Samo smo se ukopali

Tekst članka se nastavlja ispod banera

27.11. – Ponedjeljak

Tjedan pred nama opet će na kušnju staviti sve izrečeno i sve pomaknuto i primaknuto u Bosni i Hercegovini. Kasnije ćemo shvatiti da ništa nije toliko snažno, a da se ne da pokidati u ovoj iskidanoj zemlji.

Koplja se lome i slamaju. Ne čujemo kako je propala borba protiv korupcije, ne vidimo kako se trošarine pakuju u novi paket koji će udariti ljude po džepu, ne vidimo kako se lonac podgrijava nego nesvjesno sudjelujemo u miješaju i dodavanju najgorčih začina.

28.11. – Utorak

Republika Gvineja otvorila je u ponedjeljak počasni konzulat u Bosni i Hercegovini sa sjedištem u Gradačcu.

''Uloga ovoga konzulata jeste jačanje i uspostava gospodarske suradnje BiH i ovog dijela Europe s Republikom Gvinejom i susjednim državama'', rečeno je na otvaranju.

Poštujući svakoga, ipak je teško ne primijetiti kako su smiješni svi uspjesi i ono što se naziva pomacima bh politike.

29.11. – Srijeda

Nitko nije očekivao da će nekakav čarobni štapić pravednosti izbrisati presudu haaškoj šestorci. No, odluka Slobodana Praljka da si nakon presude oduzme život iznenadila je i one koji su predviđali i željeli najgori scenarij.

Smrt u sudnici, pred milijunskom publikom, u znak nepriznavanja suda i presude zauvijek će promijeniti naše živote. Slijedi likovanje nad mrtvacem, neviđeno ismijavanje, odobravanje smijeha i radovanje, slijede tisuće puta prikazane scene oduzimanja života i potvrda da smo postali toliko bezosjećajni i daleki jedni od drugih nesvjesni da je svaka klica dobrote u nama izvršila suicid. Bez ikakve presude.

To kako ćemo živjeti od sada, kad se s radošću lijepe etikete zločinaca svima i po potrebi, ne znamo ni samo. Znamo samo, ili bi trebali znati, da se u ovom bosanskohercegovačkom tapkanju nismo mrdnuli s mjesta. Samo smo se ukopali. I svi smo na lošim položajima.

30.11. – Četvrtak

Rukovanje Dragana Čovića i Bakira Izetbegovića, dvojice lidera koji bi u svom ovom kaosu trebali sljedećih mjeseci sjesti i izdogovarati promjene po kojima bi nam svima trebalo biti bolje pokazalo je kako smo opet daleko.
Mrtva riba u ruci umjesto muškog stiska i pogled u prazno umjesto pogleda u oči govore samo kako su pregovaračke pozicije za sve u ovoj zemlji duboko ukopane.

1.12. – Petak

''Bosna je stijena koja se očigledno ne može razbiti'', rekao je Bakir Izetbegović, prvi čovjek u Bošnjaka govoreći, potaknut presudom iz Haaga, o agresorskoj vojsci. Očito je, s druge strane, da svi, vrlo lako, glavu mogu razbiti o BiH.

2.12. – Subota

Povratnik je, pokazala je to istraga, sam sebi prijetio i sam sebi zapalio automobil. Naravno da smo se prije ikakvih saznanja o ovom slučaju naslušali lekcija o mržnji, ispravnosti jednih, suživotu i nemogućnosti suživota. Očito je da smo naviknuti, a to da nam je najnormalnije da ne možemo jedni s drugima.

3.12. – Nedjelja

''Oni su također svjesni da im je ostalo nešto manje od godinu dana da realizuju svoje planove o podjeli Bosne i Hercegovine na tri etničke države'', rekao je Nermin Nikšić, takozvani lider takozvane ljevice u BiH i još jednom potvrdio kako se sva politika u BiH svodi samo na to što je netko drugi rekao.

Očito je da će se sve promjene u BiH zasnivati na šupljim komentarima šuplje priče i šupljim lijevanjem iz šupljeg u šuplje.

S druge strane, izgleda da građani BiH žele jednostavnije promjene. Pokazao je to Banjalučanin koji je, kako se službeno navodi, ''kablom pokušao ugušiti radnicu taksi službe koja nije uputila taksi vozilo na adresu koju je tražio''.