Velikan koji je u filmovima objedinio grubost, poetiku i vrhunsku glumu

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Jedan od najcjenjenijih suvremenih američkih filmaša, redatelj, producent i scenarist Martin Scorsese danas slavi svoj 80. rođendan.

Rođen je u Queensu, New York, 17. studenog 1942. godine, a roditelji, inače radnici u tvornici odjeće, kao dječaka su ga često vodili u kino.

U tom je razdoblju svog života razvio svoju strast za film. U ranoj dobi opsjednut je povijesnim spektaklima, čini se kako su bar dva filma tog žanra, Zemlja faraona (1955.), i El Cid (1961.), ostavili snažan i trajan utjecaj na njegovu filmsku tehniku.

Scorsese je uspio izbjeći vojnu službu i odlazak u Vijetnam. Pohađao je filmsku školu u sklopu njujorškog sveučilišta, snimajući kratkometražne filmove Što tako lijepa djevojka radi na ovakvom mjestu? (1963.) i Nisi samo ti, Murray! (1964.).

Njegov najpoznatiji kratki film iz ovog perioda bio je crnohumorni The Big Shave (1967.), u kojem se nepoznati čovjek brije sve dok ne počne obilno krvariti, režući vlastiti vrat britvicom. Film je bio svojevrsna optužba američke vojne intervencije u Vijetnamu, a alternativni naziv filma bio je Viet '67.

Iste godine, Scorsese je snimio svoj prvi dugometražni film, crno-bijeli Tko to kuca na moja vrata, s kolegom studentom, glumcem Harveyjem Keitelom i montažerkom Thelmom Schoonmaker, s kojima će dugo i uspješno surađivati. Film je bio preteča kasnije snimljenog filma Ulice zla.

U Ulicama zla (1973), svojem trećem dugometražnom igranom filmu kojim se ključno afirmirao, surađivao je po prvi put sa svojim omiljenim glumcem Robertom de Nirom. Riječ je i o Scorsesovom dotad najosobnijem djelu u koje je obradio neke stvarne detalje iz vremena odrastanja na ulicama njujorške četvrti Mala Italija.

Jedan od napoznatijih filmova Martina Scorsesea je kultni klasik Taksist (1976), nagrađen Zlatnom palmom u Cannesu. Prema mnogima njegov najuspjeliji film jedan je i od najvažnijih američkih filmova 1970-ih, izuzetno utjecajno djelo iz kojeg su neke replike postale dijelom opće kulture.

Taksista odlikuje i posve neromantično predočavanje antijunaka zahvaćenog PTSP-om i krizom identiteta, kao i dojmljiv prikaz njujorške svakodnevice 1970-ih. Briljantnu ulogu odigrao je upravo De Niro.

Ništa manje poznat i također izniman film je sportska drama Razjareni bik (1980), nagrađena Oscarom i Zlatnim globusom za glavnu mušku ulogu (Robert De Niro). Prema mnogima najuspjeliji boksački film ikada, ubraja se i među najznačajnije filmove svih vremena.

Ovo maestralno režirano djelo je slojevita karakterna studija emotivnog autodestruktivca koji se kreće među dvama tjelesnim ekstremima, mišićavog sportaša i pretilog zabavljača.

Međunarodnu javnost Scorsese je uzburkao dramom Posljednje Kristovo iskušenje (1988). Najviše kontroverzi izazvalo je naglašavanje tipičnih ljudskih osobina Isusova lika koji je prikazan kao čovjek u svim aspektima svoje tjelesnosti.

Želje autora bile su kreirati studiju Kristove osobnosti. Ipak, u vrijeme prikazivanja filma došlo je do razbijanja izloga kina, lažnih dojava o bombama, pokretanja peticija protiv prikazivanja i dr.

Film Dobri momcim (1990) jedan je od najboljih gangsterskih filmova svih vremena. Film koncipiran po uzoru na klasične gangsterske drame iz ranih 1930-ih, donosi priču o usponu i padu antijunaka u izuzetnoj glumačkoj izvedbi Raya Liotte, dok je Scorsese za režiju nagrađen Srebrnim lavom u Veneciji.

Impresivna gangsterska drama Kasino (1995) s Robertom De Nirom, Sharon Stone i Joeom Pescijem zaključuje Scorsesovu neformalnu gangstersku trilogiju (Ulice zla, Dobri momci).

U maestralno režiranom filmu kompletna glumačka postava ostvarila je odlične uloge, a glavni lik temelji se na stvarnom gangsteru Franku 'Leftyju' Rosenthalu, koji je tijekom 1970-ih i 1980-ih za mafiju vodio kasina u Las Vegasu.

Među bogatom filmografijom Martina Scorsesea izdvajaju se i izvrsna povijesna romantična drama Doba nevinosti (1993) s Danielom Day-Lewisom, Michelle Pfeiffer i Winonom Ryder, kao i suvremena romantična drama Alice više ne stanuje ovdje (1974) s Ellen Burstyn u glavnoj ulozi za koju je nagrađena Oscarom.

S Paulom Newmanom i Tomom Cruiseom Scorsese je snimio sjajnu sportsku dramu Boja novca (1986), koja je ovaj put Newmanu osigurala Oscara.

Treba spomenuti svako i mjuzikl dramu s De Nirom i Lizom Minelli New York, New York (1977), satiričnu dramu Idiotska noć (1985) koja je Scorseseu donijela nagradu za najboljeg redatelja u Cannesu, crnohumornu dramu Kralj komedije (1982), trilere Rt sraha (1991) i Između života i smrti (1999) te dokumentarni film Posljednji valcer (1978).

Među glumcima nešto mlađe generacije s kojima Scorsese također često surađuje je Leonardo Di Caprio. Njihova najpoznatija i komercijalno najuspješnija suradnja je Vuk s Wall Streeta (2013), temeljena na istinitoj priči o dekadentnom životu burzovnog mešetara. 

Zanimljivo, film je po broju psovki oborio Guinessov svjetski rekord, a preuzeo je i primat od ranijeg Scorseseova filma Dobri momci. Di Caprio je za ulogu u ovom filmu osvojio Zlatni globus.

Osvojio ga je i za glumu u biografskoj drami Avijatičar (2004) o slavnom Howardu Hughesu. Scorsese i di Caprio surađivali su i na kriminalističkoj drami Pokojni (2006), svojevrsnom prepravku hongkonškog filma Pakleni poslovi (2002) redateljskog dvojca Andrewa Laua i Alana Maka.

Pokojni je nagrađen s četiri Oscara i Zlatnim globusom za redatelja, a zajedno su snimili i cijenjeni psihološki triler Otok Shutter (2010).

Uz budžet za koji se govorilo da je prešao 100 milijuna dolara, Bande New Yorka bio je Scorseseov vjerojatno najveći mainstream projekt. Kao i Doba nevinosti, radnjom je bio smješten u New York 19. stoljeća, iako se fokusirao na ljude s druge strane društvene ljestvice.

Bande New Yorka donijele su Scorseseu njegov prvi Zlatni globus za najboljeg redatelja. U veljači 2003., film je dobio nekoliko nominacija, među kojima su bile one za najbolji film, redatelja i najboljeg glumca Daniela Day-Lewisa.

Bila je to Scorseseova četvrta nominacija za Oscara te su mnogi mislili kako bi konačno mogao pobijediti. Ipak, film nije odnio nijednu nagradu, a Scorseseu je pobjedu odnio Roman Polanski s filmom Pijanist.

Tematski pomalo neočekivano, ali uspješno snimio je i avanturističku obiteljsku dramu Hugo (2011). Pozabavio se i životom Dalaj Lame u povijesnoj biografskoj drami Kundun (1997) koja prati njegov život od malih nogu do odrasle dobi, a u Aziji se odvija i radnja Šutnje (2016), film o dva portugalska kršćanska misionara (Andrew Garfield, Adam Driver) koja u 17. stoljeću odlaze u Japan.