Suživot, sukurac i mostarski ćeifi

Tekst članka se nastavlja ispod banera

20.11. – Ponedjeljak

Mostar, koji čeka svoju jednu lijepu priču, opet puni medijske stupce glupošću onih koji bi da se gurnu u glavnu ulogu beskrajne sapunice.

Grafiti, u kojima se poziva na smrt susjeda, i plakati kojima se osuđuje doček Nove godine s porukama kako se sve odigrava na nečijim kostima, pokazali su kako se Mostar ponovno polako odmiče od normalnih dana i iskrenih priča o suživotu kojeg svako malo neka budala pošalje u sukurac.

Sva ona priča kako su obični ljudi normalni a da ih zavađaju oni koji glume obilne u neobičnim foteljama pada u vodu jer bi valjda netko od tih normalnih s obje strane ispisanih poruka ustao i rekao da je dosta zavađanja. No, oni koji bi da se ne zavade – šute a oni koji zavađaju nikako da se nađu u policijskim postajama. Ima čak i onih koji se ne kriju ali ih nitko ne upozorava da im je jezik, isplažen po tipkovnici i službenim profilima, predug i prezao.

Stoga će, sve dok je nekažnjeno, gajenje mržnje biti jedina akcija onih koji ne znaju što sa svojim životima pa laju na tuđe.

21.11. – Utorak

Dim nad Mostarom pokazao je kako ni Grad ni županija nemaju nikakve moći da zaštite svoje građane od – izlizanim jezikom rečeno - samovolje pojedinaca. Kao da se u foteljama ne diše isti zrak kao u običnim cipelama.

Za to vrijeme, Grad Mostar, koji je tvrdio da neće popuštati, popušta i traži novu lokaciju za doček Nove godine. I bolje da je tako. Bilo bi besmisleno očekivati od gostiju da se valjaju u blatu na neasfaltiranom parkingu koji se naplaćuje. Problem je samo što se uvijek prekratko misli unaprijed.

Država je još jednom pokazala da je šuplja. Zgrada u kojoj je smješten federalni Parlament prokišnjava pa su se umjesto zastupnika u klupama našle kante koje su prikupljale kišnicu. Za neka zastupnička mjesta razlike nema. Kapljice jednako odzvanjaju i u kanti i u glavi.

Načelnik Živinica pokazao je svojim primjerom kako se to ponaša u kazalištu. Negodovao je zbog predstave Tarika FIlipovića koji nije pitao tko želi biti milijunaš. Glumci ne vole da se pred njima glumi.

22.11. – Srijeda

Sarajevska gradonačelnica brani se od poruka izraelskog poduzetnika. Traži se pomoć policije a publika uživa u prepiskama dvoje ljudi koji su upali u glavne uloge koje možda i ne zaslužuju.

Napaćenim gledateljima u BiH doista je šupljih predstava u kojima nečije marionete zatežu i natežu svoja ega koja nemaju nikakve veze s nekakvim boljim životima koje pripisuju svojim poslanjima.

Grad Mostar će, kaže prvi čovjek koji priziva lijepe priče a ne idu mu, otkazati doček Nove godine ako ne bude svima po ćeifu taj datum. Na koji bi datum gradonačelnik smjestio Novu godinu, ne zna se.

Puno važnija tema za sve građane BiH je prvo sjedanje za stol oko legalizacije marihuane u medicinske svrhe. Naravno, politika u BiH je pametnija od medicine. Ali i bolesnija od bolesti.

Da sve bude kako treba pobrinule su se zimske službe. Opet ih je iznenadio snijeg.

23.11. – Četvrtak

Nakon što je posjeta Mađarskoj Milorada Dodika otkazala važan susret koalicijskih partnera na državnoj razini, povišena temperatura jednog od čelnika stranaka Trojke otkazala je važan susret koalicije na federalnoj razini.

Politiku uvijek zeznu prioritet i imunitet.

24.11. – Petak

Iako smo zanemarili nekakve druge kampove u BiH, sada se zabavljamo medijskim prepucavanjem ministara jesu li po šumama i gorama neki ruski kampovi. Ozbiljna država ne bi dopustila prepirku o tako teškim tvrdnjama putem medija nego bi se potrudila da bez puno galame provjeri tko to osim šumara i nelegalnih drvosječa lupa po šumarcima. Ako se dokaže da je lupanje samo iz usta političara radi poena, onda bi trebalo isto tako bez puno galame, nekoga lupiti po nečemu naviknutom na fotelju.

Crni je petak. Građani, koji ne znaju kojim je proizvodima zamrznuta cijena ni poštuje li se ta odluka, opet nasjedaju na poruke s izloga. Jeftinim životima, samo da je jeftino.

Mladić u Mostaru uhićen je s oružjem dovoljnim za jednu malu vojsku. Ne zna se je li njemu datum bio po ćeifu.

Turska se smilovala i odgovorila Bosni i Hercegovini. Sakiba Mahmuljina, koji ne poštuje državu za koju se borio, nema na vidiku. Niti će ga biti.

25.11. – Subota

Dan državnosti. Slavljenici žale jer se praznik ne prebacuje na ponedjeljak. Na poluproslavama slušamo lupetanja o godinama koliko postoji BiH i tumačenja povijesti onih koje bi, da može, povijest vrlo rado povratila.

Slavljenički raspoloženi, vjerski lideri govore kako treba dati život za Bosnu. Bilo bi pošteno da stanu prvi u red.

26.11. – Nedjelja

Završio je slavljenički tjedan. Trebalo bi izglasati zakon da, ako državni praznik pada subotom, nitko ne radi do neke sljedeće srijede.

BiH je bliža dizanju ljestvice za plaćanje PDV-a, federalni zastupnici bliže su kišobranima a koalicije toplomjerima.

Koračanje na europskom putu opet je preraslo u šaputanje i već se bliži dio godine kad se prestaje raditi. Gledat ćemo plaćene domjenke iz naših džepova i vjerovati da je netko zamrznuo cijene. A onda će uslijediti zagrijavanje od nerada za sljedeću godinu. U tom će i izborna kampanja. Sve u svemu, bit će još gluposti i novih metara asfalta koji vode u novi začarani krug po ćeifu birača.  

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.