Sin nečije sestre i bezobrazluk na očuvanim obrazima

Tekst članka se nastavlja ispod banera

11.12. – Ponedjeljak

Uhićen je Hamdija Abdić Tigar zbog sumnje da je odgovoran za ubojstvo generala HVO-a Vlade Šantića. Digla se politika i oprala Tigrove ruke čak i bez izlizanih poziva da se pravosuđu pusti da radi svoj posao. Pravosuđe će se kasnije pustiti da pusti Tigra i još četvoricu osumnjičenih. Tigar će se pustiti u medije da tvrdi kako je želio dati informacije ali da ga nisu htjeli slušati.

A onda muk.

U isto vrijeme kad smo dobili analizu da Vijeće ministara ništa ne radi, dobili smo i informaciju da je Agencija za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije dobila aplikaciju pomoću koje će bolje raditi. Možda bi bilo bolje da je agencija dobila novu agenciju.

12.12. – Utorak

Vjetar je poharao dobar dio BiH. Nismo vidjeli na televizijama kako ministri obilaze pogođena područja kako to vidimo u nekim malo više normalnim zemljama. Čitamo samo kako je stradala munara džamije i hvalospjeve kako ju je napravio ''bliži rođak sultana Sulejmana Veličanstvenog, a po nekim dokumentima je i sin njegove sestre''.

Nitko neće povući pitanje obnove poslije rata i sposobnost graditelja da ju sagrade tako da ju vjetar može srušiti. Vjerojatno je posao dobio sin nečije sestre.

13.12. – Srijeda

Stranci nas pripremaju, a kasnije će nas tješiti, kako naši lideri donose teške odluke. Pohvalili su ih uoči sjednice na kojoj će se lomiti, a poslije ćemo vidjeti i slomiti, koplja oko trošarina.

Građani u BiH "zaslužuju da ih zastupaju oni koji na umu imaju njihove najbolje interese i budući prosperitet", naveli su europski dužnosnici koji brinu za BiH i priznali da nam trebaju oni koji zastupaju interese onih koji nam posuđuju novac. Naši interesi polako ni nas ne zanimaju.

14.12. – Četvrtak

Republika Srpska blokirala je sve aktivnosti na putu za NATO bez imalo pompe i galame onih koji se zalažu za put u taj savez. Tješi se narod da je riječ o predizbornoj aktivnosti sličnoj onoj referendumskoj i još jednom hiru hirovitog Milorada Dodika.

Zaboravljamo gdje su nas sve odvela predizborna laprdanja i inaćenje.

15.12. – Petak

Dobili smo umotane trošarine. Ruka Diane Zelenike zavukla je ruku države još dublje u džepove građana. Novac će, zaklinju se, ići isključio u izgradnju cesta, a država će dobiti milijardu i pol KM od Europe kako bi krenula u nekakve nove cikluse. Dakle, građani će sami graditi cestu. U njihovo ime radit će podobni izvođači radova. Sporo kao i uvijek.

Umotali su trošarine. Plaćat ćemo cestarine. Kao da do sada nismo plaćali ceste i sve izmišljene i neprovjereno utrošene dadžbine.

Odluka je pala dok je narod, ako još ima sna u ovoj zemlji, snivao. Dokaz je to kako se može sastančiti do zore, ako stranci kažu da se mora. Šteta što se naši umovi ne prisiljavaju ni na što osim na to da svoje podanike čine još dužnijima i bliže izlazima iz trokutaste rupe bez dna.

16.12. – Subota

Nisu nas opametile poruke nekadašnjeg ministra Milorada Bahilja da manje jedemo, a već smo dobili nove instrukcije ufoteljenih umova, kojima kao da je fotelja izbrisala i um i razum.

Poručeno nam je nakon što su umotane trošarine šaptom pale, od nimalo nježno od nježnijeg spola kako smo preživjeli i veća poskupljenja te kako će nas za novi udar po džepu nagraditi odlaskom u svjetski prodajni lanac koji bi se mogao otvoriti da opet plačemo nad svojim džepovima.

Milica Marković i Diana Zelenika prosule su svoju pamet pred narode. Prva je otkrila kako smo neuništivi u siromaštvu, a druga kako poznaje želje svojih sugrađanski da žele kupovati u Ikei.

Bezobrazluk na strepnje građana da će povećanje trošarina, koje bi navodno trebale biti utrošene isključivo na ceste, prosule su bez imalo srama na očuvanim i našminkanim obrazima. Kao da uvažene dame nemaju ogledalo i kao da su sve ostale namjenske marke potrošene tamo gdje im je mjesto.

17.12. – Nedjelja

Stižu nova ohrabrenja građanima. Nakon što krenemo plaćati cestarine, postat ćemo središte regije. I sad smo mi središte, samo nemamo obećanih i davno plaćenih cesta.

Ali imamo političare koji tvrde, i to u predizbornom zagrijavanju, kako su poskupljenja opravdana. Šta ih briga. Neće oni platiti. Ni iz džepa, ni glavom.