi za popunu Doma naroda, a drugi za konstituiranje Vlade Federacije. U prevodu: za izbor delegata u Klubu Hrvata u Domu naroda Parlamenta Federacije relevantan je popis iz 2013. godine, a za sastavljanje vlade većeg entiteta onaj davni iz 1991. Prvim bi Klub Hrvata više nego ranije odražavao dominantno političko mišljenje Hrvata u Bosni i, to posebno, Hercegovini u kojoj i živi većina pripadnika tog naroda, dok bi drugim broj bošnjačkih ministarskih pozicija ostao jednak sadašnjem bez obzira na, nazovimo je, demografsku stvarnost.

Da je, kao što nije, Schmidt napravio obrnuto, odnosno da je izbor delegata u Dom naroda vezao za popis iz 1991., a sastav Vlade Federacije za onaj iz 2013., reakcije Dragana Čovića, Slavena Raguža ili Bože Ljubića, bile bi navlas iste reakcijama Bakira Izetbegovića, Nermina Nikšića ili Željka Komšića. Dodatno političko slabljenje jednog naroda i neizbježno jačanje drugog niko, baš niko zapadno od Neretve ne bi prihvatio sa neskrivenim zadovoljstvom i gromoglasnim aplauzom. Zašto je, kako i na osnovu čega Schmidt očekivao da se na ono što je predstavljeno kao novi Izborni zakon odgovori slavljem sjeverno od Ivana, zna samo on. Kao što, valjda, zna i kako će amortizirati počinjenu štetu, što je neophodno za ozbiljne pregovore o Izbornom zakonu koji, realno, niti može ostati ovakav, niti će ikada proći onaj koji je procurio u radnoj verziji.

Očekivati od Bošnjaka da ne pokušavaju politički kapitalizirati vlastitu (veliko)brojnost, jednako je kao očekivati da se Hrvati zbog vlastite (malo)brojnosti odreknu pozicije i prava konstitutivnog naroda u Bosni i Hercegovini.

Ovo drugo, kao što znamo, godinama priziva značajan broj aktera sarajevske političke scene, medija iz glavnog grada, te društvenomrežlija na posebnom zadatku. A prvo je, eto, palo na pamet Visokom predstavniku međunarodne zajednice za BiH, čije je bavljenje Izbornim zakonom ispalo poput svijeće koja gori sa dvije strane.

Ukoliko bilo koji dom bilo kojeg naroda ne štiti ono što većina pripadnika tog naroda smatra kolektivnim interesom, onda ne treba ni da postoji. Ukoliko brojnost i stvarnost ne igraju nikakvu ulogu, onda je veliko – ali samo retoričko -pitanje zašto natpolovična većina mjesta u Narodnoj skupštini Republike Srpske nije rezervirana za Bošnjake i Hrvate koji su zajedno činili preko 60 posto stanovništva Bosne i Hercegovine 1991. ili 2013. godine, kao što čine i dan danas.

Konstitutivnost je brana od majorizacije, posebno kada je jedna etnička zajednica, kao što Bošnjaci u Federaciji jesu,  demografski superiorna. Zagovarati prvo a potpuno negirati drugo je ili politički diletantizam prvog reda ili sjajno pogonsko gorivo za histeriju kojoj svjedočimo i čije ćemo rezultate vidjeti u oktobru. A oni bi, Schmidtu hvala, mogli biti jednako grozni kao prije četiri godine.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.