Ekscentrik koji je posjedovao izniman talent za filmsku umjetnost

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Proslavljeni američki redatelj, glumac, producent, scenarist i pisac John Houston preminuo je na današnji dan prije 35 godina.

Punim imenom John Marcellus Huston, rođen je 5. kolovoza 1906. u Missouriju.

Već sa 3 godine nastupa u kazalištu u Texasu. U 7. godini razvode mu se roditelji, pa otad naizmjenično živi s ocem i majkom. Neredovito se školuje, a bavi se i amaterskim boksom.

U 19. godini debitira kao profesionalni glumac gl. ulogom u jednoj off-Broadway predstavi, no ubrzo napušta glumu i 1926. odlazi u Meksiko, u čijoj vojsci služi kao konjički oficir.

Po povratku u SAD, između 1928. i 1930. igra manje uloge u 3 filma W. Wylera (kojega iznimno cijeni), njegovu muzičku dramu postavljaju u jednome lutkarskom kazalištu, piše novele za časopis 'American Mercury' i neuspješno se bavi novinarstvom. Angažiran u Hollywoodu kao scenarist, piše dijaloge za 3 filma.

Godine 1932. odlazi u Pariz gdje slika, potom živi u Londonu, a po povratku, u kazalištu u Chicagu 1933. igra ulogu Abrahama Lincolna.

Objavivši nekoliko uspjelih drama, ponovno dolazi u Hollywood i, u kompaniji Warner Bros, potkraj 30-ih godina stvara stabilnu scenarističku karijeru.

Istaknuo se kao koscenarist filmova Jezabel — demonska žena (W. Wyler, 1938), Divni doktor Clitterhouse (A. Litvak, 1938) i Čudesna kugla doktora Ehrlicha (W. Dieterle, 1940), no najkarakterističnijom se čini suradnja na scenariju Juareza (W. Dieterle, 1939), zbog njemu bliske problematike meksičke revolucije, u kojem su sukobljeni karizmatski lik Juareza s jednako impresivnim dekadentnim oportunizmom cara Maximiliana.

Godina 1941. možda je najznačajnija u Hustonovoj karijeri: koscenarist je 2 izuzetna filma, Visoke Sierre R. Walsha i Narednika Yorka H. Hawksa, a debitira i kao redatelj Malteškim sokolom, prema romanu Dashiella Hammetta (The Maltese Falcon, i scenarist), nominiranim za Oscara za najbolji film.

Ovim je ostvarenjem u hollywoodski film uveo lik neprilagođenoga čovjeka karakterističnoga za cio njegov opus.

U vrlo plodnoj karijeri potonje je velike uspjehe postigao psihološkim akcijskim filmom Blago Sierra Madre (The Treasure of the Sierra Madre, 1948), za koji je nagrađen Oscarom, i Džunglom na asfaltu (The Asphalt Jungle, 1950), klasičnim gangsterskim filmom pljačke.

Nakon stvaralačke krize s kraja 1950-ih i početkom 1960-ih – kada je počeo češće nastupati i kao glumac – vratio je ugled nizom filmova u kojima sumorni prikaz životnih gubitnika često prožimlje crnim humorom: Neprilagođeni (The Misfits, 1961), prema scenariju Arthura Millera, Noć iguane (The Night of the Iguana, 1964), prema drami Tennesseeja Williamsa, Grad izobilja (Fat City, 1972), prema romanu Leonarda Gardnera, Sudac za vješanje (The Life and Times of Judge Roy Bean, 1972), Čovjek koji je htio postati kralj (The Man Who Would Be King, 1975), prema pripovijesti Rudyarda Kiplinga, Pod vulkanom (Under the Volcano, 1984), prema romanu Malcolma Lowryja, Čast Prizzijevih (Prizzi’s Honor, 1985) i Mrtvi (The Dead, 1987), prema djelu Jamesa Joycea.

Nakon snimanja dokumentarca Neka bude svjetlo o psihijatrijskom liječenju vojnika, Huston je odlučio snimiti film o Sigmundu Freudu i psihoanalizi. Film Freduova tajna strast, počeo je kao suradnja Hustona i Jean-Paul Sartrea. Sartre je odustao od filma i zatražio da se njegovo ime makne s najavne špice. Huston je snimio film s Montgomeryjem Cliftom u ulozi Freuda.

U sedamdesetima se često pojavljivao u talijanskim filmovima, a nastavio je glumiti sve do 80. godine (Momo, 1986.), godinu dana prije nego što je umro.

Ostali značajniji filmovi: Otok Largo (Key Largo, 1948), Afrička kraljica (The African Queen, 1951), Moulin Rouge (1952), Moby Dick (1956), prema romanu Hermana Melvillea, Freud (1962), Odsjaji u zlatnom oku (Reflections in a Golden Eye, 1967), prema romanu Carson McCullers, Annie (1982).

Značajnije uloge ostvario je u filmovima Kineska četvrt (Chinatown, 1974) Romana Polanskoga te, u glavnoj ulozi filmskog redatelja u krizi, Druga strana vjetra (The Other Side of the Wind, 1974/2018) Orsona Wellesa.

Što se tiče nagrada, Huston je 1941. bio nominiran za Oscara za najbolji adaptirani scenarij za Malteškog sokola. Ponovno je nominiran 1948., za Blago Sierra Madre, za koji je dobio i Oscara za najboljeg redatelja.

Inače, Huston je 15 puta bio nominiran za Oscara. On je najstarija osoba koja je nominirana za najboljeg redatelja sa 79 godina, za film Čast Prizzijevih (1985.).

Imao je običaj davati uloge svom ocu Walteru i svojoj kćeri Anjelici, a oni su mu uzvratili izvedbama vrijednima Oscara (u Blagu Sierra Madre i Časti Prizzijevih), pa je tako obitelj Huston postala prva obitelj s tri generacije dobitnika Oscara.

Bio je oženjen s (1) Dorothy Harvey, (2) Lesley Black, (3) Evelyn Kayes, (4) Enrica Soma, i (5) Celeste Shane. Svi brakovi osim onog sa Somom, koja je umrla, završili su razvodom; prema njegovoj trećoj ženi, Huston je u četrdesetima bio ljubavnik američke modne dizajnerice Pauline Fairfax Potter.

Među njegovom djecom su redatelj Danny Huston, glumica Anjelica Huston i odvjetnik Walter Antony "Tony" Huston.

Njegovi prijatelji bili su i Orson Welles i Ernest Hemingway.

Umro je od emfizema pluća 28. kolovoza 1987. u Middletownu, Rhode Island, s 81 godinom. Pokopan je na groblju Hollywood Forever Cemetery u Hollywoodu.