Pokliči između zalogaja

Tekst članka se nastavlja ispod banera

25.4. – Ponedjeljak

Još jedan ključni dan za BiH i još jedan pokušaj da se odglumi dogovor u zemlji u kojoj vrijeme prolazi u natezanju stran(ak)a.

Bečena je zadnja kost izbornog zakona i nije zagrižena. Zagrižene su samo pozicije s kojih će se vrebati novi mandati i nove prilike da se zagrize proračun za sebe i svoje.

Pokušaj izmjene Izbornog zakona je, naravno, propao pa će žrtve na svim stranama s dodatnim adutom u džepu krenuti u predizbornu borbu koja nikako ne prestaje.

Milorad Dodik najavio je da će pobijediti Ameriku i Veliku Britaniju. U našim predizbornim gluparijama potrošilo se toliko toga da se mora udarati na velike sile.

26.4. – Utorak

Razmijenili su vječiti koalicijski partneri na svim razinama teške riječi. Tko to tamo ruši ovu zemlju? Tko želi previše? Tko daje premalo? Tko blokira i tko bi da nismo u blokadi u kojoj je blokiran jedino život dok proračunske stavke mirno teku prema ušću u mora izglasanih proračuna unatoč najvećim svađama.

A onda se sjetilo američko Veleposlanstvo da su naši lideri jedan veliki neuspjeh iako nam ne pokazuju da tako misle sastajući se, recimo, s optuženicima za korupciju kako bi pokazali borbu protiv korupcije.

Osim što je vječito kusur, BiH je postala i predmet ucjene pa je tako hrvatski predsjednik Zoran Milanović, da dokaže da nas voli više nego što mu lijepe, rekao kako nitko neće naprijed dok se stvari u BiH ne promijene. Jasno je da jedino možemo milostinjom kakvom napraviti korak prema normalnom svijetu no jasnije je da svijet ne zanimaju zemlje koje ne zanimaju same sebe.

Potres u Hercegovini ne zanima još uvijek tehničku vlast, koja je davno izgubila veze sa stvarnošću ali, čini se, i neke unutar stranačke milosti. Vrh Hercegovačko-neretvanske županije, umjesto da se naslikava po potresom pogođenim mjestima na teritoriju kojim vlada, šuti.

Kakva smo sila, govori i poziv vojske policiji u pomoć jer ih je netko pljačkao. Koga bi zvali da ih netko napadne?

Vjera se izvlači na ulice i umjesto molitava slušamo predizborne pokliče između iftarskih zalogaja. Zloupotreba je to vjere i zgodna prilika za stranačke poruke prije nego se one službeno počnu slati za izbore. Užasno je to koliko se oni, koji se kunu u boga, klanjaju samoproglašenim bogovima.

27.4. – Srijeda

Nema razloga da se bilo s čim čeka, poručeno je iz Stoca koji je čekao da mu dođe vlast.

U pretprazničkim kuknjavama prošla je i ona kako se u BiH meso kupuje za dvije marke, ali i ona kako postoji netko tko ne želi raditi manje. Rudari ne žele radno vrijeme od osam sati. Radit će 12, ali da se plati.

28.4. – Četvrtak

Federalni ministarstvo trgovine objavilo je kako redovno prati cijene namirnica. Sigurno nije redovnije od besposlene sirotinje koja važe svaku marku.

Dragan Čović rekao je kako nikad nije rekao da neće izaći na izbore ako ih raspiše Središnje izborno povjerenstvo u ovakvom sastavu, po ovakvim pravilima i s ovakvim partnerima.

Oni koji proklinju tuđe zločine nisu ni a rekli o pravosnažnoj presudi kojom je potvrđeno da Sakib Mahmuljin nije učinio ništa da spriječi zločine po zastavom Armije BiH i da nije prstom mrdnuo da kazni počinitelje iz svojih redova. Dokaz je to licemjerja na kojoj gradimo ovu zemlji i suživot šaljemo u neku stvari.

U BiH nema priznanja da su zvijeri bile na svim stranama i da su svi imali svoje razloge. Zato mjesta ima za presuđenog zločinca na tribinama, a da nitko neće ni glas dignuti jer se bira na koga se galami.

Tako se, valjda, gradi zemlja za sve. I za svu našu djecu.

29.4. - Petak

Stranci su, kažu, razjapili usta slušajući naše lidere kako se časte na jednom sastanku kojeg su potom napustili zabrinuti. Stranci, ne naši. Naši se ne brinu.

U Mostaru se stvari pomjeraju. Nitko ne zna u kojem smjeru. Dok se nova vlast još uhodava na tračnicama koje su utabali stari vukovi vladavine, tragovi kaosa se ne mogu sakriti. Tako gradska inspekcija zatvara radove o kojima nitko ništa ne zna a koje izvodi grad. Kao da je mostarska Gradska uprava u zgradi Pentagona pa je službenicima teško prenijeti informaciju od vrata do vrata ako već nikoga ne zanimaju enteri.

U gradu se raspravljalo što s plućima grada. Netko je, kažu neki, namirisao novac. Ostali organi grana su zanemareni. Radit će se na plućima, a s druge će se strane zanemariti male oaze koje sprječavaju da Mostar ne postane betonirana ploha i da se ne pretvori u organ kojeg se mnogi srame spomenuti.

30.4. – Subota

Dok naša vojska zove policiju jer ih pljačkaju, Aleksandar Vučić se hvali naoružanjem. Kako je neradno-praznično-blagdanski vikend, nema mu tko odgovoriti od vječitih galamdžija koji jezičinom brane Bosnu sakrivajući svoj nerad glumljenom patriotskom slinom.

1.5. – Nedjelja

Praznik rada u zemlji u kojoj je lutrija naći posao, u kojoj je senzacija biti normalno plaćen, imati doprinose i u kojoj, iako sve plaćate, ne možete dobiti usluge koje ste kroz doprinose platili.

Praznik rada u zemlji u kojoj nema promjena jer su se jasle natrpale onima kojima je draža mjesečna sigurnost od budućnosti njih i njihove djece jer su bogovi od gradskih odbora do stranačkih vrhova naučili stado da šuti i trpi, srami se dok zaokružuje poslodavce na listama i sudjeluje u razvlačenju proračuna.

Praznik rada u zemlji u kojoj se divljaštvo diglo do te razine da je tradicija paliti gume uoči praznika i uništavati prirodu jeftinim otrovima u najlonima, plastici i limenkama dok se kunemo kako nigdje nema ljepše a prljavije.

Praznik rada u zemlji u kojoj vlast ima obraza čestitati i reći da će se nastaviti truditi iako nikada nikakav trud nisu pokazali osim kad treba spojiti neradne dane s radnima u kojima je glavni posao nerad.

Sretno!

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.