Veliki meštre, ide li pos'o?

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Ovo polupolovično nametanje od strane Visokog predstavnika, ovaj gotovo pa peting koji je uslijedio, a nakon što je danima obećavan oštar seks, ostaje nedovoljno bilo kome – niti je dovoljno da likuješ i proglasiš pobjedu izašlog spontanog naroda, niti je dovoljno da druga strana kaže kako je Visoki predstavnik podlegao pritiscima i povukao se. Mislim, okej, čuje se i jedno i drugo, ali neopisiva je mlakoća u zraku koja se ne može skriti. I ne može se skriti da ostaju dvije strane.

Sve me je ovo nekako podsjetilo na one scene s Trokrilim (Bata Živojinović) iz genijalnog Grlićevog „U raljama života“, koji jadnoj Štefici Cvek stalno obećava ono što već obećava, a na kraju se dogodi standardni balkanski ispuh.

Ono što, zapravo, ostaje, i čeka neku narednu rundu, kada će, nakon vjerojatno mlitavih, nikakvih međustranačkih pregovora i bez ikakve želje da se nešto dogovori, Visoki predstavnik zbilja morati nametnuti i onaj ostatak izmjena izbornog zakona – to su upravo maloprije spomenute dvije strane. I obje su već jučer pristale, primivši tehničke izmjene na znanje i klimoglav, i na ove druge. Ako se ne dogovore prije toga. A neće.

Na neku čudnu foru, čitavo ovo prenemaganje oko toga hoće li i kad točno Visoki predstavnik nametnuti stvari, dan za danom, služilo je, iz moje perspektive, kao lakmus papir. Danas se stvari vide jasnije, a ako ne jasnije, onda barem definitivno, i bojim se čak i konačno – drugačije.

Ne znam tko je kemičar, ne znam tko je Veliki meštar koji se krije iza svega ovoga, ali kao da mu je hinjska namjera bila da na ovaj način, jednim veoma jednostavnim procesom skine, recimo, hrđu s metalne šipke. I to na način da hrđa, jadna, i ne zna da se sama odlučila skinuti i ogoljeti šipku do kraja. Trik toliko banalan da podsjeća na Đurine kućne čarolije i odvajanje gareži sa prašine.

Nakon svega, ako mene pitate, ostaje osamnaestkaratno razočaranje. Karte su podijeljene, igrači su i dalje bezvezni, maske su pale, budućnost neizvjesna, ali barem je sigurno neizvjesna. A sigurnost je na prvom mjestu, zar ne?

Nakon svih onih izjava političara, pogotovo građanske (ah, te građanske) provijencije, koji su se u jednom trenutku naprosto utrkivali u tome tko će potegnuti radikalnije viđenje budućnosti ukoliko se uvede cenzus od tri posto, hvatajući pritom startne pozicije za izbore – ili, još bolje, pokušavajući ne dozvoliti da im netko otme startnu poziciju, bilo kakva alternativa na širem nivou ostaje tek bajkom. Ova zemlja ostaje podijeljena trojnim nacionalizmom, koji sve više okoštava, ma koliko vjerovali u suprotno.

Razočaranje je veće i nakon nevjerojatnog niza optužbi prema zamišljenoj drugoj strani (zapravo, nema se tu nešto posebno ni zamišljati, sve je u ovoj zemlji već zamišljeno), kojima se, umjesto da se barem nekako stvari gledaju kroz prizmu prilike i dijaloga, razbuktalo upravo suprotno – čemerni čin samozapaljenja iluzija!

I, posebno, nakon tužne spoznaje da je čak i u tako velikoj i urbanoj glavnogradskoj sredini, za naše prilike, izgleda teško nekim random odabirom na ulici pronaći bilo koga tko bi izašao na prosvjede i pritom barem ofrlje pogodio zašto je tu. Osim bilo kakve suvisle argumentacije dobili smo niz floskula koje ne da graniče, nego duboko uranjaju u fašizam, aparthejd i segregaciju, protiv koje se navodno i sami bore. Ako je tako tamo, kako li je onda tek u crnoj provinciji, na mjestima sa nikakvom cirkulacijom svježeg zraka?

Kažem, ne znam tko je Veliki meštar iza svega ovoga, ne znam postoji li uopće, ali ako mu je bio cilj jednostavnom, skoro primitivnom metodom, danas u ruci držati tri gotovo identično ogoljene i sjajne metalne šipke, tako lijepo izglancane da je uopće teško vidjeti razliku između njih – onda je uspio!

Sad će mu, vjerojatno, biti lakše njima baratati. A još ćemo vidjeti kako. I hoće li usput štogod i razbiti.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.