"Užasavam se svojih vlastitih filmova, ne znam kako ih ljudi mogu gledati"

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Alfred Hitchcock, britansko-američki filmski redatelj rođen je u Londonu na današnji dan, 13. kolovoza 1899. godine.

Kao potomak katoličke trgovačke obitelji, pohađao je isusovački koledž i School of Engineering and Navigation, a zanimao se i za grafički dizajn.

Na filmu najprije sudjeluje kao crtač ukrasa na natpisima, zatim kao asistent poznatoga redatelja Grahama Cuttsa.

Zadobivši povjerenje producenta Michaela Balcona, kao redatelj je debitirao 1925., a velik uspjeh postigao po mnogima najuspjelijim britanskim nijemim filmom, trilerom Stanar (The Lodger, 1926), djelomično nadahnutim filmskim ekspresionizmom.

Uspjeh je ponovio i prvim zvučnim filmom Ucjena (Blackmail, 1929), a potkraj 1930-ih vrijedio je za najvećega svjetskog majstora 'suspensea', što je potvrdio već prvim filmom (Rebecca, 1940) i u Hollywoodu, u kojem se nastanio po izbijanju II. svjetskog rata.

Film Rebecca dobio je Oscara za najbolji film. 

Neprekidno razvijajući svoj stil i pristup žanru (crnohumornom vizurom, uporabom subjektivnih kadrova, bojom itd.) i odlučujući se na sve ambicioznije projekte, konačni je uspon doživio nakon 1951., kada su kritičari oko pariškoga časopisa Le Cahiers du Cinéma zamijetili izrazito autorske odlike njegovih filmova, a koje nadilaze puko zanatstvo i ograničenja žanrovskih zadataka.

U tom je razdoblju stvarao i svoja remek-djela, od kojih posljednja prelaze žanrovske granice trilera naginjući hororu i fantastici: Nepoznati iz Nord Expressa (Strangers on a Train, 1951), Dvorišni prozor (Rear Window, 1954), Vrtoglavica (Vertigo, 1958), Sjever Sjeverozapad (North by Northwest, 1959), Psycho (1960) i Ptice (The Birds, 1963).

Režirao je ukupno 54 filma, pet je puta bio nominiran za nagradu Oscar, u nekim anketama u povodu stogodišnjice filma proglašavan je najboljim redateljem XX. stoljeća.

Ostali značajniji filmovi: Trideset i devet stepenica (The Thirty Nine Steps, 1935), Sabotaža (Sabotage, 1937), Gospođa koja nestaje (The Lady Vanishes, 1938), Sumnja (Suspicion, 1941), Sjena sumnje (Shadow of a Doubt, 1943), Opsjednut (Spellbound, 1945), Ozloglašena (Notorious, 1946), Konop (Rope, 1948), Nazovi M radi umorstva (Call M for Murder, 1954), Mahnitost (Frenzy, 1972).

Godine 1926. oženio se svojom asistenticom Almom Reville. Imali su kćer Patriciu 1928. Alma je bila Alfredov najbliži suradnik. Napisala je scenarije za mnoge njegove filmove i (često bez pohvale) radila na svakom njegovom filmu.

Jedan strah koji ga je morio cijeli život bilo je gledanje njegovih vlastitih filmova: "Užasavam se svojih vlastitih filmova. Nikad ih ne idem gledati. Ne znam kako ljudi mogu podnijeti da pogledaju moje filmove", rekao je tijekom intervjua 1963.

Preminuo je u Hollywoodu 29. travnja 1980.

OPŠIRNIJE