Pregled tjedna

Šok i nevjerica: Guma koja čuva našu glavu je šuplja

Šok i nevjerica još se jednom navila nad maštovitost ispražnjenog mostarskog Sveučilišta.
Kolumna / Pregled tjedna | 09. 12. 2024. u 09:05 Berislav JURIČ

Tekst članka se nastavlja ispod banera

2.12. – Ponedjeljak

Opet smo odgledali predstavu dogovaranja. U Mostaru su, na toplome, sjeli predstavnici stranaka koje koaliraju na državnoj razini i nisu dogovorili ništa. Tješe nas kako razgovaraju u ugodnoj atmosferi i da se razumiju. Što uistinu pričaju nikada nećemo znati. Znamo samo da se, po tko zna koji put u zamantanoj povijesti ove zemlje, dogovaraju da će se dogovarati.

Ministar vanjskih poslova, Elmedin Konaković, procurilo je, napisao je Hrvatskoj kako je ''Bosna i Hercegovina jedna od najstarijih država na ovom dijelu kontinenta i njena budućnost je neupitna''. Reakcija je to ministra vanjskih poslova, koji ne može srediti poslove u svojoj koaliciji, na izjave nebitnog i vječitoprovlačećeg hrvatskog političara da nema BiH bez konstitutivnosti. Gordan Jandroković nije rekao ništa što ne govore i političari u BiH, ali da bi se valjda dodvorio biračima koji su zbog mlitavosti Trojke počeli kukati za Bakirom, povjesničar Konaković je krenuo trošiti tintu i podsjećati na onoga zbog čijeg odlaska je došao na poziciju na kojoj jest.

Dogovora vlasti i prosvjetnih sindikata nema. Djeca ostaju u kućama a pregovarači u svojim rovovima. Samo što, čini se, rovovi vlade nemaju veze sa zemljom nego su negdje u oblacima, daleko od stvarnosti.

3.12. – Utorak

Treći put iz prve. Mostar je u trećem krugu glasanja dobio gradonačelnika i predsjedatelja Gradskog vijeća. Dogodilo se sve ono što se znalo čim su se pojavila imena na ovjerenim listovima smotanog izbornog povjerenstva.

Promjena nema. Bit će sve isto, ma koliko glavni akteri govorili da će biti samo bolje i nikako drugačije. Mostarci znaju da će glatko ići stvari u kojima se krije interes jednih, drugih, a najčešće trećih. Sve ostalo će zapinjati a mandat će proći u novim natezanjima oko inat-centra Mevlane samo što ona neće, kao sarajevska Inat-kuća, prelaziti sa strane na stranu. Jer, prkos nema strana pa ni u Mostaru.

Tko je pogledao video objavljen s press-konferencije Civilne zaštite Hercegovačko-neretvanske županije shvatit će da je guma koja čuva našu glavu šuplja i da smo daleko i od zaštite i od spašavanja.

4.12. – Srijeda

Svi oni koji govore o suverenosti BiH i izmišljanju njezine snage trebali bi zašutjeti pred viješću da je američki veleposlanik u BiH postrojio odabrane stranke federalnog parlamenta i naredio im što da rade kad je u pitanju plinovod u našoj zemlji.

Recimo, iz Trojke se može čuti da to tako rade prijatelji, samo nekoliko dana nakon što su prolili tintu u prosvjednoj noti zbog miješanja u unutarnje stvari BiH bezveznom izjavom predsjednika Hrvatskog sabora.

Dakle, bez obzira na plinovod i razloge i Amerike i Dragana Čovića koji se uvijek kune u narod, smiješno je gledati kako pačići mali klimaju glavom pred stranim veleposlanikom pokazujući koliko su sposobni sami smisliti nešto da ova zemlja ojača i da bude neovisnija.

Reagirala je Rusija i rekla da smo jadni, a onda je Ramo Isak, koji nije nikada progovorio o prezimenu direktorice kojoj je prodao firmu, rekao da će nas opet on spasiti.

Rusija kaže da zapamtimo ovaj dan. Ne zna ona da mi zaboravljamo sve. Pogotovo važne dane.

5.12. – Četvrtak

Opet ništa dogovora onih u klupama s onima u foteljama. Štrajk hercegovačko-neretvanskih prosvjetara nastavlja se. Vlada ne želi popustiti i ne da da se u moru nezadovoljnika netko učini zadovoljnijim.

Ono što curi sa sastanka je dno komunikacije. Tvrditi da škole ne proizvode ništa a kleti se u našu mladost može samo onaj tko nikad nije bio gladan, čijoj djeci ništa ne fali i onaj tko zna da je znanje nebitno za fotelju.

Na crni petak i još crnju subotu u Federaciji je sirotinja potrošila 405 milijuna KM. Sreća pa je nedjelja neradna.

6.12. – Petak

Šok i nevjerica još se jednom navila nad maštovitost ispražnjenog mostarskog Sveučilišta.

Nekome je, iz nepoznatih razloga, palo na pamet da oformi nagrade Rektorovo žezlo, Zahvalnica Mediterana i Zahvalnica Mora i podijeli ih šakom i kapom vrhu HDZ-a BiH i drugim sveučilišnim suradnicima koji ne rade na znanju nego na nekakvom imidžu kojeg je teško razumjeti. Kao što je teško razumjeti kakve veze Sveučilište ima s morem, osim što tone i tko još na svijetu mlatara žezlom a da nije predvodnik limene glazbe.

Žezlo je, naravno, pripalo Draganu Čoviću koji neprestano govori o važnosti institucija koje jedan narod čine jačim i predvodi sve one koji pušu u šuplje trube boljitka. Međutim, ne govori u kakvom su stanju platne liste profesora koje odgajaju buduće akademske građane pa i buduće članove njegove stranke i na koju je razinu spalo znanje koje se lijepi u indekse u koje potpise stavljaju rodbina i prijatelji.

Dok se mlatara žezlima i zahvalnicama, u ušminkanim kantama za smeće završavaju dopisi o tome kako veliki Hrvati na hrvatskim područjima nisu preuzeli financiranje tako važne ustanove i malim plaćama sveučilišnih djelatnika koji se kao učitelji i nastavnici još uvijek ne usuđuju obustaviti rad i krenuti u štrajk. Studentima je ionako svejedno.

Hercegovačko-neretvanska županija nema rudara. Zato su prosvjetni radnici usamljeni na dnu.

7.12. – Subota

Kosovski premijer došao je u BiH na poziv Kruga 99 a onda su tuđeg gosta primili inat-članovi Predsjedništva. Naravno, zbog Albina Kurtija opet je sve stalo. Srbi ne žele na sjednice Vijeća ministara, opet slušamo lekcije o krnjem Predsjedništvu i samovolji, priznavanjima i nepriznavanjima. Krug je tu, pokazuje se, da nas vrti… Mi smo tu da se ne priznajemo.

Suosjećajni narod gleda kako ni nakon dva mjeseca od poplava još nisu dovršena kontejnerska naselja za pogođene poplavama i suosjećajno šuti. Kako onda očekivati neke ozbiljnije korake poput recimo nekog pomaka u istrazi s kamenolomom?

8.12. – Nedjelja

Hospitaliziran je Milorad Dodik. Prve informacije govore da je u beogradskoj bolnici završio zbog želudca.

Razlike između vladara i podanika nema. Ni jednima ni drugima želudac ne može svariti ono što je ostalo od ove zemlje. Razlika je samo u tome što se vladari odu liječiti preko granice iako se lupaju kad su zdravi u patriotska prsa i govore kako nam je ovdje dobro.

Kad zaboli, shvate da nam je bolestan zdravstveni sustav i da mu s njima nema lijeka.

 

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.

Kopirati
Drag cursor here to close