Srbija je priznala Kosovo, a BiH ne može priznati sebe

Tekst članka se nastavlja ispod banera

4.12. – Ponedjeljak

Počinje čišćenje nekih zločina. U Konjicu je pao stric velikog ljevičara i navijača Nermina Nikšića i još 12 pripadnika Armije BiH zbog zločina na Srbima.

Sjeća li se netko nedavnih tvrdnji da je samo jedna vojska u BiH imala čiste ruke? Licemjeri koji likuju trebali bi se sjetiti da trebaju priznati ako od drugih traže priznanje.

5.12. – Utorak

Došao je u Mostar premijer Hrvatske Andrej Plenković smiriti strasti nakon presude iz Haaga. Rekao je kako Hrvatska poštuje presudu, da se s njom ne slaže i poručio kako Hrvati u BiH moraju biti ravnopravni.

Strasti ipak nisu smirene. Zaiskrilo je oko jedinstva među Hrvatima zbog toga tko je sve trebao sjediti, a sve bi trebao riješiti peti kanal kojeg HRT pravi za dijasporu. Kao da nam treba još jedan mutan pogled u našu stvarnost.

6.12. – Srijeda

Dok neki zaviruju u čizmice i traže poklone Svetog Nikole, šipke šibaju nevaljalu stvarnost u BiH.

Novi nesklad u rasturene bosanskohercegovačke redove iznjedrila je posjeta tročlanog Predsjedništva Beogradu. Blamažu našeg glumljenog sklada razotkrio je Bakir Izetbegović rekavši kako nije dogovoreno ono što je rekao Dragan Čović u ime države na press-konferenciji.

Svima je odavno jasno da nema dogovora u uredu s okruglim stolom, s četiri stolice i tri predsjednika, a priča o priznanju Kosova, tom činu u kojem BiH navodno pazi da nikoga ne uvrijedi, a vrijeđa svoj razum, samo je jedan čin predstave u kojoj se blamiraju jedino glumci. Na kraju krajeva, i Srbija je priznala Kosovo. Računa izvoz u svoju nekadašnju pokrajinu, tamošnji Srbi glasuju za vlast na Kosovu, pokazuju putivnice na granicama... Sve što rade sa svim drugim državama.

Ali, taj naš ponos koji nas ne vodi nikud, predstava je za mase, koje su se, umoreni amaterima na pozornicama, i same pretvorile u amatersku javnost.

7.12. – Četvrtak

Ipak ćemo pretrpjeti još jedan udar na džep. Možda ne i preživjeti. Naime, vlada je umotala poskupljenje trošarina na gorivo pa će se umjseto toga plaćati skuplje cestarine. Tako će se, tvrdi tvrdoglava vlada, novac trošiti namjenski i ići isključivo za ceste. Ne pita nitko što je s ostalim namjenskim novcem koji se godinama trpao gdje ne treba.

Važnije nam je, valjda, zveckanje oružjem. A zazveckale su Zelene beretke koje su Bakiru Izetbegoviću obećale vjernost.

''Onako kako smo stajali iza našeg vrhovnog komandanta rahmetli Alije Izetbegovića tako isto stojimo i iza tebe Bakire Izetbegoviću sa više od 100.000 iskusnih vojnika'', navode Beretke u pismu Očevom Sinu.

Toliko o smirivanju.

8.12. – Petak

Javno je obećano da će kanton na Neretvi pomoći Gradu na Neretvi da dovrši cestu koja bi napokon most, koji godinama, valjda jedini na svijetu, nie povezivao obale, stavila u funkciju.

Grad Mostar nema novca. No, u gradu se gradi. Pitanje je samo je li riječ o onome ''koliko para, toliko muzike''. Nove ceste koje su već krpljene, kažu da jeste. 

9.12. – Subota

Jedna drugačija Hercegovina predstavila se na književnom sajmu Sa(n)jam knjige u Istri. Pulska publika i veliki broj uglednika iz svijeta knjige i izdavaštva želio je otkriti što to ima za ponuditi jedan dio proklete zemlje. Čitalo se u programu Hercegovina čita, pisalo, gledalo i pjevalo Hercegovinu.

Gosti su domaćinima govorili da to nije sve što Hercegovina nudi, a domaćini su govorili kako žele još. Tog još možda i bude. Osim ako Hercegovina ne iseli pa bude sama sebe čitala samoj sebi negdje daleko.

10.12. – Nedjelja

Priče o groznim sudbinama nikako da ispare iz BiH. Objavljuju se svjedočenja o besmislu ratovanja, ocu i sinovima na tri različite ratne strane u Mostaru koji je još uvijek ni na nebu ni na zemlji, pišu se svjedočenja o logorima koje nitko ne priznaje, kao što ni logoraše nitko ne priznaje, ni njihovi ni naši, ni otimači slobode ni njezini donositelji.

Priča se o suživotima a nikako da se stavi konačna točka na susmrt na koju smo jedni druge osuđivali.